KGK i u sadašnjosti i u budućnosti vidi samo prošlost

Činjenica da su u Izbornom stožeru Kolinde Grabar-Kitarović nakon proglašenja rezultata prvoga kruga predsjedničkih izbora frenetično skandirali Pobjeda, pobjeda! jasno pokazuje koliko su ondje strepili da ona uopće neće ući u drugi krug. Za njih sam ulazak u drugi krug, pa bilo to i na drugom mjestu, predstavlja pobjedu.

I HDZ i njegova predsjednička kandidatkinja ne mogu bez prošlosti i bez mrtvih. Nakon što je jedan neoprezni državni tajnik izjavio da na ovim predsjedničkim izborima, napokon, mrtvi neće glasati, zatečena HDZ-ova predsjednička kandidatkinja je izjavila da su oni koji su poginuli za Hrvatsku danas sigurno sretni jer je Hrvatska takva kakva jest i, vjerojatno, zato što je upravo ona predsjednica. No, ti sretnici nisu mogli glasati pa ona i zbog toga nije pobijedila u prvome krugu.

U prvoj izjavi nakon objavljivanja rezultata izlaznih anketa voditelj Izbornog stožera KGK je doslovno rekao: ”Imali smo kampanju takva kakva je i to je to.” Teško je dokučiti što je gospodin Anušić htio reći. Da li je želio reći da mu je pojava Miroslava Škore znatno otežala posao i da se zbog toga u prvome krugu nije moglo napraviti više?

Predsjednica je inzistirala na tome da se mora gledati u budućnost, nikako u prošlost. No, ona tu budućnost vidi kroz prizmu okupiranog Vukovara, vidi je punu tragičnih podjela ako ona ne pobijedi

Možda je doista to želio reći, ali podsvijest mu je, može biti, diktirala da je HDZ imao kandidatkinju takvu kakva je i s njom se nije moglo postići više.

Kasnije obraćanje Kolinde Grabar-Kitarović moglo je poslužiti kao potvrda mišljenja da je ona promašena kandidatkinja.

Nevještim pozivanjem na dosjetku predsjednika Lincolna o vlasti naroda iz naroda i za narod ona je željela reći da samo njezina pobjeda u drugome krugu jamči da će vlast pripadati narodu koji će je izabrati.

Ako bi pobijedio Zoran Milanović, misli Kolinda Grabar-Kitarović, to onda ne bi bila vlast iz naroda i za narod. Narod za nju čine samo oni koji glasaju za nju.

Nekoliko puta se pozvala na zajedništvo kao ključ uspjeha u ratu i u miru. Činjenica da su oni na čije je glasove HDZ dosad s velikom pouzdanošću mogao računati dobrim dijelom glasali za Škoru, nju je ponukala da govori o podjelama i o zajedništvu.

Za nju i njezine pristaše to je tragična podjela. Pa su odjednom počeli skandirati Vukovar, Vukovar! kao da taj grad – u kojem je uvjerljivo pobijedio Škoro – treba osloboditi od privremene okupacije.

Sasvim logično za one koji samo sebe vide kao autentične predstavnike naroda i Hrvatske u tom se kontekstu pojavila asocijacija na branitelje kojima se Kolinda Grabar-Kitarović posebno zahvalila kao da je uvjerena da su svi oni na izborima glasali za nju pa će je i podržati u pokušaju da ponovo osvoji Vukovar i nametne mu zajedništvo.

Naravno da nije propustila spomenuti da je ”Hrvatska krvlju stvarana” želeći sugerirati da samo njezin izbor jamči da to neće biti zaboravljeno.

U očitoj suprotnosti s Milanovićevom porukom koji je naglasio da izbori nisu rat nego civilizirano nadmetanje, ona je spomenula borbu za promjene. Za nju je tu, dakako, ključna riječ bila borba koju će za nju voditi branitelji.

Birači će 5. siječnja odlučiti o tome hoće li sadašnju predsjednicu preseliti u prošlost i tako joj omogućiti da, ne opterećujući sebe i druge, živi ondje gdje joj je jedino ugodno – u prošlosti

A ako je riječ o promjenama, onda bi jedna od dobrodošlih promjena bila to da na Pantovčak dođe nova osoba i da branitelji prestanu biti HDZ-ova moneta za potkusurivanje.

Pozivajući u borbu za promjene, predsjednica je zapravo govorila protiv sebe.

Fantazirajući o tragičnim podjelama koje može prevladati samo zajedništvo pod njezinim skutima, ona je, obraćajući se članicama i članovima HDZ-a, rekla da se moraju ”svi skupiti na okup”. Angažirajući sav svoj umni potencijal i retoričku invenciju ona je zavapila ”da se okupimo zajedno oko mojeg programa” i to zato jer se ”Hrvatska mora nastaviti krenuti”.

Predsjednica je inzistirala na tome da se mora gledati u budućnost, nikako u prošlost. No, ona tu budućnost vidi kroz prizmu okupiranog Vukovara, vidi je punu tragičnih podjela ako ona ne pobijedi.

Ona u budućnosti vidi povijesne prijepore, vidi razaranje, borbu, krv i ideološke podjele. Kolinda Grabar-Kitarović i u sadašnjosti i u budućnosti vidi samo prošlost.

Birači će 5. siječnja odlučiti o tome hoće li sadašnju predsjednicu preseliti u prošlost i tako joj omogućiti da, ne opterećujući sebe i druge, živi ondje gdje joj je jedino ugodno – u prošlosti.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Što premijer nije rekao u svom godišnjem izviješću
• HDZ nema svog kandidata na predsjedničkim izborima
• Poremećena prošlost, sadašnjost i budućnost u politici HDZ-a
• O predsjedničkim kandidaturama
• Motivi živčanosti i agresije (ne samo kod premijera Plenkovića)
• ”Patrijarh Porošenko”: Crkva u predizbornoj kampanji
• Ortački kapitalizam i poslije Martine Dalić
• Koje bi zemlje opet prihvatile Deklaraciju o ljudskim pravima?
• KGK pokazuje da ju nije previše briga za stabilnost države
• Što točno znači raskol Moskve i Carigrada?

» Svi tekstovi ovog autora