Nebeski konzilij već se u ponedjeljak ujutro izvanredno sastao zbog izbora za zagrebačkog gradonačelnika. Došli su u punom sastavu, Otac, Sin, Duh Sveti, Bogorodica Marija i sveti Petar kao zapisničar. Duh Sveti je u obliku bijele golubice jedno vrijeme letio oko stola, dok ga Otac nije strogo upozorio da prestane. Onda se spustio na rame Bogorodici.
“Stanje na terenu ne trebam, vjerujem, posebno opisivati. Svi smo gledali televiziju”, počeo je sveti Petar. “Premda nema osobite izglede, Miroslav Škoro iz Domovinskog pokreta najavio je da će uz Božju pomoć ipak pobijediti u drugom krugu.”
“Ako je zatražio Božju pomoć, ja mislim da mu je ne bismo smjeli uskratiti”, rekao je Sin. “To je moje mišljenje.”
“Ide li u crkvu? Je li posti? Sluša oca i majku i ne griješi bludno?” upitala je Bogorodica Marija.
“Pa, onako”, rekao je sveti Petar, “vidjeli smo i boljih.”
“Noćas me je kratko iza ponoći nazvao Alah da upita što možemo napraviti po tom pitanju”, obavijestio je Otac prisutne.
Netko razborit i dobronamjeran trebao bi napokon Miroslavu Škori darovati medaljon s likom svetog Jude Tadeja, zaštitnika sretne smrti, očajnika i beznadnih slučajeva, i toplo mu savjetovati da se okane ćoravog posla
“Zar i Alah navija za Domovinski pokret?!” začuđenim se gugutanjem javio Duh Sveti.
“Zbog Zlatka Hasanbegovića”, objasnio je Otac.
“Naravno”, lupio se Sin dlanom po čelu.
“A tu je i Škorina supruga”, sjetila se Bogorodica. “Nije li ona pravoslavna?”
“Tako je”, potvrdio je sveti Petar listajući po nekim papirima.
“Onda bismo mogli sastaviti nekakvu zajedničku izjavu koja će se čitati u svim bogomoljama”, predložio je sveti Petar.
“Može”, složio se Otac. “Stavi na papir desetak rečenica i potpiši nas sve.”
“Samo, hoće li to pomoći Škori?” upitala je Bogorodica bojažljivo.
“Neće”, rekao je Sin.
“Jadnik nema šanse”, složio se Duh Sveti žalosno. “Totalno je propao.”
“Ali, što kažu, bitna je namjera”, zaključio je Otac namigujući.
Nebeski konzilij na to je prasnuo u veseli kikot od kojega je čitav svemir zazvonio.
Zbilja, Miroslavu Škori, koliko god se predstavljao zaštitnikom vjere, domovine, braka i obitelji, hodao za život, molio za nerođene, pozivao na tradicionalne vrijednosti poput bakalara petkom i činio brojna druga blagoslovljena i bogougodna djela, u politici nikako da svane. Odozgo mu se opetovano uskraćuje milost.
Prvo kad se natjecao za predsjednika države, zatim kad je pokazivao žarku žudnju da postane premijer i, evo, sad, kad mu izmiče i mjesto zagrebačkog gradonačelnika.
Istina, ostaje još drugi krug, ali vjerojatnost da će pobijediti Tomislava Tomaševića, da će uspjeti negdje namaknuti čudovišno velikih 104.451 glas, koliko zaostaje za kandidatom Možemo! i Nove ljevice, tako je ništavna da se sljedeća dva tjedna čine kao sadističko odugovlačenje, kao okrutno mamljenje u stupicu, rasplamsavanje čežnje za nedostižnim političkim položajem nakon kojega će uslijediti konačni coup de grâce.
Koju su Bibliju čitali članovi i simpatizeri Domovinskog pokreta? Kakve svinjarije dolaze iz njihovih usta, možda i ne čudi da im ne ide. Čak je i milostivom i velikom Bogu više zlo od njihovog otrova
Kraće, onomatopejski rečeno: Tup! Jao!
Netko razborit i dobronamjeran trebao bi napokon Miroslavu Škori darovati medaljon s likom svetog Jude Tadeja, zaštitnika sretne smrti, očajnika i beznadnih slučajeva, i toplo mu savjetovati da se okane ćoravog posla.
Ili bi u Domovinskom pokretu možda trebali razmisliti o vlastitim postupcima. Njihova je predizborna kampanja, po sudu gotovo svih drugih sudionika izbora, počesto bila podla, uvredljiva i klevetnička. Sporednim su putevima, tvrdi se, puštali sumnjive glasine o Davoru Filipoviću i Vesni Škare Ožbolt. Poticali su loše emocije, bijes i mržnju prema političkim suparnicima.
Pogledate li samo nizove gnjusnih pogrda koje su s portala i društvenih mreža jutros prokuljale prema Tomislavu Tomaševiću, jednom neobično pristojnom i tihom građaninu, blatnjave bujice gadosti koje je u jednom tekstu Index nabrojio, mahnito prozivanje ljevičarskih pedera, pedofila, četnika, srbofila, jugozombija, komunističkih vampira i partizanskih uhljeba, mahnitanje o crvenoj tiraniji i bratimljenju s Pjong Jangom, morate se upitati zašto se taj svijet naziva kršćanskim.
Koju su Bibliju čitali članovi i simpatizeri Domovinskog pokreta? Kakve svinjarije dolaze iz njihovih usta, možda i ne čudi da im ne ide. Čak je i milostivom i velikom Bogu više zlo od njihovog otrova.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije gdje je kolumna naslovljena: Koju su Bibliju čitali članovi i simpatizeri Domovinskog pokreta? Kakve svinjarije dolaze iz njihovih usta, možda i ne čudi da im ne ide).
UKOLIKO VAM SE tekst DOPADA sam Volite NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA sam NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ Račun, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILČU NA Naj BROJU 060 800 333 HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE .
Još tekstova ovog autora:
- Antivakseri bi trebali upadati i u COVID odjele u bolnicama
- Svatko ima pravo na oprost i novi početak
- Kakva je nezasitna sujeta hadezeovskog skorojevića Čovića
- Zgrade na Žnjanu: kao da se netko pijan ispovraćao
- Stranka desničara? Kod njih je to kao seks za jednu noć
- Halo, Grmoja, ne postaješ homoseksualac gledajući TV
- Svakim je danom sve više rodoljuba iza rešetaka
- Kako što ćemo s paunovima? Pa najbolji su ispod peke!
- Gdje bismo došli da svatko tako radi za opće dobro?
- Nepravdu koju ljudski rod ne pamti valjda od starog Egipta
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.