U organizaciji Sveučilišnog centra za protestantsku teologiju ”Matija Vlačić Ilirik” rimokatolička teologinja Elisabeth Schüssler Fiorenza u srijedu 16. svibnja održala je auli Sveučilišta u Zagrebu predavanje od naslovom: ”Feminism, Religion and Theology” (Feminizam, religija i teologija).
Nakon suorganizacije gostovanja poznate benediktinke Terese Forcades i svjetski uglednoga teologa Jürgena Moltmanna, Sveučilišni centar nastavlja teološkoj i široj javnosti nuditi mogućnost da se upozna s ključnim osobama kršćanske teologije dvadesetoga stoljeća.
Međutim, dok se u svijetu teologija, na temelju Moltmannove i Schüssler Fiorenzine teološke misli, razvila i razgranala u nove subverzivne teologije propitivanja pozicije marginaliziranih i obespravljenih, u suvremenoj teologiji u Hrvatskoj su i teologija oslobođenja i feministička teologija i same još obespravljene i marginalizirane, odnosno u konzervativnijim ideološkim krugovima etiketiraju se kao pokušaji nametanja novih, ”pogubnih ideologija po tradicionalne kršćanske vrijednosti”.
Unutar Katoličke crkve i u hrvatskom kulturološkom prostoru posljednjih godina javljaju se pojedine žene – svakako valja istaknuti Anu Mariu Grünfelder i Jadranku Rebeku Anić – koje propituju veze feminizma, religije i roda, odnosno posvećuju se teološkoj kritici pozicija moći, ali njihov glas teško se probija u dominantnom mainstream muškocentričnom teološkom mucanju u nas
Unutar Katoličke crkve i u hrvatskom kulturološkom prostoru posljednjih godina javljaju se pojedine žene – svakako valja istaknuti Anu Mariu Grünfelder i Jadranku Rebeku Anić – koje propituju veze feminizma, religije i roda, odnosno posvećuju se teološkoj kritici pozicija moći, ali njihov glas teško se probija u dominantnom mainstream muškocentričnom teološkom mucanju u nas.
Tim je dragocjenije gostovanje Elisabeth Schüssler Fiorenza. Danas, u vrijeme snažnog zamaha klerikalnih struktura i njima bliskih subpolitičkih pokreta, mapiranje emancipatornih potencijala različitih religijskih teorija i praksi od strateške je važnosti za promišljanje ekonomski i socijalno pravednijeg društva.
Elisabeth Schüssler Fiorenza redovna je profesorica Harvard Divinity School harvardskog sveučilišta, predavala je na brojnim fakultetima i visokim školama te bila urednica, osnivačica i suradnica časopisa i publikacija posvećenih feminističkoj teologiji.
Bila je i prva žena izabrana za predsjednicu utjecajnog Society of Biblical Literature. Njezine knjige prevedene su na tridesetak jezika i pripadaju samom vrhu svjetske feminističke teologije. Najpoznatiju od njih, Njoj na spomen: feministička teološka rekonstrukcija početaka kršćanstva, objavio je Teološki fakultet Matija Vlačić Ilirik 2011. u prijevodu Marine Schumann.
Knjigama u kojima se bavi ulogom žena u ranome kršćanstvu, Schüssler Fiorenza, na temelju istraživanja često zanemarenih činjenica kršćanske povijesti, tvrdi da žene upravo u tom razdoblju imaju ključnu ulogu za daljnji tijek i razvoj kršćanstva.
Bavi se i ulogom žena u Crkvi i njezinim strukturama te upozorava da ona danas u mnogim kršćanskim sredinama ne odražava onaj položaj i važnost koju su žene imale na samim počecima kršćanstva.
Lidija Matošević, teologinja i urednica hrvatskog izdanja knjige Njoj na spomen, o autorici kaže: ”Fiorenza otvara pitanje o oblicima neravnopravnosti žene u samoj kršćanskoj Crkvi te time nedvosmisleno poručuje da Crkva ne može biti uvjerljiva navjestiteljica Isusove poruke o oslobođenju potlačenih i marginaliziranih ukoliko za samim svojim religijskim stolom još uvijek čuva i njeguje različite oblike nejednakopravnosti”.
Vrlo je dragocijeno gostovanje Elisabeth Schüssler Fiorenza. Danas, u vrijeme snažnog zamaha klerikalnih struktura i njima bliskih subpolitičkih pokreta, mapiranje emancipatornih potencijala različitih religijskih teorija i praksi od strateške je važnosti za promišljanje ekonomski i socijalno pravednijeg društva
Predodžbu o ženi kao inferiornoj u sposobnosti zarađivanja, pa onda i odlučivanja u društvenom životu, te ženi kao pukom seksualnom objektu muškaraca neodvojivo su oblikovali ekonomski i institucionalno kršćanstvo, odnosno Crkvu.
Slika kakvu o ženi ima patrijarhalno društvo oblikovala se, dakle, stoljećima i emancipacija žena dosegnuta u dvadesetom stoljeću kao da je opet dovedena u pitanje izranjanjem starih obrazaca na površinu pred strahovima što ih hrane opasnosti ubrzane globalizacije i neoliberalističkoga kapitalizma.
Ekonomija ženine seksualnosti u obrnuto je proporcionalnom odnosu s ekonomijom moći. Seksualnost ulazi u javni diskurs u vremenima ekonomskih kriza te nastanjuje taj prostor posredstvom zakona čime zapravo biva istjerana iz privatnog prostora intime.
Moralni zakoni prevedeni u pravne još više ograničavaju ženinu seksualnost i postaju sredstvom represije.
Sada žena nije samo razvlaštena od svojega djevičanstva, nego biva i suprotstavljena fetusu u svojoj utrobi. O njoj posve odlučuju muškarci, dok se njoj negira sposobnost moralnog odlučivanja. Stvaran život žene, pogotovu siromašne žene, postaje društveno posve nevidljivim.
Elisabeth Schüssler Fiorenza upozorava na ulogu i važnost obitelji te njezina imovinskog statusa u oblikovanju mizoginih vjerskih stavova.
Naime, kako bi se očuvala ekonomska stabilnost obitelji, muškarci srednje klase zadržavaju sebi pravo da tumače i prenose vjerske tradicije koje ograničavaju ulogu žene u religijskim institucijama, a sve kako bi ju zadržali unutar njezine reproduktivne uloge jer je ona neophodna za ekonomsku sigurnost obitelji.
Promatrana iz materijalističke perspektive, zabrana ređenja poprima sasvim druge konture: žene ne mogu pristupiti ”svetim službama” i oltaru iz praktičnih, materijalnih razloga: žene moraju održavati svetost obitelji, odnosno imovinski poredak kroz reproduktivni rad.
Predodžbu o ženi kao inferiornoj u sposobnosti zarađivanja, pa onda i odlučivanja u društvenom životu, te ženi kao pukom seksualnom objektu muškaraca neodvojivo su oblikovali ekonomski i institucionalno kršćanstvo, odnosno Crkvu. Slika kakvu o ženi ima patrijarhalno društvo oblikovala se, dakle, stoljećima i emancipacija žena dosegnuta u dvadesetom stoljeću kao da je opet dovedena u pitanje izranjanjem starih obrazaca na površinu pred strahovima što ih hrane opasnosti ubrzane globalizacije i neoliberalističkoga kapitalizma
Muškarci iz srednje klase stvorili su androcentričnu kulturu i ženu kao drugu jer je to ekonomski isplativo.
Emancipacija žene očito je neodvojiva od emancipacije rada. Ne samo da bi se svakoj ženi trebalo omogućiti da zarađuje za život te bude ekonomski neovisna o muškarcu, nego i njezina prava ovise i o radničkim pravima, odnosno: tek kada rad ne bude više roba za krupan kapital, neće to biti ni ona. Niti, dakako, ijedan radnik. Nije li to u temelju Isusove poruke u evanđeljima?
Umjesto takozvane objektivnosti teološke znanosti Elisabeth Schüssler Fiorenza predlaže etičnost – svako interpretiranje biblijskog teksta mora se zapitati opire li se represivnim strukturama ili ih potiče.
Ako potiče strukture opresije, takvo tumačenje je neetično.
Napušta koncept patrijarhalne dominacije muškaraca nad ženama, kao mjesta otpora u feminističkoj teologiji jer smatra takav koncept suviše naivnim te simplificiranjem i nekritičkim negiranjem kompleksne stvarnosti.
Skovala je kovanicu kirijarhat (od grčke riječi za gospodara) i tumači ju kao društvenu dominaciju elitnih muškaraca nad manje privilegiranim muškarcima i ženama, gdje je rod, uz društvenu poziciju i bogatstvo,tek jedan od brojnih faktora.
Njezino viđenje feminističke teologije time zadobiva novu dimenziju u odnosu na onu početnu ”od žena za žene” – zadaća feminističke teologije jeste dati glas bezglasnima i potlačenima, bez obzira na njihov rod.
Feminističke biblijske studije moraju dekonstruirati dominantne paradigme biblijske interpretacije i rekonstruirati ih u okviru kritičke retorike koja biblijski tekst, i tradiciju koja ga tumači, razumijeva kao živo i promjenjivo nasljeđe, i to ono koje ne legitimira kirijarhalnu opresiju nego otvara prostor za emancipatorske prakse.
Stoga bi u središtu morale biti praksa i vizija učeništva među jednakima koja inspirira žene i muškarce da se bore protiv kirijarhalne opresije.
Skovala je kovanicu kirijarhat (od grčke riječi za gospodara) i tumači ju kao društvenu dominaciju elitnih muškaraca nad manje privilegiranim muškarcima i ženama, gdje je rod, uz društvenu poziciju i bogatstvo, tek jedan od brojnih faktora. Njezino viđenje feminističke teologije time zadobiva novu dimenziju u odnosu na onu početnu ”od žena za žene” – zadaća feminističke teologije jeste dati glas bezglasnima i potlačenima, bez obzira na njihov rod
Elisabeth Schüssler Fiorenza zanimaju i pitanja koja postavlja teologija oslobođenja – pitanje ne-osoba i Boga kojeg proklamira Biblija u odnosu na Boga u kojega vjeruju kršćani.
To su pitanja koja se mora postaviti iz društveno-političke pozicije pojedinca.
Feminističke teologinje odgovorne su za teološku artikulaciju jer je i ona zamagljena praksom kirijarhalne crkve.
Budući da je ta ista kirijarhalna crkva i teologija stoljećima isključivala žene iz religijske tradicije, zadatak feminističke teologije je osnažiti žene da postanu teološki subjekti u kritičkoj konstrukciji biblijsko-teološkog značenja te da traže autoritet za taj rad.
U potrazi za autoritetom na osnovu kojega bi se oblikovale i određivale biblijske religije, feministička teologija nastoji rekonceptualizirati sam čin biblijske interpretacije kao moment u sveopćoj praksi oslobođenja.
Feminizam se, dakle, upisuje u širi obzor odnosa gospodar-rob/sluga te iz njega u sam jezik.
Nismo ni svjesni koliko je ta binarna podjela i njezin politički potencijal upisana i u samo tkanje jezika iz kojega trajno iznova generira daljnje podjele (zanimljivo da je hrvatski jezik jedan od rijetkih koji pojmom čovjek pokriva i muškarca i ženu).
Feminizam je neodvojiv ne samo od pitanja koja provociraju seksizam i rodna diskriminacija, nego i od pitanja o tomu na čemu se temelje socijalne nepravde, rasizam, klasna borba, antisemitizam, narušavanje ekološke ravnoteže, prava životinja itd.
Viši životni oblici tako postaju svjesni svoje okoline i svoje ovisnosti o ekološkom skladu te preuzimaju odgovornost za ekološku zajednicu.
Feminizam je neodvojiv ne samo od pitanja koja provociraju seksizam i rodna diskriminacija, nego i od pitanja o tomu na čemu se temelje socijalne nepravde, rasizam, klasna borba, antisemitizam, narušavanje ekološke ravnoteže, prava životinja itd
Ekološka teologija prirode otkriva postojanje društvene superiornosti muškaraca nad ženom te se s hijerarhijskog poimanja fokus usmjerava na komunionalno poimanje.
Ovaj model feminističke teologije kakav nudi Elisabeth Schüssler Fiorenza možemo nazvati preobražavalačkim modelom jer je neodvojiv od praktičnog zadatka nadvladavanja i preoblikovanja kako tradicionalnog odnosa podređenosti/ nadopunjavanja žene muškarcu, tako i feminističko-radikalnog odnosa apstraktne jednakosti/ identičnosti, u odnos odnosnosti/ uzajamnosti na temelju jednakosti.
Višestoljetna politička moć u rukama gospodara (koji društveno-političkim odabirima jesu muškarci) svaku potencijalnu snagu što može dovesti u pitanje odnos gospodar-rob, manipulira u javnom prostoru i zbiljnostima kao što su religija ili teologija, odnosno obesnažuje njihove transformativne potencijale gurajući ih u marginalizirano polje lišeno stvarne, istinske političke moći.
Još tekstova ovog autora:
- Čemu nas uči sadašnja kriza
- Kako je Jean Vanier umro po drugi put
- Ljubljena Amazonija pape Franje
- Papa emeritus Benedikt XVI. povlači svoj potpis
- Papa emeritus Benedikt XVI. povlači svoj potpis
- Papa emeritus Benedikt XVI. povlači svoj potpis
- Mir Božji, Hristos se rodi
- Što omogućuje fašizam?
- Sjećanje na svetosti
- Skroviti, ne skriveni
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.