autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • Beležnica
    • Beo dijagnoze
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: Multiplex
    • DEMOCROACIA
    • GLOBALNI KAOS
    • IMAM PRAVO
    • Impresije i varijacije
    • Istočno od raja
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • Iz zemlje snova
    • KONTRAPUNKT
    • Kozmopoliteia
    • Ljubljanski zvon
    • Ljuta paprika
    • MAŠKARADA
    • Millenium
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (Ne)mirna Bosna
    • Nije da nije
    • Od knjige do knjige
    • Odjeci vladanja
    • Oklop od papira
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • Pisma s Trećića
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • Polupjesnik il bolesnik
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • Produžeci
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • Romanin peterac
    • RUBNI ZAPISI
    • Ruta Borisa Perića
    • SLOBODNI ZIDAR
    • Subotom uz kavu
    • Terra Sexualis
    • Under cover
    • Uvik kontra
    • Vita Croativa
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • Zimsko ljetovanje
    • RUBNI ZAPISI
  • OSVRT DANA
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • Zimin noćni izbor
    • Ruta Borisa Perića
    • Ex libris D. Pilsel
    • Književni ogledi
    • CSI: Multiplex
    • CSI Vladimira C. Severa
    • Istočno od raja
    • Bez riječi
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • Abrahamova djeca
  • Feljton
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • POROK PRAVDE <br> Josip Kregar
    POROK PRAVDE
    Josip Kregar
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Je li Plenković Sanader koji ne krade?

Autor: Jurica Pavičić / 19.09.2016. Leave a Comment

Jurica Pavičić

Jurica Pavičić

Sredinom sedamdesetih godina britanski je dramatičar Tom Stoppard napisao i producirao komad pod naslovom “15 Minute Hamlet”. Unatoč naslovu, Stoppardov “Hamlet” nije trajao 15, nego 13 minuta, a tijekom tih trinaest minuta Stoppardu je uspjelo, kao u nekom filmskom traileru, protrčati kroz čitav zaplet klasične Shakespeareove drame.

Pred gledateljem, apsurdno natrpane, promicale su klasične linije dijaloga i scene, no efekt je – umjesto da bude klasičan – bio suprotan: ostavljao je dojam farse.

Hrvatska politička povijest u posljednje dvije godine pomalo nalikuje remakeu same sebe, da bi taj remake napisao Stoppard. U posljednje dvije godine prošli smo briketiranu, trailersku verziju svojih prethodnih dviju dekada: nanovo smo prošli kasne osamdesete, čitave devedesete, da bismo se sada – ispada – probudili u 2004.

Ta stoppardovska “15 Minutes Croatia” počela je negdje 2012. ili 2013., kad se na ulicama stala valjati nova verzija “antibirokratske revolucije”, pokret uličnog, masovnog nacionalizma koji je čekićima i plinskim bocama nasrnuo na “novovjeki SKH”, kolebljivo reformsku i idejno dezorijentiranu vlast.

U posljednje dvije godine prošli smo briketiranu, trailersku verziju svojih prethodnih dviju dekada: nanovo smo prošli kasne osamdesete, čitave devedesete, da bismo se sada – ispada – probudili u 2004

Potom je uslijedila “nova 1990.”, odnosno ponovna pobjeda gromkog nacionalizma koji je tu pobjedu dočekao kao drugi, i ovaj put trajni povratak u Obećanu Zemlju.

Potom je uslijedilo razdoblje od osam mjeseci koje bi se s dosta razloga moglo opisati kao stoppardovske “15 Minutes devedesete”. Još jednom se vratilo sve što smo pamtili. I Sedlarovi filmovi i neoustaški revizionizam, i groteskne političke masovke i medijski izljevi mržnje.

HTV-ov program opet je postao smjesa koncelebrirane mise i sovjetskog žurnala iz 1953., a iz podruma su na površni isklijali svi antitalenti, neznalice i neobrazovani hejteri koji su devedesetih dominirali kulturnim, medijskim i društvenim životom.

U “15 Minutes Croatia” – međutim – devedesete su umjesto deset godina trajale niti deset mjeseci. I eto nas sada – konačno – u berićetnim i sretnim dvijetisućitima. Preciznije, u 2004.

Na vlast je opet došao umjereni HDZ-ovac europskog profila. Bruxelles je opet s nama zadovoljan. Čekići i kaiši spremaju se o pas, ćirilične table nekim čudom nikome više neće smetati, a vjerojatno će uskoro na red doći i Hristos se rodi.

Novom – apaurinski mirnom, komunikacijski vrlo ugodnom – šefu HDZ-a mediji jedu iz ruke, svi ga vole, trenutačno je svačija draga, baš kao što je prije deset godina bio i Ivo Sanader.

I mi novinari, baš kao i građani, skloni smo onom što Anglosaksonci zovu “wishful thinking”: mislimo da je istina da je ono što želimo istina.

Jesmo li nakon dvije burne godine koje su u sebi briketirale dekadu konačno dobili ono što je dubinska fantazija šutljive većine, dakle – krotke, mirne, domobranske Hrvatske? Jesmo li dočekali ono što je najdublja konzervativna i kolonijalna fantazija Hrvata – Sanadera koji ne krade?

Odgovor na to pitanje zahtijeva dva dodatna, analitička potpitanja. Prvo od njih je – bi li sanaderovski HDZ uopće bio moguć da se istodobno nije ni kralo? I – drugo – živimo li danas u istom svijetu u kojem smo živjeli 2005. ili 2006.?

Razdoblje između 2004. i 2010. razdoblje je ono u kojem je Hrvatska prvi i jedini put iskusila ono što Andrej Plenković najavljuje kao “europsku Hrvatsku”, “desnog centra bez ekstrema”.

Tijekom tog razdoblja, HDZ je uspješno i (bar za sebe) lukrativno uščuvao netaknutom stranački impregniranu partitokratsku državu Tuđmanove ere, ali je to napravio tako što frontove s Drugima nije zaoštravao, nego zaglađivao.

Manjine su bile dio izvršne vlasti, na pravoslavni se Badnjak jeo kruh i sol, mediji su se gladili, bučnim se kulturnjacima puštalo da se igraju na svojoj livadi i da na njoj uređuju pravila i rade što hoće.

Jesmo li nakon dvije burne godine koje su u sebi briketirale dekadu konačno dobili ono što je dubinska fantazija šutljive većine, dakle – krotke, mirne, domobranske Hrvatske? Jesmo li dočekali ono što je najdublja konzervativna i kolonijalna fantazija Hrvata – Sanadera koji ne krade?

Baš poput Bandića danas, i Sanader je razumio da se protivnik lako pretvori u saveznika ako se ispiše dovoljno nula.

Rezultat je bila klima društvenog detanta, bez oštrih konflikta, bez “podjela”, ali i klima u kojoj stvarna ili simbolička korupcija nije bila isključiva pošast društvene elite. Golemi dijelovi društva, od javnog sektora do krupnog biznisa, pojeli su dio torte koja se dijelila u to doba.

Taj model počivao je – međutim – na nekoliko vrlo važnih kontekstualnih pretpostavki.

Prva od njih je bila ta da je Hrvatska još bila zemlja kandidat za ulazak u EU. Ta je kandidatura Hrvatsku tjerala da radi stvari koje sama po sebi – pokazalo se kasnije – nikad ne bi radila, recimo sudi svojim ratnim zločincima, donese Ustavni zakon o manjinama ili hvata Gotovinu.

Cijeli je društveni život bio stratificiran poglavljima i “benchmarcima”, a politički su odnosi funkcionirali na način koji je Hrvatskoj kao bivšoj koloniji prirodan: “cesar” bi poslao “befel”, a mi bismo ga izvršili.

Europska unija u tom je trenutku za Hrvate još imala atrakcijski potencijal. Bila je to jedna drukčija, uspješnija Europska unija, EU u kojoj je još bila Britanija, u kojoj nije bilo grčke krize, niti su se počele nazirati pukotine eurizacije.

Bila je to EU u kojoj su već bili nama bliski K. und K. narodi, a u toj niski srednjoeuropskih, katoličkih republika vladali su umiveni, koncilijantni konzervativci, a ne kao danas, skupina Borata na buniki.

Osim što je vanjski kontekst bio prikladan, i ekonomske su okolnosti bile pogodne za sanaderovski desno-centristički detant.

Stope rasta su bile velike, a te stope rasta u dobroj su mjeri počivale na građevinskoj ognjici koja je opet sama počivala na nekretninskoj bonaci.

Bila je to i doslovno i metaforički era “Republike Hypo” u kojoj imamo dva glavna grada – Zagreb i Klagenfurt – a zemlja se financira transsupstancijom rogača i smokvi u zlato.

Mjehur je rastao, imalo se. A to “imalo se” nije samo plodotvorno utjecalo na političku kastu koja u to doba grabi. Taj grabež obilja spustio se u razizemlje i inficirao cijelo društvo, kroz zapošljavanja, osnivanja agencija i fakulteta, kroz kulturnu i sportsku infrastrukturu, pa sve do građana koji u to doba kupuju telekom dionice, aute, stanove u švicarcima.

I tako je to išlo sve dok mjehur nije pukao, dok se nismo probudili u svijetu u kojem su kamenjar i smrča opet bili ono što jesu.

Mjehur je rastao, imalo se. A to “imalo se” nije samo plodotvorno utjecalo na političku kastu koja u to doba grabi. Taj grabež obilja spustio se u razizemlje i inficirao cijelo društvo, kroz zapošljavanja, osnivanja agencija i fakulteta, kroz kulturnu i sportsku infrastrukturu, pa sve do građana koji u to doba kupuju telekom dionice, aute, stanove u švicarcima

To lažno obilje financiralo je Sanaderov ideološki detant. I u to doba moralo je biti, i bilo je, mnogih u HDZ-u kojima se bezbojno ideološki smjer nije sviđao.

Ali – kvragu – izbori su se dobivali, zašto ne zaposliti rođaka ili uzeti 500 eura? To je bio i ostao razlog zašto desnica danas Sanadera mrzi kao grešnu dušu: mrzi ga jer ih je pretvorio u eskort damu.

Danas – dvanaest godina kasnije – dio javnosti i mnogi moji kolege maštaju o tome da bi sad moglo uspjeti ono što onda nije, i da bi Plenković mogao obnoviti sanaderizam bez lopovluka. Ali, lako je uočiti da su kontekstualne okolnosti – nažalost – podosta drukčije.

Za početak, Hrvatska je u EU, ne pregovara i ne svladava poglavlja, što – kako nas poljsko i mađarsko iskustvo uči – znači da sad može raditi nekažnjeno što hoće.

Nadalje, europska fantazija u deset je godina izgubila puno od svog atrakcijskog potencijala. To je danas EU bez Britanaca, EU koja za sobom šlepa grčki problem, koja je paralizirana odnosom sjevera i juga.

Pred deset godina, jasno su se mogle razdvojiti uzorne demokracije unutar EU te boratovski autokrate izvan nje.

Danas, oni koji su unutra nerijetko su gori od onih izvana, a poljske i mađarske vlasti ponašaju se točno onako kako se ponašao Tuđman u doba dok je imao status okuženog političkog gubavca.

Ako danas tražite borate, ne trebate ići do Kazahstana. Naći ćete ih usred Mitteleurope, točno ispred opernih zgrada i baroknih jezuitskih crkvi. Plenković će – dakako – u EU imati i naći saveznike. Ali, bez problema će ih naći i Zlatko Hasanbegović.

Postoji i posljednja velika razlika između 2004. i 2016. Naime, nema više para.

A pošto nema više para, država demokršćanskog detanta ne može kupovati suprotstavljene neistomišljeničke skupine onako kako je kupovala onda: tako da ispiše ček.

Prije deset godina, centristički bi HDZ to riješio tako da bi dao neke pare šatorašima, pa neke Prosvjeti, pa talijanskom EDIT-u, pa konceptualnim umjetnicima, pa sveučilišnim profesorima, pa Crkvi.

Perje je – kako uči priča – lakše raspršiti nego vratiti u jastučnicu. Onaj tko bi to želio učiniti, čak i ako bi želio, mora imati viška novca i puno koncentrirane moći. Danas u hrvatskoj politici nema nikoga tko posjeduje te dvije stvari

“Dokidanje podjela” o kojima u posljednjim intervjuima fantazira predsjednica postojalo je u vrijeme kad se temeljilo na novcu. Tog novca više nema. Niti ga ima za uzajamno posvađane i konfliktne društvene grupe, niti ga ima za stranačku pješadiju koja pristanak na “ideološko skretanje” kani naplatiti, jer joj je to navika, jer je to uvijek i činila.

Karamarkovska kulturna revolucija rasparala je jastučnicu. Iz te je jastučnice mnogo perja odletjelo niz vjetar. To perje sad je kojekuda uokolo, kao ekološki problem.

Perje je – kako uči priča – lakše raspršiti nego vratiti u jastučnicu. Onaj tko bi to želio učiniti, čak i ako bi želio, mora imati viška novca i puno koncentrirane moći.

Danas u hrvatskoj politici nema nikoga tko posjeduje te dvije stvari.

(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).

Još tekstova ovog autora:

  • Kako su pastiri rastjerali stado
  • Što uspon Dubravke Šuice govori o EU
  • Obračun zbog lepinje: Najjasniji portret Hrvatske 2019.
  • Novinarstvo u slučajnoj državi
  • Shvaćate li da je baš sve u ovoj zemlji otišlo dođavola?
  • Jeziv Tuđmanov kip kao spomenik frustriranom i promašenom društvu
  • Bio je Corto Maltese koji pjeva, čovjek s rećinom u uhu…
  • Lijevima i liberalnima: ponašajte se kao da SDP više ne postoji
  • Policajci kao hajduci: pobjeda kršćanskih vrijednosti
  • Ne vidim patriotskijeg i zrelijeg političara od Pupovca

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print
  • Email

Filed Under: OSVRT DANA Tagged With: Andrej Plenković, Badnjak., Britanija, Croatia, EU, Europska unija, Hamlet, Hristos, Hrvatska, HTV, Ivo Sanader, Jurica Pavičić, Klagenfurt, SKH, Tom Stoppard, Tuđman, Zagreb, Zlatko Hasanbegović

  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • POROK PRAVDE <br> Josip Kregar
    POROK PRAVDE
    Josip Kregar
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

Ex libris D. Pilsel

Upečatljiva Kuzmičeva dijagnoza duha vremena

Upečatljiva Kuzmičeva dijagnoza duha vremena

Piše: Jaroslav Pecnik

SCRIPTA MANENT

Oni su stvorili mir

...

Sante leda

...

Doba kože

...

Radikalno žrtvovanje

...

Exterritorium

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Naci-židovi

    Naci-židovi

    marinko-culic
  2. Kritika čistog vakuuma

    Kritika čistog vakuuma

    viktor-ivancic
  3. Samoubojstvo s leđa

    Samoubojstvo s leđa

    boris-dezulovic

Novosti | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Kampanja ”Da se bolje razumjemo”

    Kampanja ”Da se bolje razumjemo”

    04.12.2019.
  2. Politička akademija SNV-a

    Politička akademija SNV-a

    04.12.2019.
  3. Zakon o hrvatskom državljanstvu. Važno!

    Zakon o hrvatskom državljanstvu. Važno!

    04.12.2019.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Antifašistička liga RH

  1. 9.11.2019. Skup sjećanja na Kristalnu noć

    9.11.2019. Skup sjećanja na Kristalnu noć

    31.10.2019.
  2. Antifašistička liga piše Dragi Prgometu u vezi spornog spomenika

    Antifašistička liga piše Dragi Prgometu u vezi...

    16.07.2019.
  3. Povodom Dana antifašističke borbe u RH: Fašizam i dalje prijeti

    Povodom Dana antifašističke borbe u RH: Fašizam i...

    22.06.2019.

Antifašistička liga RH | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE

potpori redakcija : Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2019 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se
loading Cancel
Post was not sent - check your email addresses!
Email check failed, please try again
Sorry, your blog cannot share posts by email.