Kolinda, osoba godine, cerekala se nakon Salopekova smaknuća

Kolege iz Večernjeg lista teško su se iskompromitirali, osramotili se, dodijelivši priznanje ”Osoba godine” hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović. Skandali koji su se zaredali u njenoj prvoj godini mandata su toliki da je ovaj čin uredništva Večernjeg lista vrlo neodgovoran, ponajviše prema našoj struci i svim žrtvama Predsjedničinih marifetluka, da budem krajnje obziran i suzdržan, ili odmjeren, barem na početku ove kolumne, jer kasnije, jamčim, neću biti nego brutalno iskren i maksimalno otvoren.

Da ne budem nekorektan, najprije prenosim obrazloženje nagrade iz pera Žarka Ivkovića, izvršnog urednika Večernjeg lista: ”Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović prva je političarka koja je pobijedila u Večernjakovu izboru osobe godine, koji je ustanovljen 2011. kako bi se odalo priznanje hrvatskim državljanima koji svojim radom pridonose napretku i imidžu naše zemlje. Prošlu godinu u Hrvatskoj obilježili su predsjednički i parlamentarni izbori, pa nije neobično to što je Večernjakov žiri kandidirao troje političara, a potom predsjednici Grabar-Kitarović dodijelio titulu pobjednice.

Presudila su tri razloga. Ona je prva žena u povijesti hrvatske države kojoj je uspjelo postati predsjednica. U patrijarhalnom društvu poput našega to je pravi pothvat. Drugo, predsjednica se već u prvoj godini mandata zauzela za promjenu u vanjskoj politici. Potaknula je inicijativu Jadran – Baltik kako bi Hrvatsku jače vezala uz zemlje Višegradske skupine te se time snažno zauzela za otklon od politike stvaranja tzv. zapadnog Balkana. Treće, nakon parlamentarnih izbora zauzela je čvrst stav da će mandat za sastav nove vlade dati onome tko donese dokaz da ima podršku saborske većine. I u tome je ustrajala unatoč različitim pritiscima.”

O brojnim skandalima, ponavljam, jako ih je puno, a koji su kulminirali tako što je šefica države pomilovala čovjeka koji je oprostio milijunski kredit njezinom najvećem donatoru, bolje da i ne govorimo. Smrdi li vam po korupciji? Ne da smrdi, već zaudara!! Ja ću današnju kolumnu, kao protest, nastaviti tako što ću se osvrnuti na, po meni, najveću svinjariju koju smo vidjeli u mandatu Kolinde Grabar-Kitarović

Hajmo, dakle o razlozima iliti kriterijma:

1. Da je prva žena na čelu države. To je netočno. Kolinda Grabar-Kitarović nije prva žena predsjednica u povijesti Hrvatske. Naime, Ema Derossi-Bjelajac, rođena u Štrmcu kraj Labina 3. svibnja 1926. godine, od 20. studenog 1985. do 10. svibnja 1986. godine bila je predsjednica Predsjedništva tadašnje SR Hrvatske, kao jedina žena na toj dužnosti od 1945. do 1990. godine. Ovdje valja podsjetiti da je i Franjo Tuđman, nakon dolaska HDZ-a na vlast u travnju 1990. godine, prvih godinu dana obnašao dužnost predsjednika Predsjedništva tada još uvijek postojeće SRH. Kao i to da Tuđman nije bio hrvatski predsjednik, već je to bio Vladimir Nazor nakon pobjede partizana u NOB-u. Dakle, Kolinda Grabar-Kitarović nije prva žena na čelu Hrvatske, ali je prva u samostalnoj Hrvatskoj i prva koja je na tu dužnost izabrana na neposrednim izborima. Davno prije čakavke, na čelu Hrvatske bila je i jedna čakavka.

2. Da je promijenila vanjsku politiku i potaknula inicijativu Jadran-Baltik. Ni to nije točno! Tu je inicijativu potaknuo američki predsjednik Barack Obama u Varšavi u lipnju 2014. i to tijekom govora u kojem je Obama sjedio pored tadašnjeg hrvatskog predsjednika Ive Josipovića. Istina je da je Grabar-Kitarović maznula tu temu! Rusiju se mora zaustaviti u širenju energetskih investicija na granici koja je tada postavljena. Ona ne smije prijeći osovinu koja se sada proteže od Baltičkog do Jadranskog mora. To je sukus te doktrine. Kako je izvijestio svojedobno Krešimir Žabec u Jutarnjem listu (11. 6. 2014.), Hrvatska je uvrštena u geostrateška energetska razmatranja SAD-a. Hrvatska je tako prvi put nakon rata opet u središtu strateških američkih razmišljanja. Američki cilj je jasan – Rusima se ne smije dopustiti izlazak na Jadransko more. Dakle, druga netočnost Večernjeg lista. Prijeđimo i na treću manipulaciju.

3. Predsjednica je, ni manje ni više, nego podržala stav (recimo to najjasnije što se može) Vladimira Šeksa da mora poštivati Ustav i ne manipulirati, pa je dala mandat onoj osobi koja se pojavila s podrškom saborske većine. I što sada? Da joj dignemo spomenik jer poštuje Ustav? To su tek papazijanije Večernjakovih šefova. O kakvim pritiscima bulazne kada je svima jasno da je Kolinda Grabar-Kitarović zavrtila ruku iza leđa Petrovu da se ovaj odluči na as iz rukava HDZ-a u jednoj od najsramotnijih epizoda hrvatske politike i poturi potpise mostovaca za mandatara Oreškovića o kojem, kako je dokazano, nisu imali pojma; dali su svoje potpise na takav način da je se i veći broj HDZ-ovaca našao u situaciji da stvara saborsku većinu ”na neviđeno”? Kakvi su to bakrači? Kakvi kriteriji, takva i nagrada!

O brojnim skandalima, ponavljam, jako ih je puno, a koji su kulminirali tako što je šefica države pomilovala čovjeka koji je oprostio milijunski kredit njezinom najvećem donatoru, bolje da i ne govorimo. Smrdi li vam po korupciji? Ne da smrdi, već zaudara!!

Ja ću današnju kolumnu, kao protest, nastaviti tako što ću se osvrnuti na, po meni, najveću svinjariju koju smo vidjeli u mandatu Kolinde Grabar-Kitarović.

Podsjećam na strašan trenutak kada smo kao nacija i društvo ostali potreseni viješću da su pripadnici egipatskog ešalona ISIL-a, tzv. Islamske države, ubili Tomislava Salopeka, radnika francuske kompanije Company General Geoscience, koji je kidnapiran 22. srpnja nedaleko Kaira. Otmičari su mislili, po svemu sudeći, da hvataju Francuza i cilj im je bio poniziti francuskog predsjednika koji je bio visoki gost egipatskog predsjednika na otvaranju novog Sueskog kanala.

O kakvom ”tračku nade” je govorila SuperKolinda? Vrlo pedantni novinari Večernjeg lista, među kojima je i rečeni itekako stručni novinar arapskog porijekla, kazali su da se na snimci jasno i dobro vidi mrtvo tijelo Tomislava Salopeka. Znalo se to najkasnije oko 14 sati. Znala je to i predsjedničina stručna služba. Ali je ona budila lažnu nadu roditeljima, supruzi, djeci Tomislava Salopeka, rodbini, susjedima, poznanicima i prijateljima, hrvatskoj naciji!

Nećemo ovdje ponavljati informacije koje su vam već poznate.

Ovo je prilika da konstatiramo, još jednom, kako Hrvatskom vladaju osobe apsolutno gadljive. Meni se želudac okrenuo i opet okreće od Kolinde Grabar-Kitarović. Jer je ona pokazala ne samo da je potpuno, ali potpuno nesposobna već i da se neće libiti manipulirati najdubljim i najsvetijim emocijama ljudi zbog potrebe i želje da se reklamira, producira i uslikava.

Žena koja nas predstavlja je elementarna nepogoda; učinila je zločin prema obitelji Salopek i prema svima nama, njihovim sugrađanima. Ono na što se odlučila zaslužilo je tada najoštriju osudu i treba biti nazvano najoštrijim riječima jer je zaista vrlo ružno.

Dakle, spornoga dana kada je objavljena vijest o smaknuću Tomislava Salopeka, 12. kolovoza 2015., točno u 14:13 sati, ta ista redakcija Večernjeg lista je objavila vijest da je prepoznala leš Tomislava Salopeka i apelirala da se fotografija ne objavljuje i ne prenosi.

Točno u 17:00 sati, na izvanrednoj tiskovnoj konferenciji u Banskim dvorima, šef hrvatske Vlade Zoran Milanović je kazao da ne može sa stopostotnom sigurnošću potvrditi da je Tomislav Salopek ubijen, ali da strahuje da se to dogodilo.

“Ne možemo sa stopostotnom sigurnošću potvrditi da je to istina, ne znam hoćemo li i moći idućih dana, ali ono što smo vidjeli ne izgleda dobro. Izgleda grozno”, rekao je Milanović i pozvao ljude da tim prizorima ne izlažu djecu i da ih ne razmjenjuju.

Islamska država objavila je te srijede da je pogubila hrvatskog državljanina Tomislava Salopeka odsijecanjem glave, te je na svom Twitteru objavila fotografiju za koju tvrdi da je fotografija njegova tijela. Slika je osvanula na Twitteru pod naslovom “Poruka Hrvatskoj za njezino sudjelovanje u ratu protiv Islamske države”.

Hrvatska ne sudjeluje izravno u ratu protiv ISIL-a, rekao je to Milanović, ali je State Department objavio u rujnu 2014. da je Hrvatska jedna od pedesetak članica međunarodne koalicije predvođene Amerikancima protiv brutalnih džihadista koji kontroliraju velike dijelove sjevernog Iraka i Sirije.

Hrvatske vlasti uvjeravale su domaću javnost da je Zagreb dio koalicije samo u “političkom smislu” i da neće slati vojsku u borbu protiv islamista.

ISIL je nedugo nakon javne objave koalicije pozvao svoje pristaše da ubijaju građane tih zemalja, napose Amerikance i Francuze. Gotovo je sigurno da ISIL-ovci nisu znali da kidnapirajući Salopeka uzimaju za taoca Hrvata. Priča o neprijateljstvu spram Hrvatske se gradila naknadno i postupno (tvrdio je vojni analitičar Igor Tabak u izjavi za HTV).

U 17:20 sati, odmah nakon premijerove presice, počela je emisija HTV1 ”Hrvatska uživo” u kojoj je govorio novinar Večernjeg lista Hassan Haidar Diab. Rekao da su on i kolege u redakciji u potpunosti sigurni da je na slici riječ o mrtvom tijelu Tomislava Salopeka.

Ponavljam, u srijedu 12. kolovoza 2015., u 18 sati budila je lažnu nadu članovima obitelji Salopek i cijeloj zemlji. Prizor je bio dramatičan. Nacija u suzama. Što će sada učiniti ”kraljica Balkana”? Ona će u četvrtak, sutradan, najnormalnije nastaviti cirkusirati po Splitu, razveseljena i razdragana, jest će kolače, cerekati se i naslikavati s majicom Hajduka. Gospođa Predsjednica, kraljica političkog trasha, se nastavila producirati, samopromovirati i glumiti ”ženu iz naroda”

Sve to je već trebalo i moralo biti poznato hrvatskim tajnim službama, a osobito jednoj osobi u Republici Hrvatskoj koja je, kada se saznalo za ubojstvo Salopeka, ”prekinula sve planirane aktivnosti” u Splitu, gdje je tada imala pokretni ured, i ”povukla se na konzultacije”.

Nakon što je žaba vidjela da potkivaju konja i ona je digla nogu. Nije mogla izdržati da samo Milanović nastupi pred novinarima, pa je brže-bolje i Kolinda Grabar-Kitarović sazvala sedmu silu u 18 sati u zgradu Banovine u Splitu.

Tada je, blago rečeno, zasrala motku. Pokazala je jedno od najružnijih lica ove napaćene nacije: lice lešinarke.

Citiram prvi dio njene izjave bez ikakvih ispravaka, onako kako sam je iz njena Ureda dobio na svoju e-mail adresu: ”Poštovane dame i gospodo, Prije svega u povodu fotografije i vijesti koje su se pojavile o gospodinu Tomislavu Salopeku htjela bih prije svega u ovim trenucima duboke neizvjesnosti izraziti suosjećanje prema obitelji gospodina Salopeka, prema njegovoj supruzi Nataši, prema njegovo dvoje djece, njegovim roditeljima i prijateljima zbog ove teške situacije, zbog te duboke neizvjesnosti u kojoj se nalaze. I oni i svi mi. Međutim, želim ovdje čvrsto reći – sve dok postoji i jedan tračak nade, i jedan promil šanse da je Tomislav živ, mi nastavljamo raditi. Nastavljamo potragu za njime, nastavljamo spašavanje njegovog života…”.

O kakvom ”tračku nade” je govorila SuperKolinda? Vrlo pedantni novinari Večernjeg lista, među kojima je i rečeni itekako stručni novinar arapskog porijekla, kazali su da se na snimci jasno i dobro vidi mrtvo tijelo Tomislava Salopeka. Znalo se to najkasnije oko 14 sati. Znala je to i predsjedničina stručna služba.

Ali je ona budila lažnu nadu roditeljima, supruzi, djeci Tomislava Salopeka, rodbini, susjedima, poznanicima i prijateljima, hrvatskoj naciji!

Ponavljam, vjerovao sam kolegama iz Večernjeg lista i tvrdim da je Predsjednica pokušala zaraditi poene manipulirajući osjećajima građana, što je vrlo ružno i podlo s njene strane i što je bacilo novo svjetlo na njenu osobnost jer se pokazala kao osoba koja je za svoju promociju spremna trgovati svetinjama kao što je ljudski život sugrađana.

Konačno, i ja sam pogledao tu fotografiju. Morao sam. Na njoj je bio Tomislav Salopek.

Mate Laušić, stručnjak za sigurnost i bivši šef Tuđmanova osiguranja, također je pogledao snimak i te večeri je na RTL-u priznao da je Tomislav Salopek ubijen na grozan način.

Nije nam tada preostalo drugo nego izraziti iskrenu sućut obitelji Tomislava Salopeka.

Predsjednica države svojom glavnom zadaćom smatrala je upravo vlastito produciranje i pokazala da će permanentni reality show biti glavni sadržaj njenog mandata. Lavina trivijalnosti eksplodirala je demonstracijom postavljanja pločica u kninskoj crkvi, kombajniranjem i ribarenjem, te glumom da vozi trajekt, hej, da uplovljava (!!), objavljivanjem fotografije navodnih vlastitih soboslikarskih aktivnosti s postavljenim ultrafamoznim trepavicama i bez kapi farbe na rukama i odjeći

Kolinda Grabar-Kitarović nije odgovorila na pitanje zašto su propali pregovori o njegovom oslobađanju i zašto je propalo posredovanje Katara? U ”Hrvatskoj uživo” novinar Večernjeg lista Hassan Haidar Diab je govorio o pregovorima u koje je bio uključen i Katar. Zemlja koja jedina održava veze s ekstremistima i koja je uspjela nedavno iskamčiti oslobođenje, pazite, 12 redovnica! Bile su otete u Siriji i za njih je sirijska vlast, posredstvom Katara, pustila iz zatvora 150 muslimanskih žena te je plaćena otkupnina od 30 milijuna dolara. Kolegi Diabu nije jasno zašto su pregovori oko puštanja Tomislava Salopeka prekinuti.

Tih dana, kao što smo vidjeli, Kolinda Grabar-Kitarović nije pokazivala nikakvu zabrinutost, šetala je, glumila je da vozi trajekt, uživala je u tome da je narod grli i da joj pjeva blentave pjesme.

Goranko Fižulić na svom Facebook profilu objavio je da je, prema pisanju nekih ino portala, otkupnina tražena u e-mailu koji je poslan egipatskim vlastima iznosila 30 milijuna US dolara. Od početka je, rekao je, bilo jasno da zahtjev za oslobađanjem “muslimanskih žena iz zatvora” služi samo kao pokriće, a da je pravi razlog bio i ostao novac. Kada su ga oteli, mislili su da je Francuz, a Francuska, kao i ostale kontinentalne države Europe, plaća otkupnine (do tada više od 120 milijuna US dolara).

Diab je kazao i to da međunarodna zajednica nema iskrene želje zaustaviti ISIL. Dapače, postoje indicije, o kojima je decidirano pisao i sarajevski novinar i diplomat Zlatko Dizdarević, da Amerikanci stoje iza ISIL-a i da su ga čak i naoružavali.

Može li to što su Ameri iz Bijele kuće i Pentagona odurniji i degutantniji ublažiti poražavajuću spoznaju da je šefica hrvatske države osoba bez imalo skrupula, manipulatorica, spremna igrati se s mukom cijele jedne obitelji i gotovo cijele jedne zemlje?

Usput jedno pitanje: Što je radila takva nesposobna osoba na čelu hrvatske diplomacije u našem veleposlanstvu u Washingtonu i u centrali NATO-a??!!

I onda se dogodio kaos! Kaos zbog koje postaje ”Osoba godine”? Fuj!

Ponavljam, u srijedu 12. kolovoza 2015., u 18 sati budila je lažnu nadu članovima obitelji Salopek i cijeloj zemlji. Prizor je bio dramatičan. Nacija u suzama. Što će sada učiniti ”kraljica Balkana”?

Ona će u četvrtak, sutradan, najnormalnije, nastaviti cirkusirati po Splitu, razveseljena i razdragana, jest će kolače, cerekati se i naslikavati s majicom Hajduka. Gospođa Predsjednica, kraljica političkog trasha, se nastavila producirati, samopromovirati i glumiti ”ženu iz naroda”.

Tomislava Salopeka je liznula kao da liže sladoled na pazaru, stavila ga je ad acta i počela razmišljati o poslanici zahvalnosti dragoj Dalmaciji.

Predsjednica države svojom glavnom zadaćom smatrala je upravo vlastito produciranje i pokazala da će permanentni reality show biti glavni sadržaj njenog mandata. Lavina trivijalnosti eksplodirala je  demonstracijom postavljanja pločica u kninskoj crkvi, kombajniranjem i ribarenjem, te glumom da vozi trajekt, hej, da uplovljava (!!), objavljivanjem fotografije navodnih vlastitih soboslikarskih aktivnosti s postavljenim ultrafamoznim trepavicama i bez kapi farbe na rukama i odjeći.

Pavelić se pita: ”Nejasno je samo jedno: je li ta regresija Pantovčaka, koju provodi bivša djelatnica Sanaderova kabineta, slučajna ili namjerna? Je li ona posljedica iskrenoga uvjerenja da su sve te smiješne predstave – od lijepljenja pločica, preko zazivanja ‘novoga hrvatskog zajedništva’, do tvrdnji da je ‘Oluja’ bila ‘čista kao suza’ – plod iskrenoga uvjerenja kako je to pravi posao za hrvatsku predsjednicu, ili su pak rezultat jasne svijesti kako jest riječ o prizemnim – premda ne i bezopasnim!– vašarskim igrokazima, ali koji, eto, stvaraju odane poklonike, jer osluškuju aktualni prosjek političke kulture?”

Žena je, gotovo sam siguran, otkačila. Udarilo joj je u glavu to što su joj Majke Srebrenice rekle da je ”kraljica Balkana”; to čak prihvaća i kada joj to sugerira novinar Davor Ivanković u intervjuu koji je dala Večernjem listu uoči Velike Gospe. Pitanje: ”Za mnoge je bilo iznenađujuće kako ste bili dobro dočekani u Srebrenici, čak su vas nazvali kraljicom Balkana?” Odgovor: ”Mislim da je tamošnji narod prepoznao moju iskrenost, jer govorim ono što mislim, a ne što bi drugi htjeli čuti….”. Majko mila i sveta!

Kolega Boris Pavelić u Novome listu je svojedobno konstatirao da su ”besmisao, politički kič, nepovjerenje prema činjenicama i manjkavo razumijevanje demokracije” dosadašnji učinci Kolinde Grabar-Kitarović.

Pavelić se pitao: ”Nejasno je samo jedno: je li ta regresija Pantovčaka, koju provodi bivša djelatnica Sanaderova kabineta, slučajna ili namjerna? Je li ona posljedica iskrenoga uvjerenja da su sve te smiješne predstave – od lijepljenja pločica, preko zazivanja ‘novoga hrvatskog zajedništva’, do tvrdnji da je ‘Oluja’ bila ‘čista kao suza’ – plod iskrenoga uvjerenja kako je to pravi posao za hrvatsku predsjednicu, ili su pak rezultat jasne svijesti kako jest riječ o prizemnim – premda ne i bezopasnim! – vašarskim igrokazima, ali koji, eto, stvaraju odane poklonike, jer osluškuju aktualni prosjek političke kulture?”

Ja imam odgovor i novost za vođe Večernjaka, koji mogu pročitati nakon što skinu vazelin sa sebe: Ne brine me to što je Predsjednica svela sebe na sprdačinu i na kič za poluidiote. Užasava me što je napravila jednoj sirotoj slavonskoj sredini. Jednoj obitelji koja se zove Salopek. To je mogla biti vaša ili moja obitelj. Žao mi je, najiskrenije vam to kažem, ako niste to sposobni shvatiti.

Još tekstova ovog autora:

• Hrvatska je u neredu, mora se sabrati, preispitati!
• Patagonija me omamila, teška srca se vraćam u Hrvatsku
• Misli o mom bratu Porfiriju iz Patagonije, mjesto spokojstva
• Pismo teologu, prof. Hafizoviću: jao, Mani, mani se Biblije
• U čemu griješe Zoran Pusić i Antifašistička Liga RH
• Razmišljanje o nestalom bratu: Kako se to voli domovina?
• Deset godina borbe protiv mediokretenizma
• Kako govoriti o Izraelu i Palestini? Svakako ne navijački!
• Deset godina Autografa: Mi smo služitelji bolje budućnosti
• Peter Kuzmič – prorok, a ne lik iz Markićkine papazjanije

» Svi tekstovi ovog autora