autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Josip Kotnik, svjedok rata kao zla koje donosi najveće zlo

Autor: Branimir Pofuk / 07.08.2019. Leave a Comment

Branimir Pofuk aaPrva televizijska slika koju pamtim je spuštanje i hodanje prvih ljudi po Mjesecu prije točno pola stoljeća. Imao sam tada samo četiri i pol godine i zato je prilično nejasno moje crno-bijelo sjećanje na dva čovječuljka koji u glomaznim svemirskim odijelima smiješno skakuću po nekoj prašnjavoj svemirskoj visoravni, a lica Neila Armstronga i Edwina “Buzza” Aldrina u svakom slučaju nismo ni vidjeli ispod skafandera čiji su viziri odražavali samo tamu svemira.

Međutim, sasvim pouzdano znam tko je bio prvi čovjek kojeg je u moje sjećanje utisnula televizija. Bio je to Josip Kotnik, naočit sijed čovjek vrlo ugodnoga glasa koji je tih godina suvereno iz studija Televizije Zagreb komentirao sve što je imalo veze sa osvajanjem svemira, o čemu je on već 1968. objavio popularno-znanstvenu knjigu “Čovjek u svemiru”.

On ni trenutka ne sumnja u ispravnost vlastite odluke da ode u partizane niti njihove borbe, što bi mu željeli pripisati desničarski portali na kojima se jedino mogu pronaći citirani ulomci iz njegove knjige. Ali, on jasno govori o prožetosti te borbe i njenog vodstva staljinističkom ideologijom i metodama

Televizijski nastupi i komentari Josipa Kotnika bili su toliko ugodni i uvjerljivi da mi se danas čini, naravno krivo, da sam već tada razumio ama baš sve tehničke detalje i važnost pothvata koji su se događali na nebu iznad naših glava.

Ako se Josip Kotnik možda i pojavio ovih dana barem u nekom TV kalendaru, ja sam to propustio, ali zato sam krenuo u osobnu potragu za naslijeđem Josipa Kotnika, čovjeka čiji me je glas otpratio u svemir.

Njegova kći, umirovljena sveučilišna profesorica Dubravka Kotnik Karuza, doktorica astrofizike, upriličila je na godišnjicu osvajanja Mjeseca mali prijem u kući koju je njen otac izgradio u Novom Vinodolskom, o čemu je u Novom listu izvijestio Franjo Deranja, umirovljeni dugogodišnji novinar Hrvatskog radija Rijeka.

Oboje su sa mnom u telefonskim razgovorima podijelili dio svojih uspomena na Josipa Kotnika čije je ime lani dobila i mala ulica u Zagrebu, na vrlo prikladnom mjestu na Prisavlju, uz Sveučilišni računski centar (SRCE), a na poticaj Slovenskog doma, udruge slovenske manjine u Hrvatskoj. Naime, Josip Kotnik je rođen 1923. u ličko-goranskom mjestu Plaški gdje je njegov otac, Slovenac, tada bio na službi kao željezničar. U Sloveniji mu je i grob.

Tako sam u katalogu Knjižnica grada Zagreba pronašao i posljednje djelo Josipa Kotnika, knjigu “Svi umiru jednako”, objavljenu 1990. u nakladi Globusa.

Kotnikova kći mi je ispričala da je na njoj radio godinama, ali prije 1990. ona nije mogla biti objavljena. Izašla je u ljetu 1990., a autor ju je dobio u ruke na svojoj bolesničkoj postelji u Novom Vinodolskom, tjedan-dva prije svoje smrti 20. kolovoza 1990.

Zašto ta duboko humanistička knjiga nije mogla biti objavljena ranije?

Prva televizijska slika koju pamtim je spuštanje i hodanje prvih ljudi po Mjesecu prije točno pola stoljeća. Imao sam tada samo četiri i pol godine i zato je prilično nejasno moje crno-bijelo sjećanje na dva čovječuljka koji u glomaznim svemirskim odijelima smiješno skakuću po nekoj prašnjavoj svemirskoj visoravni, a lica Neila Armstronga i Edwina “Buzza” Aldrina u svakom slučaju nismo ni vidjeli ispod skafandera čiji su viziri odražavali samo tamu svemira

Zato što govori o Drugom svjetskom ratu i partizanskoj Narodnooslobodilačkoj borbi na način na koji se pola stoljeća o njoj nije smjelo govoriti. Okrutnost i nemilosrdnost koju je Josip Kotnik vidio i doživio tijekom svoje četiri godine u partizanima, bila je skrivena poput tamne strane Mjeseca.

Naravno, Kotnikova sjećanja su osobna, pa većim dijelom i neprovjerljiva, ali pisana vrlo izravno, bez ikakve tendencioznosti, bez naknadne pameti i zakašnjelih moraliziranja, vrlo točnim i njegovanim hrvatskim jezikom koji se mjestimice uzdiže i do visoke literarne vrijednosti.

On ni trenutka ne sumnja u ispravnost vlastite odluke da ode u partizane niti njihove borbe, što bi mu željeli pripisati desničarski portali na kojima se jedino mogu pronaći citirani ulomci iz njegove knjige. Ali, on jasno govori o prožetosti te borbe i njenog vodstva staljinističkom ideologijom i metodama.

On imenuje slovensku partizanku i komunistkinju o čijim je monstruoznim koljačkim zločinima čuo svjedočanstva od neposrednih svjedoka. On donosi grozomorne epizode svojih suboraca i piše i o svojim kasnijim susretima s tim zauvijek slomljenim i progonjenim dušama –  poput čovjeka koji je kao četrnaestogodišnji partizanski kurir morao izvršiti naređenje da zbog optužbe za špijunašu strelja petnaestogodišnju djevojčicu u koju je bio zaljubljen, ili borca kojem su na ranjeničkoj postelji dali pušku da ubije njemačkog vojnika zarobljenog zato što je u borbi zastao nad njim i svojom mu košuljom povio rane.

Sin velikog hrvatskog umjetnika Ede Murtića nije mi mogao potvrditi, jer nikada od svog oca nije čuo u knjizi iznesenu priču kako ga je Josip Kotnik spasio od streljanja.

Uz partizansku netrpeljivost prema intelektualnim mekušcima, Kotnikov školski drug Edo, zaključio je štab Druge moslavačke brigade, dodatno je rušio moral borcima svojim zanovijetanjem i prigovaranjem zbog teških uvjeta života i borbe u šumi, a nitko nije ni znao tko je on zapravo, stigavši nenadano iz Zagreba bez ikakvih pratećih pisanih “karakteristika” i preporuke. Poštedili su ga zbog Kotnikova svjedočanstva, a kad su papiri napokon stigli Edo je odmah prebačen u Vrhovni štab. Vrlo uvjerljivo i moguće.

Kotnikova knjiga “Svi umiru jednako” izašla je malo prije njegove smrti 1990. (…) Televizijski nastupi i komentari Josipa Kotnika bili su toliko ugodni i uvjerljivi da mi se danas čini, naravno krivo, da sam već tada razumio ama baš sve tehničke detalje i važnost pothvata koji su se događali na nebu iznad naših glava

Međutim, gospodin Branko Ivančić iz Kutine potvrdio mi je barem djelomično točnost Kotnikove priče o tome kako je njegovom ocu Zdenku spasio život izvukavši ga iz kolone zarobljenika i odabravši za osobnog vozača. Doduše, Kotnika je sjećanje prevarilo, ili je možda namjerno spojio lik Zdenka Ivančića, koji 1945. nije imao tek 17 godina kako piše Kotnik, s likom njegovog mlađeg brata koji je potkraj rata upravo kao sedamnaestogodišnjak bio mobiliziran, zarobljen i na kraju iznemogao izveden iz jedne od tih kolona smrti i ubijen negdje pokraj Čazme.

Zdenko Ivančić, prema svjedočenju njegova sina, to je saznao upravo zahvaljujući Kotniku koji je kao partizanski oficir obilazio zarobljeničke logore od Slovenije do Vojvodine pomažući svom vozaču, dojučerašnjem neprijatelju, u potrazi za nestalim bratom.

Meni najvažnija rečenica koju mi je izrekao gospodin Branko Ivančić, bila je ova: “Otac mi je o Kotniku uvijek govorio – bio je čovjek”.

A meni je nekako baš osobno jako važno što čovjek čiji me je glas otpratio na Mjesec nije bilo malen hodajući pod zvijezdama. I što je kao pobjednik u pravednom ratu u posljednjoj rečenici svoje knjige ostavio poruku da je svaki rat zlo koje donosi najveće zlo.

A osobito bratoubilački.

(Prenosimo iz Večernjeg lista).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

 

Još tekstova ovog autora:

  • Andrej Plenković i HNK Zagreb
  • Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
  • Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
  • “Misa Mediterana” je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
  • Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
  • Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
  • Utrka milijardera u svemiru
  • Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj
  • Srećom, život i svijet nisu tako jednostavno crno-bijeli
  • Vojni neboder “Vukovar” kao otirač i kamuflaža HDZ-a

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: KONTRAPUNKT Tagged With: Branimir Pofuk, Branko Ivančić, Dubravka Kotnik Karuza, Edo Murtić, Franjo Deranja, Josip Kotnik, Kontrapunkt, mjesec, rat, srce

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Čas autonomije

    Čas autonomije

    zoran-daskalovic
  2. Posvađani blizanci

    Posvađani blizanci

    marinko-culic
  3. Emil Matešić: I Haški tribunal može biti umjetničko nadahnuće

    Emil Matešić: I Haški tribunal može biti...

    ana-grbac

Novosti | Arhiva

Drago Pilsel Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

novosti Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT