Od kostiju žrtava komunističkih zločina na Daksi i drugim stratištima Karamarko gradi ljestve prema vlasti
Berlinski je zid pao prije 25 godina, u raznim je bivšim komunističkim zemljama na različite načine i u različitim opsezima provedena lustracija, a u Hrvatskoj je počeo rat. Agresija je krenula iz Beograda gdje je na vlast zasjeo komunist Milošević ”reformiran“ u rigidnog nacionalista fašističkih metoda.
Umjesto lustracije, poput one u Poljskoj ili Njemačkoj, u Hrvatskoj se dogodio masovni prelazak bivših komunista u HDZ. Novu su vlast činili i neki od nekadašnjih najzadrtijih izvršitelja komunističke vlasti, a nije se oklijevalo uposliti i udbaške ”profesionalce“.
Mnogi su komunisti okrenuli kapute, pohrlili u crkve, naučili se prekrižiti i staviti desnicu na hrvatsko srce i sve im je bilo oprošteno. Lustrirani su samo komunistički spomenici antifašizmu, i to dinamitom, ali Titovo ime je ostalo na ulicama i trgovima, a bista na Pantovčaku. Pod Tuđmanom
Mnogi su komunisti okrenuli kapute, pohrlili u crkve, naučili se prekrižiti i staviti desnicu na hrvatsko srce i sve im je bilo oprošteno. Lustrirani su samo komunistički spomenici antifašizmu, i to dinamitom, ali Titovo ime je ostalo na ulicama i trgovima, a bista na Pantovčaku. Pod Tuđmanom.
Istraživanje komunističkih zločina baš i nije imalo visoki prioritet pod vlašću Tuđmanova HDZ-a, uključujući i onih pet godina nakon završetka Domovinskog rata.
Sve to što je tada ostalo neraščišćeno današnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko nastoji pretvoriti u svoj politički kapital i gorivo za raspirivanje i produbljivanje podjela. Najnoviji primjer dogodio se na Dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih režima koji Hrvatska obilježava 23. kolovoza, na dan sklapanja zloglasnog pakta Hitler – Staljin.
Karamarko, nažalost, predvodi povijesni revizionizam stran civiliziranoj i demokratskoj Europi na koju se on poziva dok želi po svaku cijenu izjednačiti fašizam i komunizam. U toj Europi, dakle, danas nitko ozbiljan ne niječe komunističke zločine, počevši od Staljinovih. Ne zataškavaju se više ni zločini koje je u samom oslobađanju Europe od fašizma i nacizma počinila Staljinova, dakle komunistička Crvena armija.
Pa ipak, u toj istoj Europi ne događa se da se zbog ideoloških ciljeva i revolucionarnih krvavih metoda umanjuju, omalovažavaju ili niječu milijunske žrtve i presudan doprinos te crvene Staljinove vojske u pobjedi nad nacizmom. Tako i danas usred Berlina, baš kao i usred Beča, netaknuti stoje monumentalni spomenici vojnicima Crvene armije. Njihov status osloboditelja nije kontroverza, nego povijesna činjenica koja se poštuje.
Karamarko, nažalost, predvodi povijesni revizionizam stran civiliziranoj i demokratskoj Europi na koju se on poziva dok želi po svaku cijenu izjednačiti fašizam i komunizam. U toj Europi, dakle, danas nitko ozbiljan ne niječe komunističke zločine, počevši od Staljinovih. Ne zataškavaju se više ni zločini koje je u samom oslobađanju Europe od fašizma i nacizma počinila Staljinova, dakle komunistička Crvena armija
Kod nas, pak, antifašizma zapravo nije ni bilo, tvrdi Karamarko. Od takvog stava nije daleko ni onaj drugi, sve zastupljeniji i legitimniji u javnosti, da kod nas, zapravo, u Drugom svjetskom ratu nije bilo ni fašizma, nego se je u nesretnim okolnostima stvorena NDH samo branila od svih koji su joj se suprotstavljali, počevši od Srba, pa do izdajničkih Hrvata, a sudjelovanje te iste države u Holokaustu nad Židovima želi se umanjiti i sveti pod tragičnu kolateralnu žrtvu.
Hrvatska je Vlada ove godine, u organizaciji Ministarstva branitelja, po drugi put 23. kolovoza organizirala odavanje počast svim žrtvama svih totalitarnih sustava na dvama simbolički važnim i prepoznatljivim mjestima: u Jadovnom, na mjestu ustaških zločina, te nad žumberačkom jamom Jazovka, jednom od mjesta na kojem su partizani počinili jedan od poslijeratnih masovnih zločina. Tamo je bio i predsjednik Sabora Josip Leko, tamo je bio i izaslanik predsjednika Josipovića, tamo su bili, što je osobito važno, i predstavnici vjerskih zajednica.
Doduše, u objavljenim vijestima nigdje nije pisalo tko je predstavljao Srpsku pravoslavnu crkvu i je li bilo izaslanika židovskih zajednica u Hrvatskoj. Međutim, svakako je važan korak u postizanju jednakog poštovanja prema svim žrtvama svih zločina učinjen sudjelovanjem katoličkog biskupa Mile Bogovića u komemoraciji u Jadovnom. Njegov je dolazak zaslužio i mnogo veći publicitet, a osobito ova njegova izjava (kako je prenosi portal Nove TV):
”Otkako postoji Povjerenstvo (za istraživanje, uređivanje i održavanje vojnih grobalja, grobalja žrtava Drugog svjetskog rata i grobalja poslijeratnog razdoblja), mi smo počeli razgovarati i sada se sastaju članovi Komisije za martirologiju, kojoj sam ja na čelu, i članovi Povjerenstva koje predvode ministar Matić i pukovnik Grujić, i zajedno radimo na tome da spasimo istinu i poštedimo nove naraštaje od zločina sličnih onima koji su se ovdje dogodili.“
Pa ipak, u toj istoj Europi ne događa se da se zbog ideoloških ciljeva i revolucionarnih krvavih metoda umanjuju, omalovažavaju ili niječu milijunske žrtve i presudan doprinos te crvene Staljinove vojske u pobjedi nad nacizmom. Tako i danas usred Berlina, baš kao i usred Beča, netaknuti stoje monumentalni spomenici vojnicima Crvene armije. Njihov status osloboditelja nije kontroverza, nego povijesna činjenica koja se poštuje
Mi smo počeli razgovarati, mi sada zajedno radimo… ovo su ljekovite riječi koje pobuđuju nadu, takve nam riječi trebaju, a još više djela o kojima one govore.
Desetljeća prešućivanja komunističkih zločina i njihovih žrtava još bi i mogla poslužiti kao slabašan izgovor što su predstavnici HDZ-a taj dan sjećanja na sve žrtve svih totalitarnih režima odabrali za obilazak samo onih mjesta na kojima su se dogodili upravo komunistički zločini. Međutim, ono što su tamo izgovarali pokazuje da im nije do ispravljanja starih nepravdi koliko do politikantskog lažiranja novih podjela.
Ignorirajući državno hodočašće u Jadovno i na Jazovku, hadezeovci poput Ante Sanadera i Josipa Đakića prozivali su aktualnu vlast da ne čini ništa i da nije spremna pokazati nikakvo poštovanje prema žrtvama komunizma. Tomislav Karamarko to je još jednom učinio u Dubrovniku na sada već tradicionalnoj tribini posvećenoj tom danu i osobito žrtvama komunističkog zločina čije su kosti ostale na otočiću Daksi.
Otišao sam tamo poslušati hoće li Karamarko reći išta novo, hoće li on možđa učiniti neki novi korak prema miru i pomirenju, a čuo sam samo stare prozirne i neodgovorne floskule, kao i selektivno odabrane tragične brojke iz povijesti izvučene iz konteksta.
Naposlijetku, tko o čemu, Karamarko o Titu i lustraciji. Za razliku od prijašnjih godina, nisam ovaj put više imao volje postavljati uzaludna logična pitanja.
Kod nas, pak, antifašizma zapravo nije ni bilo, tvrdi Karamarko. Od takvog stava nije daleko ni onaj drugi, sve zastupljeniji i legitimniji u javnosti, da kod nas, zapravo, u Drugom svjetskom ratu nije bilo ni fašizma, nego se je u nesretnim okolnostima stvorena NDH samo branila od svih koji su joj se suprotstavljali…
Ali, zato se na kraju digao jedan strpljivi slušatelj, k tomu prema formulaciji pitanja i načinu obraćanja Karamarku očito član HDZ-a. Gospodin je postavio pitanje i o toj famoznoj Titovoj bisti na Pantovčaku koju je ostavio Tuđman, a osobito ga je zanimalo kako to Karamarko, kada napokon dođe na vlast, misli konkretno provesti lustraciju.
Odgovor oko Tuđmanovog Tita jednostavno je izbjegnut, kao da pitanje nije ni postaljveno, a o lustraciji ćemo se već nekako dogovoriti, kazao je Karamarko najavivši da će taj proces početi čišćenjem (još jednim!) školskih udžbenika.
Uz to Karamarko nije mogao otrpiti čak ni Čičkovu usputnu primjedbu kako komunizam kod nas nisu srušili samo Tuđman i HDZ, nego čitav hrvatski narod uz izvjesne zasluge čak i tadašnjeg Saveza komunista Hrvatske. Svom ”dragom prijatelju“ Čičku Karamarko je uzvratio rafalom parola upregnuvši tako u promociju samog sebe i svoje stranke još jednom i žrtve s Dakse i svih ostalih stratišta.
Njihove kosti njemu služe samo kao ljestve prema vlasti i zato bilo kakav konstruktivni pomak opcije na vlasti, po njemu isključivo neokomunističke i jugofiličarske, Karamarko mora umanjiti, ili jednostavno prešutjeti.
(Prenosimo iz Večernjeg lista).
Još tekstova ovog autora:
- Japanski i hrvatski lajavci
- Propaganda oko filma “Dara iz Jasenovca”
- Ni bombe WWII nisu zaustavile život kao danas COVID-19
- Pamtit ću lice Mire Furlan zamrznuto u užasu i strahu
- Zlokobna simbolika zastava umjesto ljudi pred Bidenom
- Banijska utopija ili što se događa kada nestane država
- Ljudskost i solidarnost ruše HDZ-ovu državu
- Papa Franjo – apostol izazova na ljudskost
- Beethoven i njegova glazba svijetle u mraku nad Europom
- Deveta simfonija, od himne čovječanstva do smrtne opasnost
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.