Kako smo ubili malu Afganistanku

Cijeli se naš svijet urotio protiv te djevojčice. To je jedini pouzdan zaključak koji se za sada može izvući iz dostupnih informacija o okolnostima tragedije koja se u utorak navečer dogodila nadomak hrvatske granice, kako naglašava hrvatska policija – 300 metara u dubini srbijanskog teritorija.

Tamo, u blizini graničnog prijelaza Šid – Tovarnik, poginula je afganistanska djevojčica. Nije pouzdano poznato je li imala šest ili osam godina.

Sa sigurnošću je poznato da je bila nemoćna, da je s obitelji putovala najmanje četiri tisuće kilometara, da je te večeri bila u grupi koja je pokušala prijeći hrvatsku granicu, da je umrla pod jurećim vlakom.

Hrvatska policija tvrdi da je iz daljine ugledala tu skupinu, oko osam sati navečer, termovizijskom kamerom te da je zatim do policajaca dotrčala grupa ljudi, noseći ozlijeđenu ili već mrtvu djevojčicu. Njezinu smrt kasnije će oslužbeniti liječnici hitne pomoći.

Ta djevojčica nije bila zaštićena onako kako su zaštićena naša djeca. Naprotiv, svi naši i ne samo naši zakoni urotili su se protiv nje i jedino svjetlo koje je od nas mogla dobiti bilo je svjetlo nadolazećeg vlaka

Nad mrtvim tijelom afganistanske djevojčice stajali su liječnici, službujući policajci i njezina majka.

”Policijski službenici upoznali su majku djevojčice o daljnjem tijeku događaja te je ona dragovoljno pristala vratiti se, zajedno s ostatkom grupe, u Republiku Srbiju. Ministarstvo unutarnjih poslova izražava žaljenje zbog smrtnog stradavanja djevojčice. Naglašavamo kako postupanje hrvatske granične policije nije ni na kakav način utjecalo na uzrokovanje nesreće i stradavanje djeteta”, stoji u zaključku detaljnog policijskog priopćenja, koje je MUP RH uputio javnosti.

Službena verzija cijelog događaja, ona koju predstavlja policijsko ministarstvo, kaže da su ”navedenoga dana policijski službenici Policijske uprave vukovarsko-srijemske termovizijskom kamerom uočili grupu osoba, koje su stajale uz južni kolosijek pruge”. Nekoliko trenutaka kasnije, policajci su, navodi se, ”čuli neprekidni zvuk sirene lokomotive i kočenje kompozicije vlaka s mjesta gdje su osobe uočene”.

”Nakon kratkog vremena do policijskih službenika na graničnu crtu dotrčale su nepoznata ženska i nepoznata muška osoba s djetetom u naručju, koje je bilo vidljivo teško ozlijeđeno u predjelu glave s tragovima krvi na licu i otvorenom ranom na zatiljku. Dijete nije davalo znakove života, a policijski službenici odmah su zatražili dolazak Hitne medicinske pomoći.

Budući da je otežan pristup osobnim vozilima poljskim putem do mjesta gdje se policijska ophodnja nalazila, policijski službenici prevezli su dijete i ženu u terenskom vozilu na parkiralište željezničkog kolodvora Tovarnik, kako bi u što kraćem vremenu dočekali ekipu hitne medicinske pomoći, dok je muška osoba zadržana na graničnoj crti s još pet osoba iz grupe”, navodi se u policijskom priopćenju.

Ta mala bila je ilegalka i kao takva predstavljala je opasnost, ne samo za našu zemlju, nego za cijeli kontinent. Svojim ilegalnim hodočašćem u svetište boljega života ona i njezina obitelj možda su uspjeli prevariti i zaobići vlasti svih država od Afganistana do Srbije, ali ničija nije do zore sjala. Njezina je sjala šest ili osam godina, ne zna se pouzdano koliko

Međutim, postoji još jedna verzija događaja. O njoj govore volonteri humanitarnih organizacija koji su se našli u blizini, o njoj govore migranti, navodni svjedoci samog događa, o njoj su javnost izvijestili Liječnici bez granica.

Izvještavajući javnost o tragičnoj smrti, Liječnici bez granica objavili su da je djevojčicu vlak udario nakon što je hrvatska policija cijelu grupu presrela i odbila je nazad prema Srbiji.

U toj grupi bilo je troje djece, objavila je međunarodna liječnička organizacija. Isto je volonterima humanitarne organizacije ”No Name Kitchen” ispričao jedan od navodnih svjedoka događaja, a to svjedočenje zabilježeno je i videokamerom.

”Na ovo je mjesto stigla policija i potisnula nas nazad prema pruzi. Kao i uvijek. Ovdje su se parkirali i tjerali nas prema tračnicama govoreći: ajde, ajde. Vlak je dolazio iz ovog smjera i usmrtio dijete”, govori na video snimci navodni svjedok događaja.

Kako su se god odvijale stvari te večeri, krivac neće biti nitko. Nitko neće odgovarati što je taj život, osmogodišnji ili šestogodišnji – nije pouzdano poznato, naglo završio.

Pitam se kojeg su Boga molili i što su od njega izmolili oni ljudi koje je katolička televizija Laudato pozvala da po uzoru na Poljake mole krunicu na granicama svoje države

Ta djevojčica nije bila zaštićena onako kako su zaštićena naša djeca. Naprotiv, svi naši i ne samo naši zakoni urotili su se protiv nje i jedino svjetlo koje je od nas mogla dobiti bilo je svjetlo nadolazećeg vlaka.

Ta mala bila je ilegalka i kao takva predstavljala je opasnost, ne samo za našu zemlju, nego za cijeli kontinent. Svojim ilegalnim hodočašćem u svetište boljega života ona i njezina obitelj možda su uspjeli prevariti i zaobići vlasti svih država od Afganistana do Srbije, ali ničija nije do zore sjala. Njezina je sjala šest ili osam godina, ne zna se pouzdano koliko.

Pitam se kojeg su Boga molili i što su od njega izmolili oni ljudi koje je katolička televizija Laudato pozvala da po uzoru na Poljake mole krunicu na granicama svoje države.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Još tekstova ovog autora:

• Hajde da mrzimo Hrvatsku zajedno
• Leglo dvoličnosti na Prisavlju
• Ako ne može drugačije, poravnajte HRT bagerom
• Oči u oči s banalnim zlom
• Ostala je samo fukara i raja
• Govor mržnje teško ćemo pobijediti
• Treba raširiti krila pa šta bude
• Praljak – Tuđmanova žrtva i osuđeni ratni zločinac, a ne heroj
• Hrvatska, puzajuća država
• Velikan bolje Hrvatske

» Svi tekstovi ovog autora