Boris Labar
Ovih dana zdravstvo nije u prvom planu. Ima puno aktualnijih tema iako, moram priznati, naše zdravstvo je trajno aktualna tema.
Ipak oglasio se ministar koji je nježno prozvao rad liječnika u ”fušu” tijekom radnog vremena. Odlazak tijekom radnog vremena i rad u privatnoj ambulanti nije prihvatljiv. Ali svaki novčić ima lice i naličje.
Zašto određeni broj liječnika odlazi i radi u privatnoj praksi? Jednostavno žele bolje živjeti. Zarađuju li dovoljno u bolnicama? Ne. Zašto?! Imaju li veću plaću oni koji su najbolji? Ne. Zašto?! Ima i onih koji rade i u takvim uvjetima optimalno, ali na toj skupini ne možete graditi sustav.
Na Novoj TV neku večer gostovao je prof. dr. Hrvoje Gašparović. U ime nekoliko timova liječnika i drugog medicinskog osoblja s Rebra kratko je komentirao vrlo složeni zahvat transplantacije srca i jetre u jednog bolesnika te transplantacije pluća u dječaka. Zaključak voditelja Dnevnika Nove TV, čestitajući mu na ovom uspjehu, bio je, sve polazi od zdravstvenih djelatnika.
I kako reče prof. Gašparović, transplantacijski program tkiva i organa Hrvatske pobjeđuje Englesku s velikom razlikom. Mi koji imamo bolji uvid u sve ono što je prijeko potrebno da se ovakav medicinski podvig dogodi, možemo reći samo jedno. Fantastično. A kolike su im plaće?! Je li netko od tih vrhunskih doktora radi u fušu?
I kako sada spojiti ove dvije potpuno oprečne priče. Možda će treća donekle pružiti odgovor.
Dok sam radio u administraciji fakulteta nazvao me ministar zdravstva Andro Vlahušić i rekao:
– Dekane, upozorili su me da vaši klinički nastavnici imaju veću plaću nego što je to temeljem zakona predviđeno.
– Možda, ali ne bih o tome preko telefona.
Dogovorili smo sastanak. Nakon nekoliko dana našli smo se u njegovom kabinetu. Nije dugo trebalo da mi postavi pitanje.
– Znaš, moji mi kažu da kliničari nastavnici primaju oko 150 posto plaće, odnosno 80 posto za rad na fakultetu sa studentima i 70 posto za rad u bolnici. Zakon predviđa najviše 130 posto. Što napraviti?
– Da, to je točno, ali meni je puno važnije kolika je mjesečna neto plaća takvog vrhunskog liječnika, na primjer, predstojnika Kirurške klinike na Rebru. Znaš li koliko iznosi?
Nisam dopustio da dođe do riječi, samo sam nastavio:
– Negdje oko 12.000 kuna (razgovor se vodio 2002. godine). Nemam namjeru vrhunskim liječnicima smanjivati ionako mizernu plaću.
Vidio sam da ga je navedena cifra malo pokolebala. Nastavio sam:
– A znaš li ti koliku bi plaću trebao imati?
– Reci.
– Najmanje pet puta veću, oko 50 tisuća kuna.
– Ha, pa bi imao gotovo tri puta veću plaću od ministra.
– A zašto ne. Ti nikada nećeš biti predstojnik klinike, odnosno šanse su ti vrlo male, a on ako je član ”prave” stranke postat će ministar kao od šale. Tako to ide kod nas!
Razgovor je završio. Ništa se nakon toga nije dogodilo. Vrhunski nastavnici su i dalje primali ”mizeriju” od 150 posto.
I na ovome se temelji dugogodišnji pristup u zdravstvu. Kršiti zakon izgleda prihvatljivo radi mira u kući. Odlazak tijekom radnog vremena u privatnu praksu zakonski je prekršaj, ali se godinama tolerira jer se ne nude prava sustavna rješenja.
I onda takav sustav postaje groteskan, oštrica se usmjeri na jednu neprimjerenu pojavu koja ocrtava slabost zdravstvenog sustava gdje najviše boli. Ne treba se zavaravati.
Zabrana takvog rada neće riješiti liste čekanja. Samo zadovoljno zdravstveno osoblje i jednako važno dovoljan njihov broj mogu razriješiti neprihvatljivo čekanje na dijagnostičke preglede i liječenje.
Pa što se onda čeka?! Znam, naći će se sto razloga kako nije moguće u sadašnjem trenutku načiniti takav potez?!
I četvrta priča možda ukazuje na naš materijalni status.
U mirovini sam. Pristojno živim, ali se ne razbacujem. Pred nekoliko mjeseci nazove me prijatelj, kolega iz Münchena. Godinama smo surađivali.
– Halo, dolaziš li na ASH (prestižni sastanak hematologa u SAD-u)? Želio bih da se malo družimo.
– Pa znaš, nisam planirao.
Nisam želio odgovoriti kako mi materijalne mogućnosti to ne dopuštaju. Ali zrnce radoznalosti odmah je proradilo. A kako on to može na ASH. Zato ga upitah:
– Ti ideš, a tko će ti platiti?
– Ja ću platiti. Mirovina mi to omogućuje.
Za boravak od pet dana (plus troškovi puta i ostalo) u Americi treba osigurati najmanje 5.000 američkih dolara
Uvjeren sam u onu ”tresla se brda, rodio se miš”. Nekoliko dana će se svi zgražati kako liječnici odlaze raditi tijekom radnog vremena u privatne ambulante. Možda će se kraće vrijeme voditi kontrola tko to odlazi, a tko ne. Možda će biti i nekih sankcija. A nakon nekog vremena ponovno će zavladati zatišje, kao da ništa nije bilo. I opet će se nastaviti po starom.
Volio bih da me netko razuvjeri.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Što nas čini Europljanima – izborni zakon ili Schengen
- Dodir i riječ su ključ zdravstvene pismenosti
- Izgubljene vrijednosti akademske zajednice
- Liste čekanja treba ukinuti jer su plodno tlo korupcije
- Medicina nije ceh
- SOS za zdravstvo
- Nakon 40 godina od prve transplantacije koštane srži
- Odabir kriterija u zdravstvu neka se ugleda na sport
- Mogao sam to učiniti u Zagrebu, da su mi dali
- Matijaniću nije trebao ”prijatelj doktor” već dobar sustav