autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Kako pisati ukrajinske toponime? Kriterij ne može biti ruski

Autor: Inoslav Bešker / 02.03.2022.

Inoslav Bešker

Zašto sada ukrajinske gradove pišemo naprimjer Harkiv a ne više Harkov, Ivano-Frankivs’k a ne Ivano-Frankovsk, i tako dalje? Zašto smo se, napokon, opredijelili da ukrajinske urbane toponime pišemo kako ih pišu sami Ukrajinci? I kako ih – držeći se načela prihvaćanja napisa na poštanskom žigu – još odavna bilježe svi atlasi zagrebačkoga Leksikografskog zavoda, koji mi je mjerodavan (ali on u Atlasu Europe piše Ivano Frankivs’k, a u Hrvatskoj enciklopediji na ruski način Ivano-Frankovsk, pa ti vidi)?

Tu se, kao čaroban štapić, rabi termin ”uvriježenost”. Koliko je taj argument definitivan pokazuje davni primjer iz Vjesnika, gdje je kongoanski premijer pisan Patrice Lubumba, sve dok nije banuo dopisnik iz Pariza pa rekao: ”Nije on Lubumba neko Lumumba. Tako ga moramo pisati.” ”Ma kakvi”, usprotivio se redaktor, ”tako se u nas uvriježilo.” Na kraju je ipak bio Lumumba. Na kraju je, uz teške otpore, prodro kineski službeni pinyin kao način latiničnog pisanja kineskih imena i gradova (progurali smo ga u Danasu, pa je onda popustio i Vjesnik). Pa je Mao Ce Tung postao Mao Zedong, a Nanking – Nanjing, ali je Beijing ostao Peking, po načelu uvriježenosti glavnih gradova.

Redakcija Jutarnjeg lista ovih je dana, neovisno o sličnome sadašnjem stavu Instituta za hrvatski jezik, i još neovisnije o stavovima koje sam zastupao u nekim ranijim tekstovima, odlučila ukrajinske toponime objavljivati u njihovu ukrajinskom, obliku, a ne u ruskome, na koji se hrvatska publika navikla još od XIX stoljeća, kada je Ukrajina bila dio Ruskog Carstva, razbijena na tri oblasti (dok je četvrta bila u sastavu Austrijskog Carstva i tako u istoj državnoj zajednici s hrvatskim zemljama).

Odluka je u ovom času motivirana zapravo emotivno. Nekako se doima neumjesnim koristiti nomenklaturu agresora i okupatora, a ne žrtve, odnosno okupiranoga. Uostalom, ni Hrvate ne bi oduševilo da u trećim zemljama – vremenski i suštinski daleko od ikakva ratnoga ili okupacijskog konteksta – netko objavljuje Agram ili Esseg, a ne Zagreb ili Osijek, odnosno Zara ili Spalato ili Ragusa, a ne Zadar ili Split ili Dubrovnik.

Trend je, hoćeš-nećeš, da se nazivi gradova i u trećim jezicima prilagođuju načinu kako ih zovu mještani, u nativnom jeziku. Pa smo se navikli da je Mumbai (a ne više Bombaj) ili Kolkata (a ne više Calcutta).

Nisu posrijedi samo treći jezici i treće zemlje. Čak i u Italiji potpuno padaju u zaborav dalmatovenetski nazivi dalmatinskih mjesta i otoka (fosilno ih koristimo samo među nama, u dalmatovenetskom vernakularu, ali samo što nismo izumrli koji smo izvorni govornici), u njemačkim enciklopedijama se Agram nalazi samo kao zabačeni historijski naziv, a u Madžara odnosno Čeha nazivi Zágráb odnosno Záhřeb, ili u Talijana Zagabria, ostaju samo kao tradicijski, baš kao u Hrvata Budimpešta, Prag ili Rim, odnosno Peking. Tu više nema nikakve primisli svojatanja.

Protok povijesnog vremena učinio je svoje. Tko još pamti nazive Csáktornya ili Karlstadt za Čakovec odnosno Karlovac, ili pak Jakin za Anconu, iako ga nalazimo u Držića?

Čedad ostaje samo u historijskom kontekstu (Čedadski evanđelistar na margini bilježi potpise važnijih hodočasnika, među njima hrvatskih kneževa Braslava pa Trpimira) a sada je Cividale, naime Cividale del Friuli; i Mleci ostaju u nekim kontekstima, poput povijesnoga (Mletačka Republika) ili kulturalnoga (Mletački biennale), ali znamo da je ondje od 1866 talijanska Venezia (možda treba razumjeti i one koji još pate za Vukom, pa pišu Venecija, neki čak i Bolonja); i Požun znamo po Požunskom saboru, zajedničkome zemljama Krune sv. Stjepana, ali ponetko ni ne razumije da je riječ o današnjoj Bratislavi. I dok smo još koristili karlsbadsku sol, ili i danas aktualnu kolonjsku vodu, svejedno smo gradove po kojima se zovu zvali i pisali Karlovy Vary odnosno Köln.

U tom kontekstu i pišemo i govorimo, na primjer, Wrocław, odbacili smo stoljetni paralelni njemački naziv Breslau, a odustali od nekadašnje hrvatske inačice Vratislava, iz čitanke moga oca (tiskane 1901 u Zagrebu), jer danas samo zbunjuje i starce, kamo ne bi našu unučad. A ona su nam jedini dugoročan kriterij, nadam se.

Otkako Hrvati nisu ni u državnoj ni u kulturalnoj zajednici sa Slovencima, nema nikakve ”moralne obaveze” izgovarati ni pisati Celovec, Trbiž, Tržič, ili Gorica. To su i nama Klagenfurt, Tarvisio, Monfalcone, te Gorizia koja graniči s Novom Goricom. Doduše, ako poštujemo načelo naziva nativnog stanovništva, vjerojatno je ipak Bozen, a ne Bolzano. To – vjerujem – ostaje na dušu govorniku odnosno piscu. U hrvatskome je logično pisati hrvatske nazive stranih gradova u kojima živi i koje tako zove tamošnja hrvatska manjina, na primjer: Trst, Železno, ali i u tom sklopu je češći Győr nego Jura (ili čak Javorina).

Vodimo računa o tome da su kriteriji za nazive urbanih i inih aglomeracijskih toponima drukčiji nego za nazive zemalja, a i za hidronime (nazive rijeka, jezerâ i morâ). Oni se redovito prilagođuju fonetici i tradiciji svakog jezika napose – u hrvatskome kao i u inim jezicima. Zato zemlje i države zovemo na naš način, pa je Njemačka odnosno Engleska, a ne Deutschland odnosno England. Oblasti pak pišemo kako se pišu u izvorniku.

Tu postoji stanovita povijesno uvjetovana zbrka. Neke američke države očito poimamo kao oblasti, pa ih pišemo Connecticut, Ohio itd., a druge kao zemlje, pa ih pišemo Kalifornija, Teksas itd. Njemačke savezne zemlje pišemo kao zemlje, na hrvatski način, jednako kao i španjolske povijesne zemlje.

Ipak, i ti se nazivi mijenjaju, katkad na zahtjev samih država, ne samo kad ih one promijene (kao Mjanmar, ali Indija ostaje India u engleskome, koji joj je koiné, te ne zahtijeva od nas da bude Bharat). Kazaško veleposlanstvo u Zagrebu lijepo nas je zamolilo da njihovu zemlju i državu pišemo Kazakstan jer je u njih Qazaqstan, a ne Kazahstan, kako pišu Rusi – ali nije baš da ih slušamo. Britansko veleposlanstvo pak moli da se njihova država bilježi kao Ujedinjena Kraljevina a ne Ujedinjeno Kraljevstvo. Pa dobro. Ustavnopravno su i kraljevina i kraljevstvo isti par rukava, iako se mogu razlikovati u kontekstu: Kraljevstvo Božje ostaje na nebu, a kraljevina u vinogradu).

I za hidronime vrijedi isto što i za zemlje (Temza a ne Thames, Rajna a ne Rhein ni Rijn, ali rijeke koje nam nisu tekle kroz tradiciju bilježimo kako ih bilježe u tamošnjem jeziku: Connecticut, Mississippi itd.). Zato nam je Dunav ne samo na hrvatskom istoku nego i u svemu svom toku, a nije nam Doana ili Donau ili Dunaj (što bih osobno preferirao) ili Duna, kamoli Dunărea, i sve tako dalje.

Naravno, svako pravilo ima iznimke. Eto, ima li Lavov (kako ga bilježi i Hrvatska enciklopedija) biti ukrajinski L’viv (transliterirano) ili Ljviv (transkribirano)? Meni, kao nekadašnji glavni grad habsburške Galicije, ostaje tradicionalno Lavov, kao što i Kijev ostaje tradicionalno Kijev (ne samo radi Kijevskih listića), kao što nam i Praha ostaje Prag, ali se možemo opredijeliti i za ukrajinski Куїv, i to je u redu.

Ako se usuglase Institut za jezik i Leksikografski zavod, valja im se prilagoditi. Ako ni oni nemaju jedinstven kriterij, zašto ne bismo i mi odabrali onaj koji smatramo kongenijalnim?

Ali, pored lingvistike i tradicije, i čuvstva imaju svoju logiku. Kriterij nam ne može biti ruski.

U korist izvornosti govori i pedagogija. Djeca danas imaju pod nosom Wikipediju, onu na engleskome (daleko pouzdaniju od lokalnih balkanskih), koja pazi da izvorne nazive ima barem kao inačicu. Lakše im se snaći.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Moramo biti opremljeni za najgore, a ne za prosječno
  • Biskup u Hercegovini izravno se protivi papi Franji
  • Konačno stiže toliko najavljena reforma vatikanske Kurije
  • Ekstremisti koji se žele iskupiti pa i kroz ”krvavu kupelj”
  • Je li sekularizam kriv za terorizam?
  • Trump je zrcalo i naših dilema
  • Većina klera ne prati papin koncept siromašne Crkve
  • Nitko nema pravo prijetiti biskupu Košiću klanjem!
  • Izrael i Palestina: Pedeset godina pat-pozicije
  • Hadžiluk trgovca Trumpa

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: OGLEDI Tagged With: Inoslav Bešker, toponimi, Ukrajina

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT