Jeremija u Agrokoru

A kako je tek nama? Skrštenih ruku gledati anemične frazetine hrvatskog – ”a što mislite kako je meni” – premijera Andreja Plenkovića, koji se u trenutku slabosti požalio na okrutne životne okolnosti žongliranja s Agrokorom.

A nije ni nama lako. Jer slušajući njega, netko slabije upućen bi mogao pomisliti kako je Agrokor najveća hrvatska pobjeda još od završetka Domovinskog rata. Gospodarski Bljesak i Oluja kojim je hrvatska Vlada odbacila cunami što je prijetio progutati svakog poduzetnika u ovoj zemlji i na cestu istjerati 40.000 mizerno potplaćenih radnika i još najmanje toliko članova njihovih obitelji.

Ovako se to nije dogodilo i oni, sretni kao i ranije, preživljavaju s dvije i pol do tri tisuće kuna crnčeći desetak sati dnevno u skladištima, trgovinama i tvornicama Ivice Todorića.

A kako je tek njima?

Vjerovati kako se nezgode događaju, propusti nižu, a neznanje prikazuje kao vrlina značilo bi vjerovati hrvatskom premijeru. Kojeg na njegovu žalost stvarnost demantira.

Danas je sasvim jasno, famozni lex Agrokor s kojim se toliko hvale, tvorevina je prepuna rupa i previda. Ante Ramljak nije slučajno dobio faraonske ovlasti.

Vjerovati kako se nezgode događaju, propusti nižu, a neznanje prikazuje kao vrlina značilo bi vjerovati hrvatskom premijeru. Kojeg na njegovu žalost stvarnost demantira

Tajnoviti kreatori Zakona propustili su izrijekom utvrditi kako isti ne bi smio zapošljavati tvrtke u kojima je radio i davati im milijunske poslove, sve to bez natječaja i bez ikakvog ograničenja u sukobu interesa.

Bez straha od možebitne kazne, jer nje i nema u lex Agrokor. Tako je čovjek došao na čelo feuda i počeo upravljati kmetovima, sve po zakonu.

Prvi koji su trebali skužiti kako stvari s Ramljakom baš i nisu etične trebali su biti upravo Plenkovićevi ljudi i on osobno. Ali oni valjda ni danas ništa ne bi znali da u medijima nisu pročitali iznose koji se isplaćuju savjetnicima, onima iz Ramljakove bivše, a možda i buduće tvrtke.

Premijer tvrdi da nije znao, a kad je doznao, odlučio je stvari pažljivo ispitati i uludo potrošiti dva tjedna kako bi iznudio Ramljakovu ostavku i to zato što mu je nije ni smio dati, opet zbog jednog drugog propusta hrvatske Vlade, koja je prekasno shvatila kako uvjeti roll-up kredita između ostalog propisuju i to da se Ramljaku ne smije dati otkaz, jer bi onda i rokovi otplate kredita došli u pitanje. I to je omogućio lex Agrokor.

Dva tjedna je zato Plenković potrošio kako bi na laganoj vatrici pržio Ramljaka, a onda kad je ovaj dao ostavku, prekasno je shvatio da nema koga imenovati za nasljednika, pa je uzeo dodatni time-out, kao da vremena ima na bacanje.

Jer su i tu sitnicu zaboravili napisati u gospodarskom ”Bljesku” i ”Oluji”.

Ramljak nije imao zamjenika koji bi bio uključen u posao i mogao odmah uskočiti, pa bi sada i to mijenjali i umjesto jednog imenovali dvojicu. Za svaki slučaj.

Naravno da ta trenutno neimenovana dvojica također mogu upasti u gadan sukob interesa ako krenu dijeliti sebi i svojima milijunske poslove. Kao što je radio Ramljak, jer će i oni to moći po slovu lex Agrokor, koji je sama napisala, kako to ona tvrdi, potpredsjednica Vlade Martina Dalić.

A ona pak ništa nije kriva ni odgovorna i premijer je neće smijeniti.

Pritom je obična laž da je taj posebni zakon morao biti napisan i žurno izglasan. Postoji stečajni zakon, koji daleko detaljnije tretira sve elemente procesa, isti se mogao dopuniti u smislu ažurnosti i time bi se izbjeglo direktno upletanje države, koja je posebnim zakonom derogirala tržište na kojem ni prije nije bilo jednakih uvjeta za Todorića i sve ostale.

Premijer tvrdi da nije znao, a kad je doznao, odlučio je stvari pažljivo ispitati i uludo potrošiti dva tjedna kako bi iznudio Ramljakovu ostavku i to zato što mu je nije ni smio dati, opet zbog jednog drugog propusta hrvatske Vlade, koja je prekasno shvatila kako uvjeti roll-up kredita između ostalog propisuju i to da se Ramljaku ne smije dati otkaz, jer bi onda i rokovi otplate kredita došli u pitanje. I to je omogućio lex Agrokor

A nema ni danas.

Malo je gospodarstvenika koji ne bi voljeli biti u situaciji da se mogu beskrajno zaduživati i živjeti na visokoj nozi, a pritom biti bez ikakve odgovornosti. Kao što je to mogao Gazda.

Dok traje potraga za novim povjerenikom, navodi se kako isti mora biti ekonomski potkovan, financijski stručnjak i mora dobro poznavati situaciju u Agrokoru, pa stoga nije ni čudo što se u šali spominje i sam Ivica Todorić kao idealan kandidat, jer doista ispunjava tražene uvjete.

Dodatni je apsurd i to što bi koliko sutra skupo plaćeni savjetnik mogao postati bivši povjerenik Ante Ramljak.

Naravno da Plenkoviću nije lako, ali ga nitko ne treba ni najmanje žaliti, jer je sam zakuhao poseban zakon i red je da pokusa tu bljutavu čorbu od prve do zadnje žlice.

Imamo Jeremiju u Agrokoru, premijera koji je ovih dana otvoreno pokazao da se ne zna nositi s teretom najveće afere u novijoj povijesti Hrvatske.

Pitanje je tek što će ga sutra zaboljeti kad iz ormara ispadnu novi kosturi lex Agrokor.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Još tekstova ovog autora:

• Hrvatska je grobar radničkih prava
• Nije to politika, već dijagnoza
• Rat je zlo, a Haag je zločine ipak kaznio
• Štiti li Plenković kriminal u Agrokoru?
• Što je Kolinda naučila od Trumpa?
• Kupnja Ine Hrvatsku vodi u dužničko ropstvo
• Vlada u sjeni Vlade Tima Oreškovića
• Tim u Saboru, čista katastrofa!

» Svi tekstovi ovog autora