Izopačena svijest Plenkovića o pravu na pristup informacijama

Andrej Plenković, šef Vlade Republike Hrvatske, zatražio je da se provede istraga o tome ”odakle je i kako je u medije procurio dokument koji ukazuje na kršenja uvjeta (javnog?) natječaja u Ministarstvu obrazovanja”.

Plenković je time i javno pozvao državne službenike da sustavno krše ljudska prava (pristupa informacijama) ograničavanjem ili sprečavanjem nadzora javnosti nad djelovanjem hrvatskih vlasti i zatražio da se torturi represivnog aparata izvrgnu svi koji novinarima i medijima daju informacije.

Javnost navikla na skrivanje lopovluka dosad nije reagirala na ovaj Plenkovićev ispad.

Načela Konvencije o ljudskim pravima o ”slobodi primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti” većina građana u Hrvatskoj opravdano doživljava kao ispraznu konvencijsku tlapnju.

U Hrvatskoj, u kojoj se sustavno ”miješanjem javnih vlasti sprečava informiranje”, ni jedne se dosadašnje izbore zbog toga ne može smatrati regularnima.

Apsurdna je izjava Plenkovića, kao šefa Vlade Republike Hrvatske, da umjesto mjera protiv kršitelja (javnog?) natječaja treba istražiti (i, pretpostaviti je, eliminirati) one koji su o kršenjima obavijestili javnost. Ta izjava ukazuje na izopačenu svijest premijera i ostalih hrvatskih vlastodržaca o pravu javnosti da nadzire djelatnosti vlasti

Sve hrvatske vlade, a ne samo Plenkovićeva, ustrajno sprečavaju informiranje javnosti o preusmjeravanju prihoda od gospodarenja prirodnim bogatstvom iz državnog proračuna u dividende globalnih korporacija (primjerice, Javnog poduzeća HPT-a), o transferiranju dobiti najprofitabilnijih poduzeća u inozemstvo o deindustrijalizaciji Hrvatske, o zaduživanju bez pokrića (države, privrede i stanovništva), o prodaji željezničkih pruga i nacionalne elektroprivrede, o odljevu turističkih deviza iz zemlje, itd.

Bez tih i ostalih informacija birači ne mogu na izborima kvalificirano glasovati. Dosad održani izbori u uvjetima ograničavanja i sprečavanja prava na pristup informacijama samo su farsa i prevara.

Apsurdna je izjava Plenkovića, kao šefa Vlade Republike Hrvatske, da umjesto mjera protiv kršitelja (javnog?) natječaja treba istražiti (i, pretpostaviti je, eliminirati) one koji su o kršenjima obavijestili javnost.

Ta izjava ukazuje na izopačenu svijest premijera i ostalih hrvatskih vlastodržaca o pravu javnosti da nadzire djelatnosti vlasti.

Ispada da se (i kriminalne) djelatnosti vladajućih ne smiju podvrgnuti nadzoru javnosti.

Kao profesionalnom i neovisnom novinaru (registriranom freelanceru) jebe mi se za prijetnje tim Plenkovićevim istragama zbog ”curenja informacija u medije”.

Pozivam sve koji imaju dokumente i dokaze o kriminalu u Vladi i ostalim vlastima Republike Hrvatske, osobito o korupciji, o poreznom reketu, o mutežu u sudstvu, da mi ih dostave da ih objavim.

I kao profesionalni novinar jamčim anonimnost izvorima informacija, pri čemu je moje jamstvo sigurnije od jamstava kompromitirane Plenkovićeve Vlade.

Plenkovićeva apsurdna izjava o ”istrazi zbog curenja informacija u medije” nije izuzetak nego neodmjereni ispad u loše prikrivanoj ustrajnoj djelatnosti hrvatskih državnih vlasti na sprečavanju informacija.

Da bi se moglo ostvarivati sprečavanje informacija, valjalo je tekst Zakona o pravu na pristup informacijama, prvotno zamišljen radi olakšavanja pristupa informacijama (nametnut iz inozemstva), izokrenuti u sustav pravno-administrativnih odredbi ograničavanja i otežavanja korištenja tog prava.

Sve hrvatske vlade ustrajno sprečavaju informiranje javnosti o preusmjeravanju prihoda od gospodarenja prirodnim bogatstvom iz državnog proračuna u dividende globalnih korporacija (primjerice, Javnog poduzeća HPT-a), o transferiranju dobiti najprofitabilnijih poduzeća u inozemstvo o deindustrijalizaciji Hrvatske, o zaduživanju bez pokrića (države, privrede i stanovništva), o prodaji željezničkih pruga i nacionalne elektroprivrede, o odljevu turističkih deviza iz zemlje, itd

Zanimljivo je promatrati kako se postupno mijenjao pojam ”informacija” u zakonskim tekstovima o pravu na pristup informacijama u Hrvatskoj.

Stari Zagrepčani bi rekli: mic po mic i pojam ”informacija” je u hrvatskim zakonima sveden na ”podatak”.

Uzme li se rječnik, primjerice, onaj stari Klaićev, vidi se da podatak može biti samo jedan dio cjeline koju čini informacija (rječnički se određuje kao: ”informacioni podatak”).

Pojam ”podatak” je, dakle, sadržajno znatno uži od pojma ”informacija”.

U tekstu Zakona o pravu na pristup informacijama iz 2003. godine (NN172/03), u članku 3. točka 3. definira se: ”Informacija je podatak, fotografija, crtež, film, izvješće, akt, tablica, grafikon, nacrt ili drugi prilog,..”.

Sedam godina kasnije izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama (NN 144/10) prvi se put mijenja zakonska definicija pojma ”informacija”.

Prema izmijenjenom tekstu isti članak 3. točka 3. glasi: ”Informacija je napisani, nacrtani, slikovni, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili drugi zapis podataka u pojedinačnom predmetu koji čini sadržajnu cjelinu, a koji posjeduje, kojim raspolaže ili nadzire tijelo javne vlasti”.

Nakon samo tri godine od tih izmjena i dopuna eto i novog istoimenog Zakona o pravu na pristup informacijama (NN 25/13) u kojemu se po treći puta mijenja (zakonska) definicija pojma ”informacija”.

Treća po redu definicija tog pojma u članku 5. točka 3. glasi: ”Informacija je svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra ili u bilo kojem drugom obliku,neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis)” i bla, bla, bla.

No, već nakon dvije godine uslijedile su opet izmjene i dopune Zakona o pravu na pristup informacijama (NN 85/15) i odredba o definiciji se povećava nepotrebnim nabrajanjima: ”podatak koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti”.

Ta bespotrebna kobasica (umjesto kraće formulacije: ”kojom tijelo raspolaže”) je u funkciji zametanja tragova izbacivanja formulacije o oblicima informacije (izbačeno je: ”ili u bilo kojem drugom obliku” (informacija).

No, dodana je u (novom) članku 11. Ograničavajuća odredba:

Pozivam sve koji imaju dokumente i dokaze o kriminalu u Vladi i ostalim vlastima Republike Hrvatske, osobito o korupciji, o poreznom reketu, o mutežu u sudstvu, da mi ih dostave da ih objavim. I kao profesionalni novinar jamčim anonimnost izvorima informacija, pri čemu je moje jamstvo sigurnije od jamstava kompromitirane Plenkovićeve Vlade

”Ne smatra se zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije”.

Koliko ta odredba ima smisla pokazuje i činjenica da ograničenje ”Ne smatra se zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta” u hrvatskom sudstvu jednostavno ignoriraju.

Unatoč toj odredbi uredno mi se odobravaju ”uvidi u cjelokupne spise predmeta” u sudstvu, primjerice, na Općinskom sudu u Zagrebu (posl. br. Pr-4058/2013.) i na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

Prava uvida u sudske spise uređena su drugim propisima i ne mogu se ograničavati besmislenim odredbama izokrenutog Zakona o pravu na pristup informacijama.

No i u sudstvu ponekad nastoje onemogućiti novinarima (ili ostalim korisnicima) pravo na pristup informaciji.

A evo kako to rade.

Primjer prvi: ”u smislu odredaba Sudskog poslovnika (”Narodne novine“ 37/14, 49/14, 8/15, 35/15) ovlaštenicima prava na pristup informaciji, omogućiti će se pravo na pristup traženoj informaciji na osnovi podataka iz upisnika i spisa koji je predmet zahtjeva na pristup informaciji. Informacija će se ograničiti na podatke”, bla, bla, bla.

Primjer drugi: u rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu o odbijanju zahtjeva za dopunu informacije naglašava se: ”Tražena informacija se prema Zakonu o pravu na pristup informacijama ne može smatrati podatkom kojim raspolaže Sud”.

Primjer treći: u odgovoru sudskog savjetnika iz Općinskog suda u Rijeci: ”Sud nije dužan datoteke koje sadrže tražene podatke označavati sukladno željama i očekivanjima korisnika”.

I naposljetku, objavio sam dokumentiranu publikaciju o tome kako su zajednički Ministarstvo pravosuđa i Ustavni sud pokušavali puna 22 mjeseca onemogućiti novinaru pristup informaciji.

Pitanje je dokad će se birači u Hrvatskoj zadovoljavati žustrim raspravama u kafićima o lopovlucima i šutke pristajati na zataškavanja tih lopovluka ograničavanjem prava na pristup informacijama

Ustavni sud je čak pokrenuo upravni spor protiv novinarevog zahtjeva za pristup informaciji! Time se Ustavni sud, kao najviša sudska instancu u Republici Hrvatskoj, doveo u položaj stranke u upravnosudskom postupku.

I Ustavni sud je kao stranka u tom postupku izgubio spor protiv novinara i povjerenice za informiranje na vlastitu profesionalnu sramotu (publikacija s dokumentima o tom sporu može se besplatno downloadati s banera na Autografu ”Sprečavanje informacija o uskraćivanju prava pristupa Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu”).

Pitanje je dokad će se birači u Hrvatskoj zadovoljavati žustrim (i besplodnim) raspravama u kafićima o lopovlucima i šutke pristajati na zataškavanja lopovluka ”odozgo” ograničavanjem prava na pristup informacijama.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.

Još tekstova ovog autora:

• Tajna vršnjačka nasilja u domu za nezbrinutu djecu
• Sprdnja s dignitetom sudaca i službenika u pravosuđu
• Imamo Hrvatsku bez sudbene vlasti
• Oportunistički žurnalisti i mediji Ministarstva istine
• Faraonov edikt za dimnjačarski reket u Zagrebu
• Etički i zakonski upitne presude o štrajku u pravosuđu
• Ministar pravosuđa i Udruga sudaca obmanjuju javnost
• Reforma pravosuđa: ping-pong Milanovića i Jandrokovića
• Kako Državno sudbeno vijeće umrežava hrvatsko sudstvo
• Hrvatsko sudstvo kompromitirano i na filmu

» Svi tekstovi ovog autora