Milan Rakovac
Trebamo biti zahvalni, Europljani, a osobito mi, obalni Slovenci i Hrvati, što su ovi novi fašisti, postafašisti, zovete ih kako hoćete, iz CasaPound, izabrali baš Trst i baš 3. novembra za svoj veliki nastup.
Jer, riječ je o prvom ozbiljnom bilateralno, trilateralno, multilateralno opasnome događaju, koji je (možda) mogao razbuditi pozaspale romansko-slavenske, odnonso talijansko-južnoslavenske odnose. Čemu, onda, zadovoljstvo? Jer građanski Trst je ušutkao prijetnje i sveo ih na farsu.
Nakon Trsta 3. XI. 2018. skoro da bih odahnuo: no, konačno, pravi fašisti na pravom mjestu, u Trstu! Ali i pravi antifašisti na istom mjestu.
Vlasti u Trstu pobrinule su se onemogućiti bilo kakav kontakt, što je dobro, naročito za postfašiste, jer antifašista je bilo mnogostruko više! EU mudro razdavaja danas rivale, ali kontakt je neizbježan, a onda?
Ima još nešto nova, pravi fašisti iz CasaPound su nacionalno i svakako drukčije homogeni, a antifašisti stvarno višenacionalni.
I danas je taj svijet isprepleten, na užas novonacionalnih vođa. Ovaj alpsko-jadranski historijsko-ideološki, etno-konfesionalni socio-kulturalni “konkubinat” žilava je iracionalna magma, koja, bez obzira na protok vremena i ideja, katkada usključa u našim venama, u vulkanskim mitomanskim nutrinama te izbije van silinom neočekivanih erupcija
Ugledni mađarski filozof Gaspar Miklos Tamas, za Boston Rewiev podsjeća na “heterogenost skrivenu u kapitalističkoj demokraciji, gdje suveren treba vladati preko bezličnih pravnih normi koje važe podjednako za sve. Fašistička diktatura je u poslu otkrivanja ili demaskiranja toga.
Ovo objašnjava vezu fašističke diktature sa potlačenom, razularenom, lumpen ruljom. To je upravo ono, trebalo bi dodati, što se izgubilo u postfašizmu.
Rekreacija sakralnog suvereniteta od strane fašizma je, svakako, lažna. To je homogenost koja se maskira kao heterogenost. Ono što od homogenosti ostane u sredini je puko buržoasko, bez građanina.
Julien Sorel konačno i definitivno ostavljen bez svog Napoleona, Lucien Leuwen uskraćen za Dantona.
Fašizam, stavljajući točku na buržoasku realizaciju prosvjetiteljstva (jednakost kapitalističke demokracije), transformira društveno isključenje neproduktivnih (od fratara i pjesnika do nezaposlivih siromaha i neukrotivih buntovnika) u njihovo prirodno isključenje (nelegalna hapšenja, glad i smrt).
Postfašizam nalazi svoju nišu u novom svijetu globalnog kapitalizma vrlo lako, bez uznemiravanja dominantnih političkih formi izborne demokracije i zastupničke vlasti.
Radi ono što ja smatram ključnim za sve varijante fašizma, uključujući i posttotalitarističke verzije. Bez firera, bez jednopartijske vladavine, bez udarnih jedinica SA ili SS, postfašizam izvrće prosvjetiteljsku tendenciju do asimilacije državljanstva kao stanja čovjeka“.
Zapisao sam negdje jednom da će nova Europa nastati ili ovdje između Alpi i Jadrana, ili nigdje drugdje, jer samo se ovdje prelijevaju jedna u drugoga veliki etnički kontinentalni oceani, germanski, romanski i slavenski…
I danas je taj svijet isprepleten, na užas novonacionalnih vođa. Ovaj alpsko-jadranski historijsko-ideološki, etno-konfesionalni socio-kulturalni “konkubinat” žilava je iracionalna magma, koja, bez obzira na protok vremena i ideja, katkada usključa u našim venama, u vulkanskim mitomanskim nutrinama te izbije van silinom neočekivanih erupcija.
Nenadano, velim, jer ravnovjesje postignuto na razinama kolektivnih svijesti, o kojima besmiselno raspredam godinama, okrunjeno Detante-om, padom Zida rodilo je, uz neporecivu demokraciju-tranzicije, i “zaboravljeni” recurectio lokalnih i nacionalnih i kontinentalnih pasatističkih “souffle-a”, umjesto da donese novu svekoliku harmoniju.
Fašizam, stavljajući točku na buržoasku realizaciju prosvjetiteljstva (jednakost kapitalističke demokracije), transformira društveno isključenje neproduktivnih (od fratara i pjesnika do nezaposlivih siromaha i neukrotivih buntovnika) u njihovo prirodno isključenje (nelegalna hapšenja, glad i smrt)
Stoga i sam moram ustuknuti od vlastitih utopističkih generaliziranja, jer ovaj moj Ivan, Janez, Giovanni, Johann i Janos – koji shvaća sudbinsku važnost savladavanja vlastitih stereotipa i arhetipa i atavizama i mitologija te mitomanija sveuzev svedivih na totalitet razbudjenog nasljeđa kojega bih bez ustezanja okrstio POGRANIČNOM PSIHOPATOLOGIJOM – jer, ergo, taj moj post-post-post-modernistički i new-age i post-ideologizirani i globalizirani i amerikanizirani JOHN, najprije mora obračunati sam sa sobom i vlastitom manijakalnom, suicidalnom povijesnom poputbinom, a on se, siromašak – jer tako ga stoljećima učimo – upravo njome ponosi!
Naime, njegova je konstanta sačinjena od sakrosantnih vrijednosti kao što su NACIJA, VJERA, OBIČAJI, DRŽAVA, SLAVNA POVIJEST, SVETA OBITELJ (božanska i kraljevska napose)… A s druge je strane njegovoga mentalnog limesa užasni tuđin, osvajač, barbarin, nevjernik, lažljivac, lopov, bludnik i hulja…
U to nas pokušavaju uvjeriti farabuti iz CasaPound i njihove kripto-paleo-neo-postfašističke kolege, a takvi je sve više, na žalost, od Trsta do Baltika i Crnog mora.
Kod nas ovdje, hoću reći. A to je naš ovdašnji problem, naša majka-svih-problema.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Todos somos hermanos (svi smo braća)
- Čovječanstvo se očevidno trudi da se opet vrati u pelene
- Kriptoinkvizicijska atmosfera manijakalnih medijskih mogula
- Jadranske historijske amnezije i revizije
- Novočovjek – Homo Deus
- Eia eia ala la & La rossa stella
- Kulhadd spekas maltin
- Komentarijat
- Ruskaja Respublika Istra – Na mnogaja ljeta!
- Tvrđava Evropa
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.