autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Je li crtica u nazivu države mogla spasiti Čehoslovačku?

Autor: Sofija Kordić / 13.01.2022.

Sofija Kordić

I dok su Česi u studenom 1989. slavili pad rigidnog komunističkog režima, veselili se političkom pluralizmu, slobodnom kretanju i slobodnom tržištu, Slovaci su vrlo brzo počeli razmatrati mogućnosti proširenja svoje autonomije unutar zajedničke države.

Drugoga dana siječnja 1990. predsjednik Václav Havel otišao je na svoj prvi službeni put u ulozi predsjednika. Izabrao je Njemačku. Prema procjenama nekih povjesničara i analitičara već tada je počeo raspad Čehoslovačke jer se očekivalo da će najprije otići u Bratislavu. Mnogi slovački, ali i češki političari su mu taj potez zamjerili.

”Václav Havel je toliko vjerovao u simbole, ali eto, u ovom slučaju nije ništa prepoznao niti naslutio. Put od Hradčana (praški dvorac, sjedište predsjednika, op.a.) do Bratislave, do katedrale sv. Martina gdje je okrunjeno preko dvadesetak ugarskih kraljeva predstavljao bi simbol češkog priznanja Slovaka kao samosvojnog naroda”, izjavio je svojedobno Petr Pithart, češki političar, povjesničar, publicist, koji je od 1990. do 1992. stajao na čelu češke vlade u okviru federalne države.

Samo nekoliko tjedana nakon baršunaste revolucije počeo je između Čeha i Slovaka tzv. rat zbog crtice, (pomlčková válka kako to nazivaju Česi) sukob oko naziva zajedničke države.

Havel se obratio parlamentu i predložio da nova država (stara se zvala Československá socialistická republika) ima crticu u nazivu, tj. Republika česko-slovenská ili bez crtice Československá federativní republika. Federalni parlament nije prihvatio nijedan od dvaju prijedloga. 

Slovački političari, lingvisti, heraldičari, povjesničari, obični ljudi koji su pisali peticije, svi su sudjelovali u diskusiji oko naziva dok je u Češkoj prevlađivala ironična distanca oko cijele stvari.

Zanimljivo je da su istraživanja javnog mišljenja u početku ukazivala da ni većina Slovaka ne želi raspad. Sličilo je to na priču o dvoje zaljubljenih koji ne mogu zajedno, a ni jedno bez drugog. Htjeli su biti skupa, ali nisu znali kako

Češki povjesničar Oldřich Tůma nedavno se u razgovoru za Češki radio prisjetio i jednog događaja koji je izgledao poput kazališne predstave.

Havel je pozvao 30 predstavnika Čeha i Slovaka, zatvorio ih u jednu prostoriju u svojoj rezidenciji Lány, i nije ih imao namjeru pustiti sve dok se ne dogovore oko naziva države. Ispred vrata je postavio stražu, dvije žene s pištoljima za pojasom.

Sudionici su mislili da se radi o šali znajući predsjednika kao autora apsurdnih drama, ali Havel se nije šalio. Ugledni Česi i Slovaci se, međutim, nisu dogovorili.

Pojavljivali su se kasnije razni prijedlozi, među njima i dva s famoznom crticom, Česko-Slovensko i Republika Česko-Slovenska.

U aprilu 1990. usvojen je naziv bez crtice: Česká a Slovenská Federativní Republika, kod Slovaka s malom razlikom umjesto federativní federativná. Naziv je izdržao dvije i pol godine, od travnja 1990. do 31. prosinca 1992. kad se zajednička država raspala.

Takozvani rat zbog crtice bio je, po mišljenju mnogih, samo uvertira u raspad federacije. Slovaci su od početka govorili o većim kompetencijama svoje vlade, o potrebi osnivanja vlastite Narodne banke i vojske.

Pojednostavljeno rečeno Slovaci su tvrdili da Česi nikad nisu razumjeli njihov položaj i osjećaj podređenosti dok su Česi Slovake podrazumijevali kao nerazdvojni dio zajedničke države još od 1918.

Većina Čeha iskreno je žalila zbog raspada, jer su se osjećali Čehoslovacima. Gledali su na zajedničku državu kao na produženu češku državu, ne shvaćajući koliko ta pozicija Slovacima ne odgovara.

Nacionalističke strasti su u Slovačkoj bile uveliko razbuktane, žudnja za samostalnošću neutaživa, a dolaskom na vlast nacionalističkog i autoritarnog premijera Vladimira Mečijara sve se samo ubrzalo.

Zanimljivo je da su istraživanja javnog mišljenja u početku ukazivala da ni većina Slovaka ne želi raspad. Sličilo je to na priču o dvoje zaljubljenih koji ne mogu zajedno, a ni jedno bez drugog. Htjeli su biti skupa, ali nisu znali kako.

I međunarodne okolnosti im nisu išle na ruku poput raspada Sovjetskog Saveza, a posebno Jugoslavije.

Bilo je doduše od samih početaka prijedloga i o konfederaciji iz Mečijarove stranke, ali po riječima nekih povjesničara konfederacija nije bila održiv model jer to nije u osnovi zajednička država već spoj samostalnih država. Takva tvorevina nije isplativa kad se sastoji od dvaju članova od koji je jedan faktički slabiji ili se osjeća podređenim na što su Slovaci stalno ukazivali.

Kad se u federalnom parlamentu odvijala diskusija oko naziva zemlje ispred slovačke narodne skupštine u Bratislavi demonstriralo je nekoliko stotina ljudi i otvoreno tražilo samostalnost. Snimak nekolicine koji drže transparent s natpisom ”Želimo samostalnu Slovačku Republiku” objavio je američki tjednik Time u članku o renesansi nacionalizma u postkomunističkoj Europi.

Raspad je u neku ruku traumatizirao Čehe i poljuljao im identitet. Politolog Jíři Pehe je svojedobno napisao da je Slovacima raspad Čehoslovačke značio pozitivni izazov, jer su prvi put u demokratskom okruženju mogli graditi svoju državnost.

U razdoblju od 1939. do 1945. imali su sramotnu tvorevinu, nešto slično hrvatskoj NDH, pod nazivom Slovenský štát, nacistički satelit koji je aktivno sudjelovao u likvidiranju židovskog stanovništva.

Identitet Češke, pak, smatra Pehe jest ”ono što je ostalo od Čehoslovačke”, i zbog toga Česi dan danas imaju problem. I geopolitički značaj Češke je opao nakon raspada federacije, Slovaci su i tom pogledu bili na dobitku.

Pehe podsjeća i na opasku Vaclava Havela o značaju pobune Slovaka protiv režima Vladimira Mečijara 1998. godine. Havel je, naime, smatrao da bivšim komunističkim zemljama trebaju dvije revolucije: jedna protiv komunizma, a druga protiv postkomunizma, a pobuna protiv Mečijara bila je svojevrsna slovačka revolucija protiv postkomunizma.

Da se nije pojavio COVID-19 možda bi masovne demonstracije protiv Andreja Babiša, češkog premijera slovačkog podrijetla, 2018. i 2019. godine mogle prerasti u češku revoluciju protiv postkomunizma. Dodajmo da Česima Babišova slovačka nacionalnost nije smetala da ga izaberu za premijera.

Havel se obratio parlamentu i predložio da nova država (stara se zvala Československá socialistická republika) ima crticu u nazivu, tj. Republika česko-slovenská ili bez crtice Československá federativní republika. Federalni parlament nije prihvatio nijedan od dvaju prijedloga

Spomenuti prosvjedi protiv njega bile su najveći u Češkoj od 1989. od pada rigidnog režima pod sovjetskom čizmom. Strani mediji pisali su ushićeno o masovnim demonstracijama protiv populiste i tajkuna Babiša, kako su djeca baršunaste revolucije odrasla te da su shvatili što im demokracija nudi, ali i što od njih traži. Pisalo se da je češki građanski bunt uzor, i to ne samo za Srednju i Istočnu Europu.

Virus je pokvario bunt. Babiš je pao na izborima, ali ga se društvo još nije riješilo jer će se po svoj prilici kandidirati za predsjednika. Posebno teško će biti riješiti se oligarhizacije koju je nametnuo i populizma i demagogije u tandemu s predsjednikom Zemanom.

I slovačko i češko društvo danas muče slične nedaće, populizam, oligarhija, korupcija, poskupljenja, stambena kriza, sve veća socijalna nejednakost, katastrofalne posljedice epidemije na svim razinama…

No gledajući iz južnoslavenskog konteksta rastaše se ljudi u miru. I u miru surađuju. A bez patosa i pretjerivanja može se reći da se vole. Jedno istraživanje iz 2019. pokazuje da Česi ka Slovačkoj imaju najpozitivniji odnos od svih zemalja svijeta.

Bivši češki premijer, socijaldemokrat Vladimir Špidla svojedobno je izjavio da Čehoslovačka ostaje dio njegovog identiteta i da raspad zajedničke države doživljava kao neuspjeh tadašnjih elita. Havelu zamjera što se nije otvoreno izjasnio za referendum, premda ga je podržavao.

Peticiju za održavanje referenduma o sudbini zajedničke države je za nekoliko tjedana potpisalo milijun Čeha i 300 tisuća Slovaka.

”Ponašanje Vaclava Klausa i Vladimira Mečijara bilo je na granici ustavnosti. Prema mom mišljenju jedina procedura u skladu s ustavom bila je raspisivanje referenduma i postupanje po njegovom ishodu”, izjavio je Špidla.

Oko 200.000 Slovaka danas živi u Češkoj, 46.000 Čeha u Slovačkoj. Pored bivšeg premijera Babiša, Slovaka koji je odavno državljanin Češke, zanimljivo je da je Gustav Slamečka, građanin Slovačke bez češkog državljanstva bio ministar prometa u češkoj vladi od 2009. do 2010. U njegovom uredu se isključivo govorilo slovački i to nikom nije smetalo.

Nakon otkucaja ponoći 31. prosinca 1992. građani Čehoslovačke su se u 1993. probudili u dvije nove države. Nakon 11 godina opet su se spojile u Europskoj uniji, a 2007. u šengenskom prostoru bez granica.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Ministru kršćaninu nije sporno pljuskama odgajati djecu
  • Nemojmo pokleknuti pred glupošću, uništit će nas
  • Kako naći Boga s pivom u ruci, u rock klubu?
  • Kako je ljubav pobijedila birokraciju, ksenofobiju i predrasude
  • Treba li demokraciji u sunovratu popravljati fasadu?
  • Bolje tragati za identitetom, nego se busati u nacionalna prsa
  • Pravo na nasilje kao ustavno pravo
  • Migranti, aktivisti i biciklisti: omiljena meta populista i desničara
  • Situacija u Amazonu, Uberu… Radnici ili moderni robovi?
  • Apsurd: Iz razvijene Češke u siromašnu Srbiju na cijepljenje

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: PRAŠKA PRIZMA Tagged With: Baršunasta revolucija, Čehoslovačka, Jugoslavija, Praška prizma, Sofija Kordić, Sovjetski Savez, Václav Havel

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT