Invalidna osoba u ”psihuški” uprave i pravosuđa

Navečer u petak 20. prosinca 2019. godine oko 22 sata stigla mi je SMS-poruka: U pon u 10 sati na Županijskom sudu u Zagrebu sudac istrage Milenko Djaković odlučuje o određivanju istražnog zatvora po zahtjevu Općinskog Državnog odvjetništva u Zagrebu.

Sluteći dramu žrtve upravne i pravosudne torture, nazvao sam broj mobitela s kojeg sam dobio SMS i rekao da sam primio tu poruku.

Ženski glas mi je uzvratio pitanjem: a tko ste vi?

Odgovorio sam, na trenutak malo nervozno da bi to tko sam ja, valjda trebali znati oni koji su mi poslali tu poruku, ili se možda radi o zabuni?

Službena postupanja uprave i pravosuđa, vidljivo je to iz dokumentacije, uopće ne izgledaju kao pomoć bivšoj kolegici koja je bila zaposlena u jednoj od državnih službi, već kao osvetnički pohod bezobzirne birokracije, a liječnici sve to moraju nemoćno gledati i ne uspijavaju u pridobivanju nužne suradnje i podrške u liječenja osobe s invaliditetom

Ne, ne, nije zabuna, bilo je nečega u tom glasu što me je opet spriječilo da ne prekinem telefonsku vezu.

I nakon kraćeg razgovora sve je ukazivalo na ”psihušku” uprave i pravosuđa na osobi s invaliditetom.

Objavljivao sam o psihotorturi više novinarskih priloga, primjerice, samo na ovom portalu 8. srpnja 2014. godine tekst pod nalovom ”Psihotortura DSV-a”,  zatim 7. kolovoza 2018. napis pod naslovom ”Električna energija i voda nisu roba” (isključili su struju osobi s invaliditetom), pa 11. prosinca 2018. tekst pod naslovom ”Tajno trošenje porezne love u Centru za socijalnu skrb Susedgrad”, (o birokratskom uskraćivanju na zaštitu osobe s invaliditetom) itd.

I pošiljateljica SMS-poruke je ”zaguglala” pojam psihotortura i tako došla do mojeg telefonskog broja (objavljivanog u okviru kolumne ”Imam pravo”), skoro godinu dana nakon što sam odustao/prestao objavljivati kolumnu.

Na dogovorenom prvom susretu sugovornica – pošiljateljica SMS-poruke (podaci poznati redakciji) dala mi je oko pet kilograma fotokopiranih raznih dokumenta.

No, nisam dospio pomnije pregledati dokumente, sudac istrage Milenko Djaković je bio brži, odredio je sutradan sugovornici mjesec dana pritvora.

Promašeno i bespotrebno, a s obzirom na stanje pacijentice, određivanjem pritvora bolest će se neizbježno pogoršati.

I čestitam blagdane svim bolesnim osobama kojima su dan uoči blagdana suci istraga odredili pritvor!

Iz razgovora s pošiljateljicom SMS-poruke, prvog pregledavanja spisa i razgovora s njezinim odvjetnikom, doznajem da je riječ o naglo umirovljenoj višoj policijskoj inspektorici koja je radila u Odjelu analize (dokumenata istraga završenih bez rezultata).

Odobrena je pod dvojbenim okolnostima bivšoj višoj policijskoj inspektorici invalidska mirovina u iznosu od oko dvije tisuća kuna. Za vrijeme liječenja Služba socijalne skrbi je pokrenula postupak ograničenja prava majci na liječenju da viđa svoje dvoje djece na samo dva sata tjedno, revno sudstvo dosudilo je da mora plaćati tisuću šesto kuna alimentacije. I oboljela bivša viša policijska inspektorica ostavljena je da živi napuštena i sama s oko 400 kuna prihoda mjesečno

I prvi zaključak, nedvojbeno se radi o psihotorturi koju nad osobom s invaliditetom provode nekompetentne službe uprave i pravosuđa.

Predrasuda je da žrtve psihotorture mogu biti isključivo zdrave osobe koje vlasti nastoje diskreditirati lažnim optužbama da su lude ili isključivati iz radnog i socijalnog okruženja prisilnim zatvaranjem u ludnice.

Psihotorturi mogu biti izložene i stvarno oboljele osobe, osobito invalidne osobe izložene bezobzirnim birokratskim postupcima nadležnih službi uprave i pravosuđa.

Nakon utvrđivanja invaliditeta i naglog umirovljenja ove (bivše) više policijske inspektorice, bivši poslodavac (Ministarstvo unutarnjih poslova) umjesto pomoći u zbrinjavanju oboljele zaposlenice, oni kao da joj se nastoji osvetiti. Ako već poslodavac postupa tako, možda su sindikati policijskih djelatnika trebali pokušati zaštititi svoju oboljelu kolegicu.

Službena postupanja uprave i pravosuđa, vidljivo je to iz dokumentacije, uopće ne izgledaju kao pomoć bivšoj kolegici koja je bila zaposlena u jednoj od državnih službi, već kao osvetnički pohod bezobzirne birokracije, a liječnici sve to moraju nemoćni gledati i ne uspijavaju u pridobivanju nužne suradnje i podrške u liječenju osobe s invaliditetom.

Odobrena je pod dvojbenim okolnostima bivšoj višoj policijskoj inspektorici invalidska mirovina u iznosu od oko dvije tisuća kuna. Za vrijeme liječenja Služba socijalne skrbi je pokrenula postupak ograničenja prava majci na liječenju da viđa svoje dvoje djece na samo dva sata tjedno, revno sudstvo dosudilo je da mora plaćati tisuću šesto kuna alimentacije, i oboljela bivša viša policijska inspektorica ostavljena je da živi napuštena i sama s oko 400 kuna prihoda mjesečno.

Većina postupaka uprave i pravosuđa u ovom slučaju, suprotno naporima u liječenju, pogoršavali su stanje bolesnice ili ga čak i ugrožavali. Svaki stres nakon i privremeno uspješnog liječenja uzrokovao je neki od oblika recidiva bolesti.

Liječenjima u ovom slučaju ostvareni su ograničeno dobri rezultati. Iz anamneze je vidljivo da je pacijentica duži period provela bez potrebe da ju se hospitalizira. A onda bi uslijedio neki birokratski postupak sličan ovom određivanju pritvora i bolest bi se opet pogoršala.

Od trenutka kada je izluđena ignoriranjem upravnih i pravosudnih birokrata, pošiljateljica SMS-poruke izrekla prijetnju ubojstva socijalne radnice, pa do određivanja pritvora proteklo je previše vremena a da bi se pritvor mogao opravdavati mjerama sigurnosti.

Od trenutka kada je izluđena ignoriranjem upravnih i pravosudnih birokrata pošiljateljica SMS–poruke izrekla prijetnju ubojstva socijalne radnice, pa do određivanja pritvora proteklo je previše vremena a da bi se mogao pritvor opravdavati mjerama sigurnosti

A u zaključku kompetentnog medicinskog mišljenja u točci 3. predlaže se: ”… s obzirom na to da bi i u budućnosti pacijentica mogla počiniti teže kazneno djelo, indicirano je izreći joj liječenje,.. ”.

Dakle, liječenje a ne pritvor.

I pratio sam proteklih nekoliko dana što se događa u pritvoru, koliko je to moguće nerežimskom novinaru pratiti iz vana, i objavljujem neslužbenu informaciju da je pošiljateljica SMS-poruke počela štrajk glađu.

Očito će sudstvo ipak morati jako skratiti svoju neučinkovitu proceduru i pošiljateljicu SMS-poruke ipak premjestiti iz zatvora u pravu medicinsku ustanovu (ne u ”priručni” zatvorski stacionar).

Da bi (možda) ubrzao taj premještaj, odlučio sam ponuditi ovaj tekst Autografu, jer objavljivanje skrivanih informacija stvara nervozu kod dužnosnika i službenika uprave i pravosuđa.

A moje novinarsko mišljenje je da su upravni i pravosudni režimi Republike Hrvatske jako bolesni, ali, nažalost, klinike za liječenje takvih režima – nema.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Etika u znanosti je pala – živjela sudska cenzura
• Suluda rasprodaja ”materijalne osnove zaštite novinara”
• USKOK i ministar Bošnjaković zataškavaju krađu isprava u sudu
• Šeparović, Sessa i Turudić razbijači akademske čestitosti
• Hipoteka ruske SBERBANK-e na Novinarskom domu
• 200 kolumni: Je li besmisleno obraćati se javnosti bez učinaka?
• Istina je ova: cenzuru provode režimski novinari i sudstvo
• Rušenje vjerodostojnosti dužnosnika bez plaćanja poreza
• Ne hvala, gospodine ministre pravosuđa, ”ne pušim” to više
• U vrtlogu birokratske zajebancije ”tijela javnih vlasti”

» Svi tekstovi ovog autora