Koliko jezika znaš, toliko ljudi vrijediš

Znanje ne uči pameti, ispravno je zaključio još Heraklit, ali od viška znanja glava ne boli. Možda nije toliko komotan kao eventualan višak novca – ali, za razliku od novca, znanje ne korumpira ni kad ga je mnogo. Ponajmanje znanje jezikâ, kako je zaključila maca koja je pred mišjom rupom zalajala, pa smazala miša kad je izišao smatrajući da je “zrak čist”.

“Quot linguas calles, tot homines vales” (koliko jezika znaš, toliko ljudi vrijediš) citirao je i Karlo V, car u čijoj državi Sunce nije zalazilo i koji je politički nekorektno tvrdio da s muškarcima govori francuski, sa ženama talijanski, s Bogom španjolski, a s konjem njemački (na kojemu su, da prostite, i Kant i Hegel konkretniji).

Budući da je jezik (i) način organiziranja misli – poznavanje više jezika daje osobi i unutrašnji uvid kako postoje različiti i podjednako vrijedni načini mišljenja.

Imali smo političara koji se tečno izražavaju na engleskome i inima, neke koji su umjeli besadržajno konverzirati na raznim jezicima, i drugih koji su s jezikom mijenjali stav: jedan za dom, drugi za svijet

To ne sprečava autoritarnost (Tito je, uz materinski slovenski i očinski hrvatski, tečno govorio njemački i ruski, kolokvijalno madžarski, a engleski je naučio dovoljno da razgovara s glumcima, iako je s državnicima preferirao prevoditelja, pa i zato što to daje vremena da se razmisli) – ali ipak pomaže pluralizmu, ako za nj postoje uvjeti.

Istinabog, ni kretanje društvenoga brutoproizvoda ni stopa zaposlenosti ne ovise o tome zna li premijer engleski ili ini strani jezik, a ni samopoštovanje nacije. Ipak, budući da je sve komunikacija (i DNK je komunikacijski kodeks), golema je prednost moći komunicirati izravno.

A engleski je danas globalni koiné, kao što je bila venecijanska lingua franca na srednjovjekovnom Mediteranu, latinski kroz evropska stoljeća, grčki još i dulje.

Nije svejedno, dakle, zna li kandidat za premijera engleski i druge jezike, iako ni to nije garancija da zna misliti izvan kalupa.

Nije svejedno, dakle, zna li kandidat za premijera engleski i druge jezike, iako ni to nije garancija da zna misliti izvan kalupa

Pa imali smo političara koji se tečno izražavaju na engleskome i inima, neke koji su umjeli besadržajno konverzirati na raznim jezicima, i drugih koji su s jezikom mijenjali stav: jedan za dom, drugi za svijet.

A ima ih za koje je bolje da ne znaju ništa osim hrvatskoga – tako će nas manje sramotiti svojom glupošću po svijetu.

(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).

Još tekstova ovog autora:

• Kako pisati ukrajinske toponime? Kriterij ne može biti ruski
• Moramo biti opremljeni za najgore, a ne za prosječno
• Biskup u Hercegovini izravno se protivi papi Franji
• Konačno stiže toliko najavljena reforma vatikanske Kurije
• Ekstremisti koji se žele iskupiti pa i kroz ”krvavu kupelj”
• Je li sekularizam kriv za terorizam?
• Trump je zrcalo i naših dilema
• Većina klera ne prati papin koncept siromašne Crkve
• Nitko nema pravo prijetiti biskupu Košiću klanjem!
• Izrael i Palestina: Pedeset godina pat-pozicije

» Svi tekstovi ovog autora