autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Ivek se oprašta s Igrama

Autor: Romana Eibl / 15.01.2014. Leave a Comment

Neke su slike tako upečatljive, senzacionalne, gotovo pa nestvarne i vrlo vjerojatno neponovljive da ih pamtimo kristalno jasno kao da su za svagda izmještene iz povijesti u neko trajno sadašnje vrijeme, zauvijek otete zaboravu. Jedna od takvih obišla je svijet, s našim čovjekom u glavnoj ulozi, prije nešto više od 12 godina. Slika iz Aspena, najpopularnijeg američkog skijališta, gdje je Ivica Kostelić 25. studenoga 2001., sa startnim brojem 64, kao totalni autsajder, kome je bilo predviđeno da se ipak duže i mukotrpnije probija do druge vožnje, pa onda možda jednom i do postolja, zafrknuo ne samo favorite i kompletan ‘‘bijeli cirkus“ nego i cijelu dotad poznatu skijašku povijest.

 

Nitko nikad ni prije ni poslije nije u skijaškom Svjetskom kupu pobijedio s tako visokim startnim brojem koji objektivno zakida skijaša za popeglanu, čistu i brzu pistu niz koju se spuštaju rejtingom privilegiranih 20 do 30 natjecatelja. To vam je, ako je uopće usporedivo, kao da na atletskoj stotki Bolt suparnicima da šest, sedam metara fore, a onda utrči u cilj ispred svih.

 

Ivicu Kostelića sportski su bogovi nagradili ulaskom u legendu na samom početku karijere u ‘‘bijeloj formuli 1“, četiri dana prije njegova 22. rođendana. Nagradili su ustrajnost, predanost i volju koji se nisu slomili, koji nisu dali talentu da uzmakne pred teškom ozljedom koljena nakon koje bi većina možda bespovratno odustala.

Ne znam s koliko vjere Ivica odlazi u Soči, na svoj posljednji olimpijski fajt, znam da je možda u nikad gorem stanju 20-ak dana prije početka Igara. Ni blizu pobjedničke forme, ni blizu postolja u prvom dijelu sezone, s 11 operacija desnog koljena iza sebe, s bolnim leđima, sa svakodnevnim petosatnim fizioterapeutskim tretmanima. No, Ante Kostelić najveći je maher za tempiranje forme

 

Dvanaest godina poslije Ivica Kostelić sa 34 na leđima čeka svoje pete Olimpijske igre. Nagano 1998., Janičin Salt Lake City 2002., Torino 2006., Vancuver 2010., u veljači stižu Putinove Igre u Sočiju, gdje će naš sportski as reći zbogom olimpijskim krugovima. U tih 12 godina od čudesnoga izranjanja u Aspenu do završnice respektabilnog sportskog puta u crnomorskom Sočiju, Ivica je osvojio sve što je sanjao dok se kao nepropupali skijaški biser hrvao s rehabilitacijama po švicarskim klinikama.

 

Sve je u Kostelićevim vitrinama, tri olimpijske medalje, naslov svjetskog prvaka, Veliki kristalni globus, pet malih globusa, 26 pobjeda u Svjetskome kupu, sve je tu osim… Ah, doista je bezobrazno reći da bilo što nedostaje u kolekciji trofeja jednog od najsvestranijih skijaša svih vremena, što dolazi iz zemlje s pola žičare i dvije skijaške staze, ali prateći Kosteliće 15-ak godina, i Janicu i Ivicu i oca im i trenera Antu, znam da će i otac i sin negdje duboko u sebi prebirati kada im je i gdje izmaklo olimpijsko zlato.

 

Ako ste nekada igrali nogomet s dečkima u parku, ili ih gledali, čuli ste za pravilo ‘‘tri kornera − penal!“, e pa tako nekako bih ja rekla za tri Ivičine olimpijske medalje: ‘‘Dragi Ivek, tri srebra − zlato!“  Sjećam se natpisa iznad Ivičina bolničkoga kreveta: ‘‘Bit ću olimpijski pobjednik!“ Mantru s kojom je lijegao i budio se usadio mu je još zarana otac koji je davno od svoje djece odlučio stvoriti skijaške prvake, a njihov je zajednički put nazvao potragom za svetim gralom. Stari je Gips, kako svi zovu tatu Kostelića, olimpijski tron oduvijek stavljao na vrh piramide sportskih dosega: ‘‘Olimpijsko je zlato veliko sportsko i ljudsko priznanje, i ako govorimo o besmrtnosti, onda su besmrtni olimpijski pobjednici.“

 

Ne znam s koliko vjere Ivica odlazi u Soči, na svoj posljednji olimpijski fajt, znam da je možda u nikad gorem stanju 20-ak dana prije početka Igara. Ni blizu pobjedničke forme, ni blizu postolja u prvom dijelu sezone, s 11 operacija desnog koljena iza sebe, s bolnim leđima, sa svakodnevnim petosatnim fizioterapeutskim tretmanima… Ne jednom sam u posljednje vrijeme čula, dok gledam negdje u mnoštvu prijenose Ivičinih nastupa, rogoborenje u stilu ‘‘zar mu nije dosta, što mu to više treba“. Dopustimo Ivici da sam odluči što mu i do kada treba i kada će mu biti dosta. Da je po nama i našim navadama brzoga odustajanja, Ivica bi se ostavio skijanja davno prije 2011., a on je, eto, neki će reći, na izmaku karijere, a Gips će reći u najboljim godinama, upravo te 2011. osvojio Veliki kristalni globus, skijašku ligu prvaka!

 

Ni sama nisam izdržala ne pitati Antu Kostelića prošloga siječnja ‘‘koliko još?“. Evo što mi je rekao:

Sjećam se da je Ante Gips Kostelić uoči odlaska na Igre u Salt Lake City bio dosta suzdržan od velikih prognoza. Janica je u sezonu ušla s trećom operacijom koljena i praktički statirala u Svjetskome kupu, a Gips je čak u jednom trenutku rekao da je ‘‘izgubljena za ovu sezonu“. No, mislio je pritom na sezonu u Svjetskom kupu koju je svjesno prekrižio i tempirao Janičinu formu za eksploziju na Igrama, na kojima je osvojila tri zlata i srebro

 

‘‘Često nas pitaju zašto se mučimo i što nam sve to još uvijek treba. Nemamo na to racionalan odgovor, nas u svemu drži neviđena strast prema borbi u kojoj si, za razliku od većine drugih sportova, uvijek u opasnosti da stradaš. Pa nas onda pitaju što će nam neki opasan spust za dva boda, zar ne bi bilo bolje poštedjeti Ivicu. Ali, naš je rezon, ako se voliš boriti, nećeš da ti se mač ohladi.“

 

Gisp je uvijek bio slikovit, za naših susreta najmanje smo pričali o skijanju; bilo je tu Napoleona, francuskih kraljeva, Wermachta, civilizacije Maya, bitke kod Staljingrada, Orsona Wallesa, De Gaullea i Tuđmana. Kako su mu djeca bivala sve trofejniji i uspješniji skijaši, sve je manje volio pričati o njihovim skijaškim počecima. ‘‘To što smo mi prošli nikad nije ispričano i to nitko ne zna, a i da ispričam što smo sve radili, nitko mi ne bi vjerovao. Jer, kako kaže jedan moj prijatelj, moja priča izgleda kao da je priča Münchausen, samo kaj se to nama stvarno dogodilo. Iz sadašnje perspektive to bi bila demagogija i zato je ne volim pričati. Ljudi ne volje istinite i obične priče, ljudi vole gospodare prstenova.“

 

Tu rečenicu, da bi njihovu priču danas doživjeli kao demagogiju, Gips mi nije rekao nedavno, ili prije dvije ili pet godina. Rekao je to prije negoli su njegova djeca osvojila ijednu olimpijsku medalju (od kasnije osvojenih 9, Janica 6 + Ivica 3), u predvječerje odlaska na Igre u Salt Lake City 2002. Sjećam ga se, razgovarali smo u njihovoj stalnoj bazi u austrijskom Innerkremsu, bio je dosta suzdržan od velikih prognoza, zapravo duboko zabrinut.

 

Janica je u sezonu ušla s trećom operacijom koljena i praktički statirala u Svjetskome kupu, a Gips je čak u jednom trenutku rekao da je ‘‘izgubljena za ovu sezonu“. No, mislio je pritom na sezonu u Svjetskom kupu koju je svjesno prekrižio i tempirao Janičinu formu za eksploziju na Igrama. Tri tjedna poslije američka Dolina jelena nije bila dolina Janičinih suza, nego dolina zlata i Hrvata. S osmijehom je pobjednički ulazila u ciljne ravnine i legendu. Tri zlata i jedno srebro na jednim igrama za besmrtnost.

 

Možda i sada, tri tjedan prije početka Zimskim olimpijskih igara u Sočiju, Ante i Ivica Kostelić znaju nešto što mi ne znamo. Možda ne moramo iz loših Ivičinih rezultata u dosadašnjem dijelu Svjetskoga kupa iščitavati njegove olimpijske izglede. Gips je, osim svega, i izvrstan znalac tempiranja forme. Sretno vam Kostelići u Sočiju!

Još tekstova ovog autora:

  • Hvala, gospodine Hrabar
  • Teorije Schumijeve nesreće
  • Neumrli Žarko, Boris i Luka
  • Niko Kovač, lider kojeg vole
  • Brazil kao početak i kraj
  • U ime nogometa – roblje
  • Moje je pravo da se branim i dužnost da govorim
  • Šuker na konju, odsad sam drži uzde hrvatskog nogometa
  • Kako su me Pavić i Mamić pospremili na cestu
  • Kovaču, spusti se, a mjesto na Marsu prepusti Mamiću!

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: ROMANIN PETERAC Tagged With: Ante Kostelić, Aspen, autograf.hr, Gips, Ivica Kostelić, Janica Kostelić, kolumna, medalja, olimpijske igre, Peterac, Romana Eibl, Salt Lake City, Soča

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT