autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Kao da smo odlučili svemu spustiti vrijednost

Autor: Tomislav Šola / 24.10.2021.

Tomislav Šola

Tomislav Šola

U suvremenom društvu se dogodilo nešto groteskno jednostavno i pogubno: kao da bi se nekadašnja literatura koja je podučavala građane seksualnom životu zamijenila s figurae-veneris brošuricama.

I prije virtualnog svijeta, stvarni se pretvorio u svoju derivaciju – u privide bez onih osobina koje su činile karakter stvari i pojava. Sve je, naizgled tu, ali s nedostacima u okusu, ukusu…, u kvalitetama koje smo podrazumijevali. Ili se to kvaliteta povukla na nedostupna mjesta?

Je li postala privilegija povlaštenih ili je doista nema? Koja se realnost računa kao postojeća? Ona privilegirana ili možda i ta nestaje kako nam degradira okoliš.

Ako se ljubav svede na seks, erotika na opscenost, gospodarstvo na profit, burze na kockarnice, banke na tiskare novca, kultura na zabavu, umjetnost na kič, mediji na senzacionalizam, turizam na putovanje, sport na nadmetanje, politika na vlast i podjele… onda je i baština samo roba kojom treba tako upravljati da donese novac, oholu samouvjerenost, aroganciju, netrpeljivost, rasizam, mržnju, strah – bilo što čime se može zaraditi ili vladati.

Baština lako može služiti kontinuiranju ratova, raspirivanju davne mržnje, inspiriranju osvete; može oživjeti prevladane nemire, uvjeravati u suprematizam, izuzetnost, nadređenost… drugima, ali i nadređenost prirodi… – ali svakako neka inkasira novac.

Kao da smo odlučili svemu spustiti vrijednost i definirati sve društvene sustave na nižoj razini, u sveopćoj  progresivnoj devalvaciji i kulture i civilizacije.

Da biste društvo gradili morate znati kakvo društvo želite, no, da biste gradili individualno ili koporativno bogatstvo kaos je potrebno prerušiti u ultimativnu demokraciju: libertarijanski pa čak i libertinski raj u kojem sve izgleda moguće a ništa nije kako izgleda

Gubitak kriterija je opći opis globalne nevolje. Nakon post-modernističke, optimističke slobode “sve prolazi”, kad se legitimiziralo jedno posve eklektično (a kasnije smo vidjeli) i efemerno doba, nismo ni znali da će se prijedlog pretvoriti u: “ništa nije važno”.

Kad bismo kulturu htjeli objasniti jednim sinonimom onda bi to bilo: kriterij. Kad bismo muzejima htjeli jednom rečenicom objasniti svrhu onda bi to bilo: muzeji su tu da istražuju, dokumentiraju, zbiraju, čuvaju i održavaju sustav vrijednosti.

Čine to na mnogo načina, a da sablaznimo mogućeg zalutalog čitatelja jer je očekivao “neutralni“ znanstveni tekst, postoje i muzeji koji ne sakupljaju (predmete). Usprkos tromoj konvencionalnoj muzejskoj stvarnosti – nakon prvih lasta prije pola stoljeća, danas imamo i asocijacije takvih muzeja. Zašto ne, kad muzej nije najprije institucija nego neki regularan, uredan, sustavan, odgovoran, znanstveno utemeljen i društveno koristan transfer kolektivnog iskustva.

Naime, pozivi koji traju već 150 godina da se oformi neka profesija i neka znanost koja će se ovim sustavno baviti, još do dan-danas nisu ostvareni.

Zato je i moguće “graditi“ ili možda bolje rečeno razgrađivati svijet u neku posve neobaveznu, manipulacijsku formu, izvjesni “karaoke svijet”, kao carstvo mitomana, managera, mediokriteta i amatera.

U njemu doista bar izgleda da je sve moguće ili da bi bar trebalo biti; ukinuti kriteriji ostavljaju, ne samo kulturu nego i politiku i njeno demokratsko dogovaranje, bez argumenata o kvaliteti.

Nesiguran pojedinac, izgubljen u općem, opasnom kaosu je vjerojatno ideal svakog aspiranta na stvarnu vlast nad “masama”.

Organizirani građani oduvijek su predstavljali idealno, elementarno stanje demokracije. Ali, ne shvaćaju samo društveni idealisti moć samo-organiziranih građana i atraktivnost takve, izravne demokratske akcije. Korporacije su suzile područje društvenog odlučivanja, a političari su u ime nas na to pristali.

Na tako uskom prostoru osiromašene države, političke opcije se mogu jedino natjecati u pronalaženju zamjenskih krivaca, jer se prave ne usude imenovati. Građani osjećaju da su ostavljeni i zato se odlučuju organizirati.

Jedan od načina su spontane udruge. Kao kad se, već po proverbijalnom predlošku, seljaci izloženi nasilju velikaša odluče samo-organizirati.

Vidjelo se, historijski, da su tom zadatku jedva dorasli i profesionalni borci. Dok je većina udruga moralno neosporiva, mnoge su stvorene, izravno ili posredno, kao način da se u bezbroju fragmentiranih akcija potroši društvena energija, kanaliziraju društveni protesti ili do neprepoznatljivosti razlome društveni zahtjevi.

Naime, plemenita ideja organiziranih građana koji se brinu za svoju društvenu zajednicu još nije dobila bolju formu od države blagostanja u kojoj profesije, pa tako i političari, obavljaju posao koji im nalaže njihovo poslanje i za koji su zaduženi.

Od toga su društvenog modela uglavnom ostali samo privatizacijom razlokani ostaci. Na njima dokazivati da taj model društvenog uređenja nije dobar je, naravno, manipulacija.

Tek s pojavom nesputanog neoliberalizma je država doista postala preskupa. Do tada je imala prihode iz cjelokupnih sektora privredne djelatnosti gdje je stjecala prihod. Paradoksalna je i tragična istina da su ti sektori privatizacijom postali lošiji i skuplji.

No, zašto se opet čini da smo se suviše udaljili od muzeja i baštine? Zato jer će osiromašena država, naravno, pristati na sve oblike puzajuće privatizacije, ovoga puta ne nacionalnih željeznica (iako je i to nedopustivo) nego upravo javnog sjećanja kao radne i dugoročne memorije društva.

Kad bismo kulturu htjeli objasniti jednim sinonimom onda bi to bilo: kriterij. Kad bismo muzejima htjeli jednom rečenicom objasniti svrhu onda bi to bilo: muzeji su tu da istražuju, dokumentiraju, zbiraju, čuvaju i održavaju sustav vrijednosti

Netko će reći s pravom da prvo treba sačuvati javno vlasništvo nad vodom i zrakom, ali to smo i ne znajući već dobrano izgubili.

U potpuno privatnom svijetu sve je zaštićeno patentom, a sve što je kupljeno ili može biti kupljeno, podređeno je isključivo interesu vlasnika.

Da je znanje na vrijeme postalo mudrost, a muzeji su mogli u tome pomoći, takav svijet bi bio samo predmet fantazmagoričnih romana. Ne treba zaboraviti da je prije nekoliko godina Italija iskusila pokušaj ministarstva kulture da jedan dio muzeja preda na upravljanje pojedincima ili kompanijama. To ne bi trebalo biti zabranjeno, ali u neoliberalnom kontekstu koncesija je oblik vlasništva s kojim je moguće trgovati, a na puno načina i ucjenjivati barem državnu administraciju i političare, ako već ne i samu zajednicu.

Svijet koji smo gradili imao je politiku kao uređeno posredovanje među suprotstavljenim interesima, demokraciju kao kvalitetu tog procesa, i profesije koje su na sebe objektivno i bez pristranosti preuzimale zadatke iz mijenjajućeg i rastućeg društvenog ugovora.

Kako nam se razgrađuju profesije? Privatizacijom, derogiranjem, ucjenama, amaterizacijom, proizvodnjom neznanja, lošim obrazovanjem, prenaglašavanjem STEM obrazovanja, rušenjem integriteta i važnosti društveno-humanističkih znanosti….

Da biste društvo gradili morate znati kakvo društvo želite, no, da biste gradili individualno ili koporativno bogatstvo kaos je potrebno prerušiti u ultimativnu demokraciju: libertarijanski pa čak i libertinski raj u kojem sve izgleda moguće a ništa nije kako izgleda.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Vrijednost inovacije – ”Zagreb dok ga još nije bilo”
  • Prošlost je koristan pratilac, ali zlokoban vođa
  • Javna memorija uči nas o građenju i razaranju, ratu i miru
  • Poružnjivanje Hrvatske je uzelo toliko maha da zaprepašćujuće
  • Javna memorija bi trebala biti okosnica razvojne strategije
  • Muzeji su tu da nas sačuvaju od bijesa i mržnje
  • Živimo u carstvu mitomana, managera, mediokriteta i amatera
  • Političarima je kultura ”šminkeraj” ili ”bankomat”
  • Uloga baštine u građenju nacionalnog identiteta (11)
  • Uloga baštine u građenju nacionalnog identiteta (10)

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: MNEMOZOFIJA Tagged With: baština, erotika, libertinski raj, Mnemozofija, mržnja, rasizam, roba, seks, strah, Tomislav Šola

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Čas autonomije

    Čas autonomije

    zoran-daskalovic
  2. Posvađani blizanci

    Posvađani blizanci

    marinko-culic
  3. Emil Matešić: I Haški tribunal može biti umjetničko nadahnuće

    Emil Matešić: I Haški tribunal može biti...

    ana-grbac

Novosti | Arhiva

Drago Pilsel Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

novosti Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT