Zadivljujući je entuzijazam onih što se obrazuju u poznijim godinama, u večernjoj školi upišu tečaj za slastičara ili montera centralnoga grijanja ili, kao predsjednica hrvatske države, odluče doktorirati političke znanosti.
Predsjednički doktorski studij pratili smo od početka, gledali da ona ne kasni na predavanja, strepili kako će proći na ispitima, brinuli da ne zabrije s nekim mangupom na brucošijadi i sada, evo, nestrpljivo čekamo obranu njezine doktorske radnje. Bit će to, kažu, nešto na temu Libije, o ulozi NATO saveza u rušenju diktatorskog režima pukovnika Gaddafija.
Poznajući Kolindu Grabar-Kitarović, ne treba sumnjati da je uloga NATO saveza u Libiji bila bez ostatka dobra, čovječna, ispravna, blagoslovljena i berićetna. NATO je, kao i obično, postupio s najplemenitijim i nesebičnim namjerama, bez ikakvog interesa, ne žudeći za vlasti i moći u Libiji ili, daleko bilo, za libijskom naftom.
Oko toga nema nikakvog spora.
Sporno je nešto drugo. Na istu temu i kod istog mentora već je jedna Slovenka magistrirala. Do detalja je, kažu, istražila ulogu NATO saveza u rušenju libijskog tiranina. Navodno je u njezinoj magistarskoj radnji već rečeno sve što se na tu temu ima reći, Grabar-Kitarović zapravo nema što dodati, njezina će doktorska radnja biti neoriginalna i znanstveno bezvrijedna
Sporno je nešto drugo. Na istu temu i kod istog mentora već je jedna Slovenka magistrirala. Do detalja je, kažu, istražila ulogu NATO saveza u rušenju libijskog tiranina. Navodno je u njezinoj magistarskoj radnji već rečeno sve što se na tu temu ima reći, Grabar-Kitarović zapravo nema što dodati, njezina će doktorska radnja biti neoriginalna i znanstveno bezvrijedna.
Tako nas barem pokušavaju uvjeriti predsjednici neskloni novinari iz zna se kojih medija, koji će svemu naći zamjerku, Jugoslaveni i komunisti kojima ništa što predsjednica kaže ili učini nije dobro, a i inače su mnogo puta dosad sumnjali u akademsko poštenje valjanih Hrvatica i Hrvata.
Isti oni koji su optuživali pravaškog uglednika Antu Đapića kako mu je magistarska radnja zapanjujuće, gotovo od riječi do riječi, nalik jednom manje poznatom znanstvenom doprinosu njegova mentora Borisa Kandarea, koji su za prepisivanje prozivali ministra Pavu Barišića i upozoravali da je Milijan Brkić diplomirao s tekstom s kojim je prethodno već diplomiralo nekoliko naraštaja kriminalista, sada bezdušno razapinju Kolindu Grabar-Kitarović.
A stvar zapravo stoji ovako. Ako je nešto valjano napravljeno, grehota je samo jednom upotrijebiti. Pa nije to balska haljina engleske kraljice da se samo jednom obuče.
Svi mi koji smo odrasli skromno, u oskudici, noseći odjeću starijih braće i sestara i večeravajući sarmu i fažol što su ostali od ručka, postupili bismo jednako kao Đapić. Znanstveni tekst se podgrije i sutradan ponovno posluži. Prekroji se, suzi, skrati, zakrpa, prevrne i, evo ga, kao nov. Ništa mu ne fali.
To je vječno, neuništivo, kako kažu, peri deri. Ako je nešto bilo dovoljno dobro za pravnog stručnjaka kakav je Borisa Kandare, valjda se ni Đapić neće osramotiti potpiše li se na to.
Jednako su razmišljali i Milijan Brkić i drugi studenti kriminalistike kad su kao diplomsku radnju uvezivali praktično isti tekst, mijenjajući samo raspored riječi u naslovu i ime i prezime na koricama od umjetne kože. Mislim da ih je bilo čak desetero.
Poznajući Kolindu Grabar-Kitarović, ne treba sumnjati da je uloga NATO saveza u Libiji bila bez ostatka dobra, čovječna, ispravna, blagoslovljena i berićetna
Brojčano nadmoćniji neprijatelj je godinama napadao, ali naši su tvrdo držali položaj, ne popuštajući ni pedlja srbočetničkim dušmanima.
Tko zna koliko ih je tu izginulo? Ni groba im se ne zna. Marko Perković Thompson jednom će možda napisati pjesmu, a povjesničar Ante Nazor će držati predavanja kako su Brkić i društvo, ne žaleći položiti svoje mlade živote, srčano branili jednu diplomsku radnju.
Tu se vidi kako su naši ljudi složni i jedinstveni, svi isto misle.
Pa ni ovaj doktorat što ga Kolinda Grabar-Kitarović brani, a za koji kažu da ga je kao magisterij prethodno obranila neka žena u Sloveniji, meni se ne čini dvojben. Ako je nešto dobro, kao što je intervencija NATO saveza bila, prirodno je da se više njih za to zauzelo, da naša predsjednica nije jedina koja to brani.
Dapače, intervencija je bila tako dobra, da se to ne može dovoljno puta ponoviti. Nijedna diplomska, magistarska ili doktorska radnja, znanstveni članak ili knjiga u kojoj se ljubi guzica NATO savezu nikad nije previše.
(Prenosimo s portala Slobodna Dalmacije).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- U samoizolaciji je lako samo onima koji mrze sve hrvatsko
- U stadion Maksimir sasuli milijune. Petrovu bolnicu nisu takli!
- Kovač und Jaranen imaju sreće, sami su: neće njih koronavirus
- Heroj Gire zaslužio je da ga se iskleše u mramoru
- Da Kovač postane šef HDZ-a, Škorić bi se pred njim pravio mrtav
- Denunciranje Amire Medunjanin bijedni je čin
- Birajmo predsjednika preko talent showa!
- Junaštvo veće i od Oluje i od Vukovara
- Smjenjivanja u Plenkovićevoj vladi: film strave
- Škorina “jasna poruka” – tema za psihijatrijski kongres
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.