Posljednjih nekoliko dana nije lako biti Donald Trump. Mediji ga napadaju, nasrću na njega kao čopor vukova na putnika na šumskoj stazi u zimskoj noći, reže i kese mu se bijelim očnjacima. Trump ih odbija mašući bakljom, no neće još dugo.
Kasno je, umoran je, teško diše, a vukova je mnogo i obilaze ga u sve manjim krugovima. On će uskoro pasti, kažu upućeni.
Otići će s položaja, a zašto? Jer nije nedvosmisleno osudio bijele nacionaliste koji marširaju ponosni na svoje naslijeđe bičevanja neposlušnih robova i svoju kulturu zapaljenih križeva, uglađenu južnjačku gospodu pod kukuljicama što tek, da se poslužim riječima Miroslava Škore, “svoje vole”.
Američkog predsjednika ovo sasvim slomi. I protrne od ganuća da ga na drugome kraju svijeta, u jednoj maloj Hrvatskoj, netko razumije, da nesebično i spremno stoji na njegovoj strani, da ima jedan Zlatko Hasanbegović koji razumije i srčano podržava njegova plemenita nastojanja da zaustavi useljavanje muslimana u Junajted Stejts
Američki je predsjednik, mudar kakvim ga je Bog dao, s istančanim osjećajem za pravedno i pristojno, uvijek na strani slabijih, primijetio kako i među neonacistima ima finoga svijeta, na što su ga krenule čerečiti zvijeri iz New York Timesa, Washington Posta i Economista.
Srećom, on ipak nije ostao bez saveznika. Donald Trump diljem svijeta još ima mnogo istinskih štovatelja i odanih prijatelja.
Jedan od njih, Zlatko Hasanbegović, komentirajući nesvakidašnje kritičan izvještaj State Departmenta o stanju vjerskih sloboda u Hrvatskoj, za HTV je nekidan kazao:
“Riječ je o neutemeljenim besmislicama koje su zapravo falsificirano izvješće hrvatske nevladine, prokazivačke i preplaćene pseudoljevičarske scene, a koje je u nedostatku ozbiljne analitike nekritički preuzelo i dalje proslijedilo američko veleposlanstvo u Zagrebu iz vremena bivše predsjedničke administracije. Jednako je nerelevantno kao i pseudoljevičarski agitprop i difamacijska kampanja protiv predsjednika Trumpa u SAD-u i izvan njega. Hvala.”
Veliki je zaista taj Zlatko Hasanbegović.
Blistavom intelektualnom i retoričkom okretnošću u jedva šezdesetak riječi uspio je prvo raskrinkati američko veleposlanstvo u Zagrebu da je nemarno i lijeno i nema vlastito mišljenje, već falsificira i prepisuje od drugih poput Pave Barišića, a zatim je i svoju tužnu, progonjenu i neshvaćenu pravašku ličnost usporedio s gorkom sudbinom progonjenog i neshvaćenog Donalda Trumpa.
I jedan i drugi, eto, trpe nečovječne hajke od kojekakvog liberalnog i ljevičarskog ološa.
Američki je predsjednik, mudar kakvim ga je Bog dao, s istančanim osjećajem za pravedno i pristojno, uvijek na strani slabijih, primijetio kako i među neonacistima ima finoga svijeta, na što su ga krenule čerečiti zvijeri iz The New York Timesa, Washington Posta i The Economista
Trump mu je svakako bio zahvalan da je uočio sličnost njihovih borbi i stradanja, pa i možda nazvao kad su mu javili kako ga Hrvat brani od dušmana. Lijepo bih mogao zamisliti njihov razgovor u sitni noćni sat.
“Prokazivački The New York Times, pseudoljevičarski Washington Post i agitpropovski The Economist”, nabraja Hasanbegović, naglašavajući slogove s neskrivenim gnušanjem.
“Baš tako, to ste lijepo rekli”, složi se Trump.
“I preplaćeni CNN”, procijedi Hasanbegović prezirno.
“Dobro, to me ne smeta jer kod nas i desničarski komentatori s Fox Newsa lijepo zarađuju”, odgovori mu Trump. “Zar se u vašoj zemlji desničare ne plaća? Koliko vi, gospodine Hasanbegoviću, oprostite, zarađujete?”
“Ah, gospodine predsjedniče, ne pitajte”, odgovori mu Hasanbegović, jedva susprežući jecaj u grlu. “Tužan je moj život s dvadeset tisuća kuna mjesečno.”
Američkog predsjednika ovo sasvim slomi. I protrne od ganuća da ga na drugome kraju svijeta, u jednoj maloj Hrvatskoj, netko razumije, da nesebično i spremno stoji na njegovoj strani, da ima jedan Zlatko Hasanbegović koji razumije i srčano podržava njegova plemenita nastojanja da zaustavi useljavanje muslimana u Junajted Stejts.
“Znate”, reče mu, “ima trenutaka kada mi bude gotovo žao da sam se rodio ovdje u Americi. Tu me kod vas mnogo bolje prihvaćaju. Baš me je prije nekoliko dana još jedna osoba iz vašeg kraja hvalila.”
“Karolina Vidović Krišto”, pomogne mu Hasanbegović.
“Ne, nego Vojislav Šešelj”, ispravi ga Donald Tump. “Znate li Voju?”
“Ne, nego Vojislav Šešelj”, ispravi ga Donald Tump. “Znate li Voju?” “Khm, čuo sam za njega”, kaže Hasangebović oprezno. “Krasan čovjek, energičan i bespoštedan, moram vas upoznati s njim.”
“Khm, čuo sam za njega”, kaže Hasangebović oprezno.
“Krasan čovjek, energičan i bespoštedan, moram vas upoznati s njim.”
Zbilja, ako ni zbog čega drugoga, zbog jedne bi stvari bilo dobro da Donald Trump ostane u Bijeloj kući.
Jer balkanski desničari sa svih strana, srpski i hrvatski i bosanski, jednako navijaju za njega.
Vrijedilo bi ga zadržati jer se sve tamo od Adolfa Hitlera ne pamti da su se ustaše i četnici tako dobro razumjeli.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).
Još tekstova ovog autora:
- Kaže li se august ili kolovoz? Rječnik Domovinskog pokreta
- Demokršćaninu Stieru ćirilica ne smeta. Baš uvijek…
- Meggle se trese od straha, Petir ih spomenula na Twitteru
- Prosvjedi u Srbiji ne mogu donijeti ništa dobroga
- Kad najesen HDZ-u krenu štrajkovi i demonstracije…
- Misli li Raspudić da je autentičniji Srbin od Pupovca?
- U Zagorju…, Drele neće ratovati, a nije ni prije
- Zašto se ljutite na šaku mlađih punoljetnika s Kustošije
- Kako je nastala čuvena hrvatska šutnja
- Škoro i Raspudić – nakalemljeni Hrvati
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.