Mnogo je toga nesuvislog i grubog izgovoreno u danima dok je postojala nada da će malena Nikoll, zlostavljana djevojčica iz okolice Nove Gradiške, nekim čudom preživjeti.
Čuli smo tako da je majka udarala dijete silinom ”neprimjerenom uzrastu”, kao da uopće postoji primjerena silina i batine kao legitimna metoda odgoja djece bilo kojeg uzrasta.
Strašno!
Kao i to da je djevojčica od dvije i pol godine, gotovo još uvijek beba, pokazivala ”elemente autodestruktivnosti”.
Siroto dijete se grebalo, plakalo i čupalo kosu zbog svraba kojeg je, po svoj prilici, zaradilo u nehigijenskim uvjetima biološke obitelji u koju je na zahtjev okrutnih roditelja vraćeno nakon što su udomitelji skoro pune dvije godine brižno skrbili o njoj.
Izgovara to smijenjeni ravnatelj Centra za socijalnu skrb pod čijim je nadzorom ova disfunkcionalna obitelj tri godine. Riječ je o familiji u kojoj su zlostavljani i baka, i supruga koja je i sama postala zlostavljačica, a sad znamo i sva djeca. Ona manja od nesretne Nikoll, ali i starije dijete.
Sav taj užas govore nakon strašne tragedije ”stručnjaci” čiji je posao brinuti o sigurnosti i kakvim-takvim uvjetima za normalan razvoj djece.
Dječice za koju se njihovi roditelji sa socijalnog ”dna” nerijetko pragmatično odlučuju samo ne bi li imali kakav-takav siguran priljev sredstava od dječjeg doplatka svakog mjeseca, jer gotovo u pravilu nemaju stalan i siguran posao koji bi im omogućavao da prehrane brojnu obitelj.
Dječica su to za koju se njihovi roditelji sa socijalnog ”dna” nerijetko pragmatično odlučuju samo ne bi li imali kakav-takav siguran priljev sredstava od dječjeg doplatka svakog mjeseca, jer gotovo u pravilu nemaju stalan i siguran posao koji bi im omogućavao da prehrane brojnu obitelj
Ne možemo naravno biti sigurni da je točna informacija koju je prenio dio hrvatskih medija kako je takvo što bio slučaj i s obitelji Dedić, s roditeljima nesretne Nikoll, koju ni vrhunski intenzivisti iz zagrebačke Klaićeve nisu uspjeli spasiti nakon što ju je majka tako grubo izudarala šakama da joj je između ostalih ozljeda i teško nagnječila mozak.
Poslije paške tragedije u kojoj je pomahnitali monstrum bacao djecu, njih čak četvero, u dobi od tri do osam godina, s balkona kuće u kojoj su živjeli, ne bi li ih usmrtio ili ubojstva malog Denisa u Puli, kojeg je također usmrtila majka dok je otac bio u zatvoru, a suučesnica joj je u zločinu, koji je šokirao javnost, bila maloljetna, tada četrnaestogodišnja štićenica Doma za odgoj u tom istarskome gradu, dogodi nam se Nova Gradiška.
Čitav je niz propusta načinjen od strane ”stručnjaka” centara za socijalni rad u svim navedenim slučajevima (zasigurno i u mnoštvu drugih, sličnih koji možda ne okončaju ovako drastično pa prolaze ispod radara javnosti).
Pale su i neke ostavke i smjene, ali se suštinski i sistemski ništa nije promijenilo. I dalje ljudi koji, ma koliko rađali, roditelji ne bi smjeli biti, dobivaju djecu natrag iz udomiteljskih obitelji i onda im ni krivim, ni dužnim priušte pakao zlostavljanja, siromaštva i nebrige…
I nikome ništa! Sustav gura po svome!
Kažu da je biološka obitelj najbolja i kad ne vrijedi pišljiva boba, i kad su roditelji ovisnici, nasilnici i neradnici, a svaka nova beba znači tek novac od porodiljskoga, pa potom od doplatka.
Čak navođenje te strašne činjenice u zahtjevu o povratku djeteta, koje je a propos na zahtjev roditelja i bilo smješteno u udomiteljsku obitelj nadležni centar smatra legitimnim i relevantnim. Vraća dijete nasilnicima, mada je djevojčica u udomiteljskoj obitelji obasuta brigom, pažnjom i ljubavlju (svi smo ove dane pred ekranima plakali zajedno s udomiteljem).
Ja jesam potpuni laik, nemam pojma može li se netko tko tuče majku i suprugu, sam bez kontinuiranog i ciljanog rada psihologa s njim, promijeniti?
Može li siromaštvo biti izlika za rađanje djece koju ne želiš i ne voliš, ali ti nose mjesečni prihod? Mora li se, kad im ponestane sredstava u novčaniku, otrgnuti bebača iz sredine udomitelja koji vole i prihvaćaju odbačenu i zanemarenu djecu…
Može li sustav kontinuirano (Pag, Pula, Nova Gradiška… sami nastavite niz strahota), krivo procjenjivati i kriti se iza fraze ”u najboljem interesu djeteta” i kad to djeca plaćaju smrću, fizičkim ozljedama i psihičkim traumama.
Monstrum koji je bacao vlastitu djecu s balkona osuđen je na trideset godina zatvora i, što se mene tiče, može u njemu istrunuti. Uvjerena sam i da će surovi roditelji male Nikoll biti primjereno kažnjeni – a što ćemo s ”autodestruktivnim” sustavom socijalne zaštite? Koja je ”primjerena količina smrti nevine dječice poput Denisa i Nikoll” da stubokom bude izmijenjen
Kako obitelj u kojoj je bilo evidentiranoga nasilja može biti u ”najboljem interesu” bilo kojeg djeteta?
Kako to da se nitko od tih ”procjenjivača” najboljih interesa djece ne osjeća onako profesionalno krivim i odgovornim za strašne propuste?
Kako, ako i socijalni radnici i psiholozi po centrima ne misle ”da je batina iz raja izašla” ili ako ih ne podučava ostarjeli fratar s Laudato TV-a kojega ova televizija predstavlja kao obiteljskoga savjetnika, a on ne vidi ništa strašno da mama (za koju je najbolje da ne radi i ostane doma), povremeno istuče dijete kad je zločesto, jer mama ”zna mjeru”, veli on na moj užas.
Nova Gradiška pokazuje mjere dijela mama i socijalnih radnika.
Znam, obavljaju težak i mučan posao. Nije lako na dnevnoj bazi susretati se s ponekad afričkom bijedom, ovisnosti, nasiljem, prijetnjama – imati prevelik broj štićenika po socijalnom radniku. Biti neadekvatno nagrađen, a rijetko javno hvaljen kad se obitelji izvuku iz problema upravo zbog njihove pomoći. Pomoći socijalnih radnika.
Sve to stoji, no njihove greške, kao i one liječnika, plaćaju se životima i zato su jednostavno nedopustive, kao što je nedopustivo da se više ijednome djetetu koje je moglo imati sretan i ispunjen život da tih pogrešaka nema na Uskrs pale svijeće i nose plišani medvjedići pred Klaićevu bolnicu, plišanci kakve je imala kod udomitelja.
Monstrum koji je bacao djecu s balkona osuđen je na trideset godina zatvora i, što se mene tiče, može u njemu i istrunuti.
Uvjerena sam i da će surovi roditelji male Nikoll biti primjereno kažnjeni – ali što ćemo s ”autodestruktivnim” sustavom socijalne zaštite?
Koja je ”primjerena količina smrti nevine dječice poput Denisa i Nikoll” da stubokom bude izmijenjen?
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Mozgovi okovani žilet žicom
- Dobrodošlica ispisana kundakom
- Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
- ”Antivakser revolucija” miloševićevskoga tipa
- A Boro a Day Keeps Illness Away
- Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
- Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
- Hrvatska iz nehata na pravoj strani
- HRT politički plijen ili javni servis?
- Čoban tjera migrante
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.