Ovih dana je službeno dovršen proces proglašenja autokefalnosti Ukrajinske pravoslavne crkve. Carigradski patrijarhat je već početkom listopada objavio obnovu već ranije donesene odluke prema kojoj se proglašava neovisnost Ukrajinske crkve.
Istovremeno je Sveta sinoda u Carigradu odlučila rehabilitirati i na hijerarhijsku funkciju vratiti patrijarha Filareta Denisenka. Njega je, naime, moskovski patrijarhat isključio iz Crkve kada je 1991. godine osnovao Ukrajinsku pravoslavnu crkvu koju Moskva nije priznala.
Pravoslavlje je u Ukrajini podijeljeno poglavito između Pravoslavne crkve Moskovske i Kijevske patrijaršije. Napeti odnosi među njima su dodatno pogoršani nakon ruske aneksije Krima u ožujku 2014. i ratnog sukoba na proruskom istoku Ukrajine, u kojemu je živote izgubilo više od deset tisuća ljudi.
hoće li se Ukrajina postupno udaljavati od vrijednosti zapadnih civilizacija u odnosu na svoju do sada prepoznatljivu sekularnost koja je ukorijenjena u poznatoj vjerskoj heterogenosti Ukrajine?
Napetost je zamalo dovela do nasilja u srpnju prigodom obilježavanja 1030 godina dolaska kršćanstva u Kijevsku Rus(iju). Deseci tisuća pripadnika Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovske patrijaršije su organiziranom povorkom prošli glavnim ulicama Kijeva i na taj, za Ukrajince provokativan način, obilježili tu značajnu obljetnicu.
Tom je prigodom ukrajinski predsjednik Petro Porošenko izjavio da je prisutnost Moskovske patrijaršije (koja ima nekoliko milijuna vjernika) ”izravna prijetnja nacionalnoj sigurnosti” jer je ona ”odvojena od (ruske) države samo na papiru” te da ”svesrdno podupire revanšističku i imperijalističku politiku Kremlja”.
Porošenko je u tom kontekstu najavio sada službeno, a prije dva dana čak i parlamentarno afirmiranu proglašenu autokefalnost oštrom izjavom kako ”svakako moramo odsjeći sve pipke kojima agresorska zemlja djeluje u tijelu naše države”.
Ukrajinska Vrhovna rada (sabor) je na poziv predsjednika Porošenka o priznanju Ukrajinske pravoslavne crkve Kijevske patrijaršije raspravljala već prije tri mjeseca te većinom glasova donijela rezoluciju o odcjepljenju ukrajinske crkve od ruske.
Porošenko se dva tjedna ranije u Istanbulu dogovorio s ekumenskim patrijarhom o procesu proglašenja autokefalnosti te je podršku parlamenta proglasio za ”povratak na povijesnu pravdu i jedinstvo”.
Predsjednik Porošenko se već u travnju ove godine obratio ekumenskom patrijarhu Bartolomeju i Svetom sinodu Carigradske patrijaršije s molbom za pomoć u proglašenju autokefalnosti Ukrajinske pravoslavne crkve Kijevske patrijaršije.
Prema očekivanju je taj Porošenkov potez i sve što je uslijedilo na relaciji Kijev – Carigrad naišlo na snažan otpor i oštru kritiku ne samo Ruske pravoslavne crkve nego i ruske države na čelu s predsjednikom Putinom.
Sveti sinod Ruske pravoslavne crkve je 15. listopada prekinuo sve odnose s Carigradskom crkvom zbog njene podrške ”kijevskim raskolnicima”, ukinuća prava Moskovskoj patrijaršiji da rukopolaže kijevske mitropolite kao i zbog skidanja anateme s ekskomuniciranog episkopa Filareta.
Istom odlukom Sinoda moskovske patrijaršije više nije dopušteno spominjanje imena patrijarha Bartolomeja u liturgijskim molitvama.
Ovih dana je službeno dovršen proces proglašenja autokefalnosti Ukrajinske pravoslavne crkve. Carigradski patrijarhat je već početkom listopada objavio obnovu već ranije donesene odluke prema kojoj se proglašava neovisnost Ukrajinske crkve
Moskva prigovara patrijarhu Bartolomeju zloupotrebu moći koja mu ne pripada, jer je njegov ”primat časti, a ne primat vlasti”. On je među poglavarima svih nacionalnih pravoslavnih crkava stoljećima bio poštovan kao ”prvi među jednakima”, ali se – prema sudu RPC – nezakonitom intervencijom na kanonskom području nad kojim nema ovlasti počeo ponašati kao ”prvi bez jednakih”.
Ovaj radikalni prekid Moskve s Carigradom se može usporediti samo s prekidom odnosa između Rima i Carigrada 1054. Godine, pa stoga ne čudi što komentatori i poznavatelji kršćanske povijesti tvrde da se radi o najvećem crkvenom raskolu u posljednjih 1000 godina.
Datum 15. prosinac će ući u ukrajinsku povijest kao dan kada je stvorena Ukrajinska pravoslavna crkva. Tog je dana u Hramu svete Sofije u Kijevu održan ”sabor ujedinjenja” na kojem su sudjelovali predstavnici svih triju pravoslavnih Crkava, te je službeno proglašena autokefalna Ukrajinska pravoslavna crkva, koja se istim činom formalno odvojila od Ruske pravoslavne crkve.
Za svog poglavara je izabrala mitropolita Epifanija, 39-godišnjeg episkopa Kijevske patrijaršije. U svom obraćanju okupljenom svećenstvu novoizabrani poglavar je pozvao na jedinstvo s naglaskom da su vrata otvorena svima.
”Uvjeren sam kako će Pravoslavna crkva, ujedinjena i priznata, u dobroj vjeri i istini služiti ukrajinskom narodu te moliti za njega i voditi ga putem spasenja. Moramo dovršiti ujedinjenje ukrajinskog pravoslavlja, njegovati našu ukrajinsku teološku izobrazbu i znanost, moliti za prekid rata i vladavinu mira u Ukrajini. Neka nam Bog u tome pomogne”, rekao je mitropolit Epifanije.
Ukrajinski predsjednik Petro Porošenko je jedini kao laik sjedio s vodećim (arhi)episkopima za predsjedničkim stolom, bez glasa, ali očevidno prisutan kao najvažniji politički arhitekt novostvorene narodne Crkve.
On je pred tisućama okupljenih Ukrajinaca ispred Hrama svete Sofije trijumfalno izjavio:
”Ovaj sveti dan ući ce u povijest kao dan osnivanja ujedinjene autokefalne Crkve u Ukrajini. Dan naše konačne neovisnosti o Rusiji.” Televizijski prijenos je pokazao svijetu kako mnoštvo ushićeno kliče: ”Slava! Slava. Slava!”
”Kakva je to Crkva? To je Crkva bez Putina”, naglasio je Porošenko te dodao: ”Ukrajina više neće ispijati otrov iz moskovskog kaleža”, jer će biti neovisna o vjerskom tutorstvu Moskve.
Porošenko i njegovi politički saveznici su ovom planiranom pobjedom stekli značajnu političku prednost za predstojeće predsjedničke i parlamentarne izbore u Ukrajini.
Ovaj radikalni prekid Moskve s Carigradom se može usporediti samo s prekidom odnosa između Rima i Carigrada 1054. Godine, pa stoga ne čudi što komentatori i poznavatelji kršćanske povijesti tvrde da se radi o najvećem crkvenom raskolu u posljednjih 1000 godina
S druge strane su pojedini ukrajinski analitičari skupa s protestantskim i grkokatoličkim liderima zabrinuti što je ovom pobjedom autokefalnosti Porošenko zapravo približio Ukrajinu ruskom modelu uske povezanosti pravoslavlja i državne vlasti.
Osim mnogobrojnih drugih dilema na kraju ostaju dva ključna i dalekosežna pitanja:
Prvo, hoće li se Ukrajina postupno udaljavati od vrijednosti zapadnih civilizacija u odnosu na svoju do sada prepoznatljivu sekularnost koja je ukorijenjena u poznatoj vjerskoj heterogenosti Ukrajine?
Drugo, što će se dogoditi s istočnim kršćanstvom nakon ovog raskola između daleko najbrojnije nacionalne pravoslavne Crkve (Rusije) i njezinog povijesno i ekumenski utemeljenog centra (Carigrad) koji drži značajan kanonski i ini primat u pravoslavnom svijetu?
Vrijeme će pokazati. Zabrinutost ostaje.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Berlinski zid – nastavak željezne zavjese i pravo domoljublje
- Slaviti Dan reformacije znači tražiti horizonte milosrdnosti
- Crnačka teologija i duhovni velikani afroameričkog kršćanstva
- Globalni poziv na zaštitu vjerskih sloboda
- Zašto vjerujem u Boga? U što ja točno vjerujem?
- Smrću Franje Šanjeka HAZU ostao bez svećenika u svojim redovima
- Amerika: zemlja upitne slobode i nekontroliranog nasilja
- Kraljevstvo Božje – Isusova supermisao koju obnavlja papa Franjo
- Otišao je najznačajniji hrvatski strossmayerolog
- Borka i njezin veliki otac Vuko Pavićević
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.