Kaznena prijava protiv Jakova Sedlara zbog filma o Jasenovcu

(Opaska uredništva Autografa: Smatramo da je Antifašistička liga RH pogriješila u tome što nije kazneno prijavila i autora scenarija Sedlarova filma, Hrvoja Hitreca).

Antifašistička liga Republike Hrvatske je 15. srpnja 2016. godine podnijela Kaznenu prijavu protiv Jakova Sedlara i to zbog kaznenog djela javnog poticanja na nasilje i mržnju iz čl. 325.st 4. Kaznenog zakona. Obrazloženje Kaznene prijave Vam šaljemo u nastavku.

Dana 4. travnja 2016. u kinu Europa u Zagrebu premijerno je prikazan dokumentarni film ”Jasenovac-istina”, redatelja i producenta Jakova Sedlara. Proizvodnjom i prikazivanjem predmetnog filma (dostupan i putem interneta) javno je poricao i znatno umanjio kaznena djelo genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnog zločina, prvenstveno usmjerena prema skupini srpske nacionalne manjine, služeći se zamjenom teza, lažnim argumentima, krivotvorinama, prešućivanjem povijesnih činjenica, na način prikladan da se može potaknuti nasilje ili mržnja protiv takve skupine ili njenih pripadnika. U filmu poriče i znatno umanjuje genocid počinjen protiv Židova, Srba i Roma, a mržnju potiče prvenstveno prema Srbima.

Antifašistička liga Republike Hrvatske je 15. srpnja 2016. godine podnijela Kaznenu prijavu protiv Jakova Sedlara i to zbog kaznenog djela javnog poticanja na nasilje i mržnju iz čl. 325.st 4. Kaznenog zakona

Postupci i činidbe kojima se poriče i znatno umanjuje djelo genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnog zločina jesu:

Manipulacije brojkama

a) Manipulacije brojkama stradalih u ustaškom logoru Jasenovac, u kojima aludira na tobožnju neznanstvenost i nepodudarnost raznih izvora o količini stradalih, s obzirom da su razlike prisutne ”od izvora do izvora u tolikoj mjeri da su sa znanstvenog stajališta potpuno neprihvatljive“ [pozicija u filmu 00:01:12]. Mada manipulacija jest bilo, što onih koje nastoje povećati broj stradalih što onih koje ga nastoje smanjiti, trenutni i još nedovršeni poimenični popis žrtava kojeg je prikupilo Spomen-područje Jasenovac (83.145) je uvelike u skladu s nekim drugim relevantnim izvorima, npr. popis Yad Vashem-a i Centra Simon Wiesenthal (85.000), Holocaust Memorial Musem-a u Washingtonu (77.000-99.000), kao i radovima hrvatskog demografa Vladimira Žerjavića i srpskog demografa Bogoljuba Kočovića (80.000-90.000) te beogradskog Muzej žrtava genocida (80.022).

Dokaz:

Spomen područje Jasenovac

Goldstein, Slavko, ”Jasenovac – tragika, mitomanija, istina”, Fraktura, Zagreb 2016.;

Bajto, Nikola, ”Sve laži Jakova Sedlara’‘, Novosti 16. travnja 2016.

Negiranje podatka

b) Negiranje podatka Antuna Miletića da se u logoru Jasenovac dnevno nalazilo od 3.000 do 4.000 zatočenika na način da ga ih kvalificira kao ”neuvjerljiv, jer je postojalo samo šest stambenih baraka“ [pozicija u filmu 00:26:23] te da za njegovu tvrdnju ”nema traga, ni u dokumentima ni u iskopinama“. S druge strane, dopis samog Glavnog stana Poglavnika upućen župskim i redarstvenim oblastima NDH od 27. travnja 1942. potvrđuje da ”Sabirni i radni logor u Jasenovcu može primiti neograničeni broj zatočenika“, a procjenjuje se da je samo u logoru III Ciglana dnevno bilo zatočeno 3.000-3.500 osoba.

Dokaz:

Spomen područje Jasenovac

Fotomontaža

c) kao ilustraciju u svom dokumentarnom filmu upotrijebio naslovnicu Vjesnika datiranu na 15.svibnja 1945. za koju je novinar portala Lupiga.hr Lovro Krnić utvrdio da je riječ o fotomontaži. Naime, u najavi za Sedlarov film se kao jedan od ključnih dokaza komunističkih obmana vezanih uz Jasenovac navodi naslov iz Vjesnika 1945. gdje se izvještava da je ”Mnoge leševe iz jasenovačkog logora Sava donijela do Zagreba“.

Dana 4. travnja 2016. u kinu Europa u Zagrebu premijerno je prikazan dokumentarni film ”Jasenovac-istina”, redatelja i producenta Jakova Sedlara. Proizvodnjom i prikazivanjem predmetnog filma (dostupan i putem interneta) javno je poricao i znatno umanjio kaznena djelo genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnog zločina, prvenstveno usmjerena prema skupini srpske nacionalne manjine, služeći se zamjenom teza, lažnim argumentima, krivotvorinama, prešućivanjem povijesnih činjenica, na način prikladan da se može potaknuti nasilje ili mržnja protiv takve skupine ili njenih pripadnika

Analizirao se print screen Sedlarove naslovnice u HD rezoluciji. Naslov je bio potpuno neprirodno postavljen s obzirom na ostatak teksta, te je imao ogromne praznine oko sebe i izlazio van margina. Bilo je očigledno da se radi o fotomontaži, i to jako lošoj. Naime, golim je okom bilo vidljivo da se nastojalo skriti originalno izdanje, no opet jako loše: baš na mjestu datuma i rednog broja lista nalijepljeni su efekti oštećenog papira, kako mu se ne bi moglo ući u trag.

Mrlje su trebale ići u skladu s ostatkom naslovnice, koja je također malo zgužvana. Međutim, članak ispod naslova je ostao prečitljiv, a krivotvoritelji se nisu potrudili niti staviti neki podnaslov kako bi popunili praznine. Tako se može lako vidjeti da počinje ovako: ”BEOGRAD, 14. svibnja – Potpredsjednik vlade i ministar za konstituantu Demokratske Federativne Jugoslavije Edvard Kardelj dao je suradniku TANJUGA odgovor na nekoliko pitanja o položaju Trsta, Istre i Slovenskog primorja“. Dakle, naslov o leševima iz Jasenovca i članak o Trstu nemaju ama baš nikakve veze jedan s drugim.

Dokaz: Članak na portalu Lupiga

Krivotvorina

d) kao ilustraciju u svom dokumentarnom filmu krivotvorio dva pisma i potpis Ante Pavelića upućena Mili Budaku, datirana na 29.svibnja 1941. i 14. prosinca 1942.

Predmetna pisma nisu pisana na pisaćoj mašini tog doba. Naime, mehanički princip i općepoznata odlika sloga Typewriting kojim se koristi pisaća mašina je da svaki slovni, brojevni i drugi znak ispisan pisaćim strojem na papiru zauzima jednak prostor. Stoga je apsolutno nemoguće da redak, koji zajedno s razmacima ima ukupno sedamdeset devet slovnih znakova, ispisan pisaćim strojem bude jednake dužine kao i redak niže, s ukupno sedamdeset šest slovnih znakova zajedno s razmacima. A upravo su tako ispisana navodna pisma Ante Pavelića Mili Budaku iz citiranog filma.

Dokaz:

grafološko i tipografsko vještačenje

Fotografije pogrešnih lokacija

e) Tijekom cijelog filma se pojavljuju fotografije koje bi se navodno trebale odnositi na logor Jasenovac, ali zapravo se radi o fotografijama uslikanim na drugim lokacijama i drugim vremenskim razdobljima. Poneke od takvih fotografija se navode kao konkretan dokaz nekih tvrdnji naratora u filmu, no mnoge od njih su samo umetnute i nisu prokomentirane, svejedno dajući dojam da se radi o fotografijama koje se odnose konkretno na logor Jasenovac. Takav je npr. slučaj s fotografijom koja prikazuje skupinu nogometaša u dresovima [pozicija u filmu 00:28:55], no istraživačica jasenovačke foto-dokumentacije Nataša Mataušić potvrđuje da takva fotografija uopće ne postoji kada govorimo o razdoblju trajanja logora Jasenovac.

Dokaz: Članak na portalu Novosti

iskaz Nataše Mataušić

Izmjena biografija

f) U filmu se krivotvore i izmišljaju činjenice do te mjere da se mijenjaju autobiografije pojedinih povijesnih ličnosti. Za jasenovačkog veletrgovca Lazara Bačića tvrdi se da je pobjegao sa sinom Ozrenom u Srbiju i da ”ondje podupiru kvislinški Nedićev režim koji će, između ostalog, potpuno uništiti Židove na srbijanskom teritoriju“ [pozicija u filmu 00:12:45]. No, Lazar Bačić nije otputovao u Srbiju, nego je umro u Zagrebu u prvim danima nakon uspostave NDH, što je razvidno iz dokumenata i što potvrđuje sama Ozrenova kćer Ljubica Bačić.

Dokaz: Članak na portalu Novosti

Postupci su prikladni da se potakne nasilje ili mržnja prema pripadnicima srpske manjine u Hrvatskoj.

Predmetna pisma nisu pisana na pisaćoj mašini tog doba. Naime, mehanički princip i općepoznata odlika sloga Typewriting kojim se koristi pisaća mašina je da svaki slovni, brojevni i drugi znak ispisan pisaćim strojem na papiru zauzima jednak prostor. Stoga je apsolutno nemoguće da redak, koji zajedno s razmacima ima ukupno sedamdeset devet slovnih znakova, ispisan pisaćim strojem bude jednake dužine kao i redak niže, s ukupno sedamdeset šest slovnih znakova zajedno s razmacima. A upravo su tako ispisana navodna pisma Ante Pavelića Mili Budaku iz citiranog filma

”Radni i sabirni logor” – prikrivanje stvarnog karaktera Jasenovca

g) U citiranom filmu, u cilju stvaranja teze o jasenovačkom logoru od 1945-51. u kojem su komunističke vlasti pogubile znatno više žrtava nego vlasti Nezavisne države Hrvatske u periodu od 1941-45. g., prešućivao znanstveno utvrđene činjenice o genocidnosti NDH, izbjegavanjem same kategorije riječi genocid i zločin protiv čovječnosti u odnosu na prirodu i djelovanje pripadnika ustaških vojnih jedinica i pripadnika vlasti NDH.

Nadalje, komunističke zločine na Bleiburgu definirao kao genocid nad Hrvatima, a historiografsko utvrđenu genocidnost NDH i ustaškog logora Jasenovac definira kao komunistički mit (narator nekoliko puta spominje upravo tim riječima – ”mit o ustaškom Jasenovcu“).

Koncentracijski logor Jasenovac u periodu od 1941-45 u većini slučajeva naziva sabirni i radni logor umanjujući pri tom njegovo osnivanje radi izopćenja i egzekucije pripadnika srpske, židovske i romske manjine.

U filmu također ističe kako je ”srpska manjina u Hrvatskoj stvarala mit o ustaškom Jasenovcu kao tešku patinu nad Hrvatima koji su u vlastitoj zemlji postali građani drugog reda”.

Nadalje, ističe kako je srpska historiografija krivotvorila povijest, veličajući vidovdanski mit dok Hrvate proglašava katoličkim Srbima, kako “srpska manjina ubija Hrvate” te kako postoji “srpska mržnja prema svemu hrvatskome”.

Zaključuje kako su “ustaše nastale isključivo kao antisrpski pokret koji je htio zaštititi hrvatske interese.”

Potom stvara tezu da su pripadnici srpske manjine na području Pakraca, Novske, Okučana vršili 1946. godine egzekucije (“klali iz zabave, a dolazili neradnim danima”) nad hrvatskim ratnim zarobljenicima-ustašama, domobranima i civilima.

Dokaz: film ”Jasenovac-istina”

Dakle kreiranjem neistina, o srpskoj manjini u filmu navodi nešto izrazito negativno, stvarajući ozračje mržnje, netrpeljivosti i demoniziranja određene skupine i njihovih pripadnika kao tipični postupak stvaranja preduvjeta za poticanje animoziteta a potom i mržnje u javnosti.

Svojim je tezama stvorio jasan demonizirajući, diskriminatoran, mrzilački, šikanirajući stav prema cijeloj jednoj zajednici obzirom na njihovu nacionalnu i etničku pripadnost.

Distribucijom filma diljem Hrvatske, posebno po školama, i inozemstvu u okviru hrvatskih zajednica, aktivno nastoji druge potaknuti da usvoje teze iz filma pa time prema srpskoj manjinskoj skupini stvore osjećaje dubokog animoziteta i mržnje.

U filmu se krivotvore i izmišljaju činjenice do te mjere da se mijenjaju autobiografije pojedinih povijesnih ličnosti. Za jasenovačkog veletrgovca Lazara Bačića tvrdi se da je pobjegao sa sinom Ozrenom u Srbiju i da ”ondje podupiru kvislinški Nedićev režim koji će, između ostalog, potpuno uništiti Židove na srbijanskom teritoriju“ [pozicija u filmu 00:12:45]. No, Lazar Bačić nije otputovao u Srbiju, nego je umro u Zagrebu u prvim danima nakon uspostave NDH, što je razvidno iz dokumenata i što potvrđuje sama Ozrenova kćer Ljubica Bačić

U skladu s Okvirnom odlukom EU iz 2008. o suzbijanju određenih oblika i izražavanja rasizma i ksenofobije kazneno-pravnim sredstvima, s kojom je usklađivano i naše zakonodavstvo, termin “poticanje” iz opisa kaznenog djela u potpunosti je ostvareno opisanim činidbama i postupcima kojima se druge ponajprije uvjerilo i indoktriniralo u zloćudnost pojedine nacionalne skupine i njenih pojedinaca a potom upućuje, ohrabruje da se izražava mržnju prema srpskoj manjinskoj skupini budući da je istu, spomenutim postupcima, u potpunosti prije toga označio kao zločinačku, antihrvatsku, neprijateljsku.

Dakle, prijavljenik je zamjenom teza, lažnim argumentima, krivotvorenjem, prešućivanjem, poricao i znatno umanjio kazneno djelo genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnog zločina koje je provodila vlast Nezavisne države Hrvatske protiv pripadnika srpske, židovske i romske manjine, na način da je proizvodnjom, prezentiranjem i distribucijom filma ”Jasenovac-istina” napose srpsku manjinu označio kao zločinačku, antihrvatsku, neprijateljsku što je prikladno za poticanje nasilja i mržnje protiv te skupine ili njenih pripadnika, čime je počinio kazneno djelo javno poticanje na nasilje i mržnju iz čl.325.st.4. Kaznenog zakona.

Temeljem svega iznijetog, pozivamo naslov da provede radnje propisane Zakonom o kaznenom postupku u cilju podizanja optužnice protiv okrivljenika.

Još tekstova ovog autora:

• In memoriam – Napustio nas je veliki Željko Senečić
• Promicati kulturu milosrđa
• Državni novac udruzi Željke Markić koja negira ljudska prava
• Hanuka
• Opravdano postojanje Nove ljevice
• Predlažemo Vladi RH da obešteti žrtve logora HVO-a
• Valja opet pročitati Tuđmanove izjave o BIH i HVO
• Kolinda Grabar-Kitarović prezire Haški sud i hvali ratnog zločinca
• Silovanu se ženu viktimizira i u miru
• Svjetski dan siromaha u Vatikanu

» Svi tekstovi ovog autora