Predrag Lucić
Na naslovnoj stranici nedjeljnog broja Večernjeg lista – uz fotografiju na kojoj su uhvaćeni, slijeva nadesno, Josip Manolić, Stjepan Mesić i Franjo Tuđman – najavljen je “povijesni ekskluziv”. A taj ekskluziv su “Tuđmanovi transkripti” koji dokazuju da je – kako se u naslovu tvrdi – “Manolić cijelo vrijeme bio za podjelu BiH”.
Naivan je, međutim, ispao svaki čitatelj koji se ponadao da će na stranici 26 – na koju ga upućuje naslovnica – doista pronaći transkripte iz kojih će pročitati kako je nekadašnji premijer, pa potom šef Ureda za zaštitu ustavnog poretka i predsjednik Županijskog doma Hrvatskog sabora nagovarao predsjednika Republike Hrvatske i zakletoga branitelja cjelovite i nedjeljive Bosne i Hercegovine da skupa s kolegom Slobodanom Miloševićem pocijepa tu susjednu državu.
Jer umjesto povijesno-ekskluzivnih transkripata, na stranicama 26 i 27 objavljen je povijesno-ekskluzivni razgovor s Vladimirom Šeksom u kojemu sadašnji predsjednik Savjetodavnog vijeća pri Predsjedništvu HDZ-a najavljuje “knjigu o odnosu Manolića (i Mesića) i Tuđmana”, koju upravo piše i kojom namjerava pobiti neke povijesno-ekskluzivne navode iz recentnih Manolićevih memoarskih libara “Politika i domovina – moja borba za suverenu i socijalnu Hrvatsku” i “Špijuni i domovina”.
“I s našega gledišta, ne manje negoli sa srpskog, postoji potreba da se pitanje riješi u svojoj biti, jer je uspostavljanje Bosne, granica BiH poslije Drugog svjetskog rata povijesni apsurd vraćanja jedne kolonijalne tvorbe nastale od 15. do 18. stoljeća… Razgraničenje u BiH ćemo postići zbog toga što to odgovara i Srbiji i Hrvatskoj podjednako, a muslimanska komponenta zapravo i nema drugog izlaza nego da prihvati to rješenje”
Od čitavog najavljenog povijesnog ekskluziva, čitatelj u Večernjaku može pronaći samo dvije rečenice iz “fonograma pojedinačnih razgovora Tuđmana s Manolićem, Mesićem i nekoliko državnika iz BiH i svijeta” na temelju kojih literat Vladimir Šeks – kako se sam hvali – “argumentirano dokazuje, citirajući u pravilu i Manolića, da je Manolić Tuđmanovu politiku prema BiH podržavao ne samo od početka 1990-ih nego i u siječnju i veljači 1994.”
Prva od tih dviju Manolićevih rečenica glasi: “Bosna se ne može održati, treba je podijeliti”, a zapisana je u transkriptu s jedne sjednice Vijeća za obranu i nacionalnu sigurnost, za koju nam Šeks ne otkriva kada je održana. Druga pak rečenica – izgovorena neznano kada i ne zna se kojom prigodom – glasi: ”Franjo, tvoja je politika ispravna.”
I to je, eto, sav povijesni ekskluziv.
Nimalo ne sumnjajući u točnost Šeksova prijepisa Manolićevih riječi, pretpostavljam da će akribični autor u knjizi jednako vjerno citirati i samoga Tuđmana, e kako bi čitateljima bilo jasno koju je to Franjinu politiku prema BiH njegov odani Joža smatrao ispravnom i što je to zapravo podržavao “ne samo od početka 1990-ih nego i u siječnju i veljači 1994.”
Neće Šeksu promaknuti ni da je Franjo Tuđman na istom sastanku kazao kako je ”vrijeme da iskoristimo, da okupimo hrvatsko nacionalno biće u maksimalno mogućim granicama”, a ”da li bi to bilo baš 30 općina ili 28 – to je čak s toga gledišta od manje važnosti”
Vjerujem da Vladimir Šeks neće preskočiti fonogram sjednice Vrhovnog državnog vijeća Republike Hrvatske, održane 8. lipnja 1991. godine, na kojoj je Franjo Tuđman kazao: “I s našega gledišta, ne manje negoli sa srpskog, postoji potreba da se pitanje riješi u svojoj biti, jer je uspostavljanje Bosne, granica BiH poslije Drugog svjetskog rata povijesni apsurd vraćanja jedne kolonijalne tvorbe nastale od 15. do 18. stoljeća… Razgraničenje u BiH ćemo postići zbog toga što to odgovara i Srbiji i Hrvatskoj podjednako, a muslimanska komponenta zapravo i nema drugog izlaza nego da prihvati to rješenje.”
Neće Šeks zatajiti ni transkript sa sastanka Franje Tuđmana s delegacijom HDZ-a BiH, održan uz nazočnost dužnosnika Republike Hrvatske, 27. prosinca 1991. godine s početkom u 18 sati, na kojemu je predsjednik izgovorio štošta i koješta, pa tako i da ”opstanak BiH kao samostalne i suverene, sve kada bi bio moguć, ide u svakom slučaju na štetu hrvatskog naroda, onemogućava normalno teritorijalno ostvarenje hrvatske države i stvara pretpostavke za nestanak i onolikog dijela hrvatskog naroda kakav je danas u BiH”.
Neće Šeksu promaknuti ni da je Franjo Tuđman na istom sastanku kazao kako je ”vrijeme da iskoristimo, da okupimo hrvatsko nacionalno biće u maksimalno mogućim granicama”, a ”da li bi to bilo baš 30 općina ili 28 – to je čak s toga gledišta od manje važnosti”.
Temeljitom će Vladimiru, kao ponosnome kreatoru božićnoga Ustava iz 1990., zasigurno biti posebna čast da citira Tuđmanovo priznanje kako “nismo slučajno stavili u preambulu hrvatskog Ustava i Banovinu Hrvatsku”, budući da ”ovakva hrvatska država nema uvjeta za život, ali hrvatska država čak s granicama Banovine ima, a osobito s poboljšanim granicama”.
“Moramo biti spremni na to da, ako dođe do toga da se Srpska Republika otcijepi, i Sabor Republike Herceg-Bosne donese takvu odluku o priključenju Hrvatskoj”
Teško da će se Šeks suzdržati da Manoliću na nos ne nabije i to da je osobno prisustvovao sastanku s Nikolom Koljevićem i Franjom Borasom 8. siječnja 1992. kada je Tuđman kazao kako ”treba biti predusretljiv u smislu teritorijalnog razgraničenja” u BiH, koje je načelno “prihvatljivo jer kod toga povijest pokazuje da je ponekad trebalo čak ne samo takvo razumijevanje, nego ponekad i razmjene pučanstva”.
A vidjet ćemo hoće li u Šeksovoj knjizi iskrsnuti i kakav povijesno-ekskluzivni dokaz da je Manolić Tuđmana podržavao i u veljači 1994., kada je Franjo – bez Jožine nazočnosti – izgovorio kako “moramo biti spremni na to da, ako dođe do toga da se Srpska Republika otcijepi, i Sabor Republike Herceg-Bosne donese takvu odluku o priključenju Hrvatskoj”.
Nađu li se u tom libru svi ovi citati iz Tuđmanovih objavljenih transkripata, bit će to veliki Šeksov doprinos širenju istine o stvarnoj naravi Franjine politike komadanja BiH kojoj vječiti Vladimir ni danas ne nalazi ozbiljnije zamjerke.
Osim, eto, povijesnog ekskluziva da ju je podržavao i Franjin tadašnji bliski suradnik Joža.
(Prenosimo s portala Novoga lista).
Još tekstova ovog autora:
- I tebe sam sit, granato!
- Jasenovački notturno i druge pjesme
- Jasenovački notturno i druge pjesme
- Da nestali ne bi ponestali
- Melodije Rijeke i Šušaka
- Uskrs i strah od straha
- Don Ivan, čovjek malog čovjeka
- ”Greatest shits” 2016: KGK puše za vrat Glasnoviću
- Protjerivanje antifašista iz Jasenovca
- Biskupsko slovo o “jasenovačkim logorima”
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.