Tomislav Jakić kaže za sebe da spada u one (rijetke) Hrvate koji misle svojom glavom i kažu što misle. To znaju svi koji ga poznaju, a o tome uvjerljivo svjedoči i njegova autobiografska knjiga znakovita naslova ”Nisam zavijao s vukovima”.
Ugledni novinar velikog iskustva u novinarstvu i politici iznosi svoja sjećanja, opservacije i relevantne dokumente iz jednog bogatog životnog puta i uspješne karijere. Sjećanja počinju od autorova djetinjstva, preko prvih koraka u novinarstvu, rada i života u bivšoj socijalističkoj državi, raspada Jugoslavije i stvaranja neovisne Hrvatske pa do burnih godina kada obavlja visoku dužnost vanjskopolitičkog savjetnika predsjednika Mesića.
Na dobro posjećenom predstavljanju proširenog izdanja Jakićeve izuzetno zanimljive knjige na Visokom evanđeoskom teološkom učilištu u Osijeku su se ovih dana za istim stolom s autorom, osim potpisnika ovih redaka, našli i glasovita Svetlana Broz i briljantni bosansko-hercegovački autor i režiser Gradimir Gojer. Ljudi koje valja upoznati i čija djela treba čitati.
Knjiga se čita kao angažirana ispovijed, ali je iznad svega komentar vremena koje je autor ne samo komentirao nego u velikoj mjeri i suoblikovao. Režiser Rajko Grlić ju čita kao ”obranu osobne časti u nečasnim vremenima” i kao svjedočanstvo ”kako se i u banditskim vremenima može živjeti nebanditski”
Mi nešto stariji Jakića prepoznajemo po njegovim mnogobrojnim sjajnim reportažama, komentarima i analizama s bivše Radio-televizije Zagreb (zatim HTV-a), na kojoj je kao novinar radio više od 25 godina. Specijalnost mu je bila vanjska politika, a izvještavao je s Bliskog istoka, iz Amerike, više europskih zemalja te sa samita Nesvrstanih u Harrareu, glavnom gradu Zimbabvea. Uz to treba spomenuti da je intervjuirao brojne poznate političare i državnike svijeta.
Jakić opisuje kadrovske i sadržajne promjene do kojih na HTV-u dolazi u onim dramatičnim vremenima promjene vlasti, a u tom kontekstu otkrivamo i njegovu neprikosnovenu profesionalnost i etičku principijelnost. Kao čovjek koji nikada nije bio član Partije, on je u jesen 1990. preuzeo vodstvo Informativnog programa. U svom programskom papiru o glavnoj zadaći Informativnog programa on je tada, između ostalog, napisao:
”U svim [emisijama] treba se kloniti nametanja stanovišta i sudova, jer naši gledaoci nisu ni glupi, ni politički nepismeni, pa da bi trebali informativne tutore. Gledaoci od nas u prvom redu, i to s pravom, očekuju potpune, objektivne i poštene informacije i upravo to im moramo i dati, ne zaboravljajući nikada da smo – u tom smislu – primarno odgovorni njima i svojoj vlastitoj novinarskoj i ljudskoj savjesti… Udovoljavajući želji, potrebi i pravu gledalaca da budu informirani, mi služimo istini, a ne politici.”
Svjestan uvjeta u kakvim je preuzimao tu značajnu funkciju, on je na kraju tog smjerodavnog dokumenta zapravo anticipirao svoj skori odlazak s te odgovorne dužnosti. Zaslužuje da ga još jednom citiramo:
”Ako u bilo kojem trenutku dođem do zaključka da zbog subjektivnih ili objektivnih razloga, čiji izvori mogu biti unutar HTV-a ili izvan njega, neću moći provesti izloženi koncept, zatražit ću da me se razriješi funkcije … jer samo taj i takav koncept mogu mirne savjesti potpisati”.
Upravo to je bio i do danas ostao Tomislav Jakić: čovjek istine i savjesti te osobne hrabrosti. Nikada ”nije zavijao s vukovima” jer nije htio biti član čopora, nego misleći i odgovorni individualist koji se činjenicama i istinom suprotstavlja lažima i licemjerju. Uvijek etički dosljedan i, kako je to u Predgovoru napisao Stjepan Mesić, ”vjeran sebi i univerzalnim vrijednostima kojima je posvetio svoj život”.
Knjiga se čita kao angažirana ispovijed, ali je iznad svega komentar vremena koje je autor ne samo komentirao nego u velikoj mjeri i suoblikovao. Režiser Rajko Grlić ju čita kao ”obranu osobne časti u nečasnim vremenima” i kao svjedočanstvo ”kako se i u banditskim vremenima može živjeti nebanditski”.
Stoga valja upoznati, podržati i čitati Svetlanu Broz, kao i Gradimira Gojera i Tomislava Jakica te slijediti njihov uzor etičkog razmišljanja i transformativnog djelovanja u našem moralno dezorijentiranom i diskriminacijama, mržnjom i nasiljem opterećenom vremenu i svijetu
Knjiga sadrži mnoge autentične i zanimljive dokumente, posebice iz vremena kada je Jakić kao politički savjetnik, speech-writer i najutjecajniji glasnogovornik predsjednika Mesića u velikoj mjeri suoblikovao Mesićeve ponekad osporavane, ali dosljedne i, što je vremenom potvrđeno, ispravne stavove, naročito u suprotstavljanju američkoj intervenciji u Iraku i nekim drugim aspektima Bushove vanjske politike.
Vrijeme ove knjige koju mnogi ignoriraju tek dolazi; ono će pokazati i dokazati kako su autorove analize precizne i provokativno-proročki smjerodavne. Knjiga svojom kritičkom intonacijom upućuje i usmjerava na pravednost i odgovornu slobodu unutar jedne zrel(ij)e demokracije i društva neometanih prostora duhovne slobode u kojem su različitosti bogatstvo i u kojem se neslaganje ne može poistovjećivati s izdajom.
Jedan od predstavljača Jakićeve knjige bio je Gradimir Gojer, svestrano nadareni pisac, pjesnik, redatelj i teatrolog. Ovaj rođeni Mostarac s tri fakultetske diplome je i povremeni političar koji je obnašao cijeli niz političkih i društvenih funkcija na najvišim razinama. Između ostalog je bio ministar u ratnoj vladi BiH te kandidat za predsjednika Republike.
Gojer je objavio pedesetak knjiga iz područja teatrologije, književne kritike i povijesti književnosti, kao i cijeli niz zbirki pjesama i eseja. Prevođen je na više jezika svijeta, redoviti je kolumnist uglednog crnogorskog neovisnog tjednika Monitor, a u dva mandata je bio predsjednik pisaca BiH.
Gojer je vodio mnogobrojne umjetničke akcije i manifestacije te osnivao kazališta, među kojima je najpoznatiji Sarajevski ratni teatar (SARTR), a istakao se i kao direktor i umjetnički rukovoditelj Narodnog kazališta u Sarajevu. Osim kreativne vizije i neusporedive stvaralačke energije Gojer je naširoko prepoznatljiv i kao čovjek visokih etičkih standarda, koji je uvjeren da su nam svi talenti, izobrazba i znanja uzalud bez etike.
Svetlana Broz (unuka Josipa Broza Tita) je na predstavljanju Jakićeve knjige govorila u ime sarajevskog izdavača Gariwo. Osim što je osnivačica i direktorica te utjecajne nevladine organizacije koja dodjeljuje prestižnu nagradu ”Duško Kondor” za građansku hrabrost, ona već godinama djeluje na edukaciji mladih o građanskoj odgovornosti i hrabrosti.
Iako liječnica po profesiji koja je dvadesetak godina radila kao kardiolog na Vojnoj medicinskoj akademiji u Beogradu, ova plemenita žena je u ratno vrijeme napustila siguran posao i udobnost života u Beogradu te dobrovoljno preselila u Sarajevo kako bi tamo pomogla nedužnim žrtvama rata.
Vremenom je postala autorica mnogobrojnih eseja i publikacija o građanskoj hrabrosti te međunarodno afirmirana predavačica i aktivistica protiv ksenofobije, nasilja, rata kao i etničkih i vjerskih podjela i mržnje. Predavala je na najuglednijim sveučilištima Amerike i Europe, a njezine se knjige prevode i proučavaju na različitim jezicima svijeta.
Upravo to je bio i do danas ostao Tomislav Jakić: čovjek istine i savjesti te osobne hrabrosti. Nikada ”nije zavijao s vukovima” jer nije htio biti član čopora, nego misleći i odgovorni individualist koji se činjenicama i istinom suprotstavlja lažima i licemjerju. Uvijek etički dosljedan i, kako je to u Predgovoru napisao Stjepan Mesić, ”vjeran sebi i univerzalnim vrijednostima kojima je posvetio svoj život”
Moj prvi susret s njom dogodio se preko američkog izdanja njezine glasovite knjige ”Dobri ljudi u vremenu zla”, koju sam preporučio mnogim sveučilišnim i inim kolegama i prijateljima kao dokaz da u ratu u Bosni nisu svi ljudi bili etno-religijski isključivi i nasilni. Knjiga sadrži mnogobrojna dirljiva svjedočanstva o ljudima koji su prevladali sve etno-nacionalne i vjerske granice te su na razini najuzvišenije ljudskosti spašavali i pomagali onima drugima i drugačijima.
Mnogi u BiH, a posebice u Srbiji, osporavaju mirotvornu misiju Svetlane Broz jer u njoj prepoznaju razornu kritiku vlastite destruktivnosti i sveprisutnog isključivog nacionalizma.
Njezina cjelokupna djelatnost i upečatljiv rad NVO-a Gariwo, a posebice i spomenuta knjiga, su uvjerljivo svjedočanstvo o rijetkoj, ali prisutnoj ljudskoj dobroti u vremenima zla te smjerodavno ukazuju na željenu i moguću budućnost bez mržnje i ratova, jer se budućnost ne može graditi na mržnji i zločinu.
Stoga valja upoznati, podržati i čitati Svetlanu Broz, kao i Gradimira Gojera i Tomislava Jakica te slijediti njihov uzor etičkog razmišljanja i transformativnog djelovanja u našem moralno dezorijentiranom i diskriminacijama, mržnjom i nasiljem opterećenom vremenu i svijetu.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Zašto je NATO bombardirao Beograd?
- Najvelikodušniji filantrop svijeta, Bill Gates, nije Antikrist
- Sjećanje na metz veghem ”prvi genocid dvadesetoga stoljeća”
- Žene kao (ne)pouzdani svjedoci Uskrs(nuć)a?
- Covid-19 kao duhovna poruka i ”veliki korektor”
- Treba izbjeći pogoršanje stvari i masovnu histeriju
- Dileme oko eutanazije: za ili protiv?
- Donald Trump treba što prije biti protjeran iz Bijele kuće
- Elie Wiesel: od Auschwitza do Nobela
- Od euroskleroze do euroeuforije HR2020
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.