Damir Grubiša
Vijest da je Maji Danon netko dvaput isjekao gumu na automobilu parkiranom u Baškoj obišla je medije i društvene mreže u cijeloj regiji. I nije to ni čudno.
Maja Danon je ugledna sveučilišna profesorica, lingvistica, koja je predavala u New Yorku i Beogradu, a u Baškoj boravi gotovo svakog ljeta, u kući u koju se pred šezdeset godina smjestio njezin otac Oskar Danon.
I sada, nakon punih šezdeset godina netko je dva puta, u razmaku od pet dana, nožem izrezao gumu na njezinom automobilu koji nosi beogradske registarske tablice.
Nije to prvi incident takve vrste u Hrvatskoj: događalo se to u Splitu, širom Dalmacije, ali je to prvi puta, izgleda, da se događa na otoku Krku, na turističkoj lokaciji, u sredini koja se diči gostoljubivošću i tolerancijom.
Jasno je da taj incident, nazovimo ga tako, može imati samo jedan movens, samo jednu motivaciju: auto je beogradskih oznaka, dakle pripada nekome tko dolazi iz neke druge zemlje, o kojoj inače mediji pišu, većinom, kao zemlji odakle je potekla agresija na Hrvatsku, uz ne uvijek blagu insinuaciju da bi se takva povijest mogla i ponoviti.
Već godinama susrećem u riječkoj garaži ”Zagrad” parkirane automobile s takvim ”stranim” oznakama. Jedan od poznanika, koji dolazi povremeno u Rijeku, tu parkira jer misli da je to puno sigurnije od parkiranja na otvorenome, strepeći da mu se ne dogodi nešto slično kao što se to događalo u Splitu i po Dalmaciji.
Maja Danon je ugledna sveučilišna profesorica, lingvistica, koja je predavala u New Yorku i Beogradu, a u Baškoj boravi gotovo svakog ljeta, u kući u koju se pred šezdeset godina smjestio njezin otac Oskar Danon. I sada, nakon punih šezdeset godina netko je dva puta, u razmaku od pet dana, nožem izrezao gumu na njezinom automobilu koji nosi beogradske registarske tablice
Uvjeravao sam ga da se tako nešto ne može dogoditi ni u mojem gradu, Rijeci, ni u Primorsko-goranskoj županiji, koja uz Istru prednjači po međuetničkoj toleranciji i gostoljubivosti, i gdje u svijesti lokalnog stanovništva postoji jasna razlika između stanovnika susjednih zemalja i njihovih nekadašnjih političkih vodstava.
A uzimajući u obzir i druge slučajeve nacionalističke netolerantnosti prema građanima srpske narodnosti, posebno u Vukovaru i u drugim mjestima kontinentalne i dalmatinske Hrvatske, ovaj mi se dio Hrvatske činio kao primjer tolerancije i suživota u Hrvatskoj, bez obzira na to što i tu postoji nemila prošlost: od izbacivanja s posla pripadnika manjina u devedesetim godinama, do iseljavanja velikog broja Srba i drugih ”manjinaca” pod pritiskom nacionalističkih oblika svijesti, rasizma, primitivizma, i nasilja induciranog raznim političkim patologijama koje, umjesto da splašnjavaju, tinjaju ispod površine i povremeno opet buktaju.
Maja Danon je učinila ono što je mogla, prijavila je slučaj i poslušala savjet lokalne policija da to iznese u javnost. I dobro je učinila, jer bi vjerojatno lokalne političke vlasti, pa i turistički čimbenici to rado zataškali.
A to možemo zaključiti iz činjenice što i nakon više dana proteklih od događaja nitko se od mjerodavnih ”faktora” na terenu nije javio, da javno osudi taj barbarski, primitivni čin i da se profesorici Maji Danon ispriča, pa makar oni i ne bili direktni krivci za to.
Nije se oglasila ni čelnica Turističke zajednice Baška Ivana Topić, a niti načelnik Općine Baška Toni Juranić. Koji je, zanimljivo, član Hrvatske stranke prava, stranke koja je početkom devedesetih usvojila kao svoj slogan ustaški pozdrav ”Za dom spremni” i koja se istaknula, uz vukovarskog gradonačelnika Ivana Penavu, u akciji protiv uporabe ćirilice na javnim mjestima u Vukovaru.
Doduše, bilo bi nepravedno povezivati Juranića s tim podlim, kukavičkim činom: bilo bi pogrešno reći da su možda taj politički čelnik i njegova stranka stvorili takvu atmosferu, da neki ”slobodni strijelac” izvede takav gnusni čin.
Tko zna tko po bašćanskim kafićima, u alkoholiziranoj atmosferi, potiče nekog luđaka da izvede takav ”junački čin” i da se osveti Srbima za sve ono što su ti Srbi ”napravili nama”.
Baš po klasičnom nacionalističkom stereotipu – mi i oni – kolektivna krivnja kada su oni u pitanju, a obični nestašluk kada smo mi u pitanju.
Ili, možda, taj čin nije bio uperen prema Srbima već prema, na primjer, Židovima? Naime, Maja Danon je kći Oskara Danona, sarajevskog Židova, koji se proslavio širom svijeta kao kompozitor i dirigent.
Oskar Danon je došao u Bašku pred oko šezdeset godina, ponesen ljepotom krajolika, blagošću i prijaznošću domorodaca, i to je u svojoj biografskoj knjizi ”Ritmovi nemira” istaknuo, na početku, prekrasnom vedutom Baške i otoka Krka, a koju je priredila poznata novinarka Novog lista i vrsna glazbena kritičarka Svjetlana Hribar.
Danon je prije Drugog svjetskog rata doktorirao na Karlovom sveučilištu u Pragu, i kada je izbio rat već je prvih dana rata otišao u šumu, a njegova je, inače imućna obitelj, spašavajući živu glavu pred ustašama, morala bježati iz Sarajeva.
Tako da je atentat na automobil Maje Danon možda bio antisrpski čin, možda je to bio antižidovski čin, možda jednostavno antikomunistički i bog bi ga znao kakav, no u svakom slučaju to je barbarski, primitivni, divlji, animalni čin nekog lokalnog probisvijeta, induciranog netrpeljivošću i bezumnom mržnjom
Komandant Romanijskog bataljona, vijećnik je Drugog zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu, a tijekom rata zajedno s Vladimirom Nazorom kreirao je brojne kompozicije partizanskog repertoara, Danonova biografija (najkraća i najšturija baš na hrvatskom), opširno je navedena na stranicama Wikipedije na čak trinaest svjetskih jezika, zbog njegovih kompozicija i dirigiranja najpoznatijim svjetskim orkestrima.
A kada su u Sarajevu izbili antiratni prosvjedi, bio je u prvim redovima kada je na okupljene protestante otvorena snajperska vatra. A nakon toga se, iz protesta, 1992. preselio u Bašku, ostavši veliki protivnik nacionalista. Svih boja, naravno.
Tako da je atentat na automobil Maje Danon možda bio antisrpski čin, možda je to bio antižidovski čin, možda jednostavno antikomunistički i bog bi ga znao kakav, no u svakom slučaju to je barbarski, primitivni, divlji, animalni čin nekog lokalnog probisvijeta, induciranog netrpeljivošću i bezumnom mržnjom.
Umjesto da uspomeni Oskara Danona, uglednog stanovnika Baške, odaju dužnu počast zbog njegove kulturne i ljudske veličine, i da budu ponosni što je takva ličnost, a i njegova obitelj, izabrala baš Bašku kao svoju stalnu ili povremenu destinaciju, politički faktori Baške su se, jednostavno, oglušili.
Ako ništa drugo, onda nam ovaj slučaj ukazuje na prijeku potrebu uvođenja građanskog odgoja u hrvatske škole, jer se bitka za demokraciju bije baš na takvim slučajevima.
Protivnici demokracije, oni glasni i oni koji je koriste kao plašt za svoje zlouporabe, bogaćenje i nasilje nad drugima, po običaju će minimizirati ovaj događaj.
Nažalost, on je jedan od simptoma onoga što Francuzi nazivaju malaise politique, neprevladane političke bolesti, jedne od mnogih, od kojih boluje hrvatsko društvo.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Tri hrvatska europska uspjeha i njihovo naličje
- Gdje je nestala retorika mira za Ukrajinu?
- Što hitnija europeizacija Ukrajine
- Status kandidata za članstvo u EU neće Ukrajini donijeti mir
- Ispada da će zemlje EU-a financirati rat Rusije u Ukrajini
- Opasnost od proširenja NATO-a
- Papa Franjo i Budimir Lončar na istoj mirotvornoj liniji
- Ukrajina ali i BiH zaslužuju EU ubrzanu proceduru
- Kraj mira i početak novog svjetskog rata
- Cenzurirani papa Franjo i jednoumlje koje se širi svijetom
