Kome smetaju HNV i Vlaho Orepić u Sarajevu

Koliki je značaj posjete Vlahe Orepića, zastupnika u Saboru RH, bivšeg ministra i sadašnjeg lidera nove političke stranke u Hrvatskoj – Nova politika, Sarajevu najbolje se može ocijeniti po reakcijama hadezeovih zvaničnika u BiH.

Gospodin Orepić je posjetio Hrvatsko narodno vijeće (HNV), instituciju koja je formirana davne 1994. godine i koja je faktički zaustavila rat Armije BiH i HVO-a u BiH. Naime, na Saboru Hrvata BiH, 6.2.1994. godine, iz koga je izraslo Hrvatsko narodno vijeće, usvojen je novi, federalni koncept uređenja BiH koji je prihvatila tadašnja američka administracija kao mirovni projekat za BiH i na temelju koga je došlo do Vašingtonskog sporazuma.

Tim projektom su prekinuti pregovori u Ženevi o podjeli države, ugašena zločinačka tvorevina ”Herceg-Bosna”, omogućen vojni savez Armije BiH, HVO-a i Hrvatske vojske kao pretpostavka za vojni poraz tadašnje Vojske Republike Srpske, dijelova bivše JNA i paravojnih formacija iz Srbije koje su vojno djelovale u BiH i Hrvatskoj.

Da je američka administracija bila dosljedna, prihvatila bi koncept HNV i cijelu BiH kantonizirala, uz zadržavanje jedinstvenih centralnih institucija države. Današnja nefunkcionalnost i neracionalnost vlasti proizilazi iz tog daytonskog rješenja

Završne vojne operacije toga saveza su bile u vojnoj akciji ”Oluja”, nakon čega su uslijedili Daytonski pregovori i Daytonski sporazum.

U Daytonu, nažalost, nije prihvaćeno do kraja ono što je dogovoreno u Vašingtonu – BiH nije u cjelini kantonizirana, nego entitetski uređena. To nefunkcionalno rješenje ima se zahvaliti prije svega sporazumu Tuđmana i Miloševića, od koga ovaj dvojac nije odstupao ni u Daytonu, a što je tadašnji medijator pregovora R. Holbruk slijedio dosljednije nego vašingtonsko rješenje.

Da je američka administracija bila dosljedna, prihvatila bi koncept HNV i cijelu BiH kantonizirala, uz zadržavanje jedinstvenih centralnih institucija države. Današnja nefunkcionalnost i neracionalnost vlasti proizilazi iz tog daytonskog rješenja.

HNV kao prva nevladina hrvatska institucija u BiH, nastala i formalizirana u ratu, nije odustalo od svog projekta iz 1994. godine, te se i danas zalaže za kantonizaciju cijele BiH, protiv je entitetske podjele države, za cjelovitu je i suverenu državu BiH i za ravnopravnost naroda na cijeloj njenoj teritoriji.

Zbog toga se HNV oštro protivi svakoj obnovi zločinačke ”Herceg-Bosne”, negiranju države BiH koje dolazi iz Republike Srpske i Srbije i svakom obliku daljnje podjele države.

HNV se od svoga nastanka do danas zalaže za prijateljske odnose BiH i Hrvatske i očekuje od Hrvatske pomoć, ne samo Hrvatima, nego državi BiH na njenom putu ka Evropi.

HNV je odlučno protiv bilo kakvog nastavka politike Franje Tuđmana prema BiH, a takvu politiku danas otvoreno zagovara Vlada Hrvatske i HDZ BiH te njihov vođa Dragan Čović.

Uostalom, ta politika je osuđena na Međunarodnom sudu u Hagu kao ”udruženi zločinački poduhvat” na čijem čelu su bili Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Janko Bobetko. (Tako piše u presudi).

U vrijeme nastanka i djelovanja HNV-a nije postojao ni HNS ni Dragan Čović kao neki politički faktor, a HDZ BiH bio je poražena politička strana s nestankom ”Herceg-Bosne” kao paradržavne zločinačke tvorevine koju je formirao.

Doduše, tada je Čović predano radio na privatizaciji poznate državne firme ”Sokol” Mostar i drugih dijelova državne imovine koju je ”Herceg-Bosna” prisvojila kao ratni plijen.

To njihovo izraženo uzurpatorstvo nije novo, jer ne postoji ono što su mogli uzurpirati a da to nisu uradili – svu državnu imovinu koja se našla u vojno osvojenim granicama ”Herceg-Bosne”, od najmanje zemljoradničke zadruge do pošte koju su pretvorili u Eronet, elektroprivrede koju su pretvorili u Elektroprivredu Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne, šuma koje su pretvorili u Šume Herceg-Bosne, željeznice koju su pretvorili u Željeznice Herceg-Bosne, puteva koje su pretvorili u Ceste Heceg-Bosne i sve tako redom, završno s ”Aluminijom” (Tako se valjda čuvalo to ”sveto ime Herceg-Bosne”, kako je jednom rekao Dragan Čović)

Uz to, on se bavio trgovinom s hercegbosanskim ministarstvom obrane koje je vodio Ante Jelavić, isporučivao mu granate raznih kalibara i Mercedesove autobuse (valjda sve proizvedeno u već privatiziranom ”Sokolu”). Sve to u vrijeme nakon Vašingtonskog sporazuma kada više nije bilo ni ”Herceg-Bosne” ni vojnih aktivnosti.

Hrvatski narodni sabor (HNS) je formiran da bi zasjenio HNV i unio zabunu u javnost tim imenom, ali sa potpuno suprotnim političkim namjerama od onih koje je imao i ima HNV.

HNS je navodna krovna institucija svih hrvatskih političkih stranaka u BiH, vjerni sljedbenik ”Herceg-Bosne”, sa dobro skrivanom haškom oznakom – ”udruženi zločinački poduhvat”. To se ne smije pominjati, jer su to Čovićeva krila.

Gospodin Vlaho Orepić je 3. jula došao u Sarajevo u posjetu HNV-u, ne u posjetu HNS-u, HDZ-u, Draganu Čoviću i hadezeovim funkcionerima.

Došao da se informira o stanju u BiH, o položaju Hrvata i odnosima među narodima, o odnosima dvije države i o mogućem unapređenju tih odnosa. Uz to, želio se upoznati s istinom o onome što se zbivalo u BiH u ratu i poslije rata, jer u Hrvatsku se ta istina teško probijala.

Treba reći da je on jedan od rijetkih političara i zastupnika u Saboru RH, posljednjih godina jedini, koji je došao u Sarajevo po informacije, a ne sa diktatom (Međusobno informiranje je bilo mnogo bolje u ratu i neposredno poslije njega kada je cijela hrvatska opozicija dolazila u Sarajevo).

Zadnjih godina defilirali su mnogi, i zvanični i nezvanični, ali su uvijek tražili informacije od HDZ-a, direktno ili od njihovih pristalica. Zato su hrvatska javnost i hrvatski zvaničnici bili pogrešno informirani o stanju u BiH, posebno o položaju beha Hrvata.

Gospodin Vlaho Orepić je došao u zvaničnu posjetu HNV-u. Posljednji susret nekoga od zvaničnika iz Hrvatske sa HNV-om je bio onaj s pokojnim Ivicom Račanom kada je bio premijer, i to u Zagrebu.

Čak ni predsjednik Josipović nikada nije htio primiti delegaciju HNV-a i nepoznato je od koga je dobijao informacije o stanju u BiH i položaju Hrvata u njoj.

”Politika Dragana Čovića nema legalitet i legitimitet, kao hrvatski interes predstavlja politiku koja se zasniva na ratnom plijenu. Ta politika je uzrok (…) čak generira i strah i političku ovisnost čak i velikih i jakih poslovnih ljudi u Hercegovini”

Vjerojatno je zbog toga i on bio prihvatio tezu o ”legitimnim predstavnicima” i odlazio Dodiku na sastanke u Banja Luku kao predsjedniku entiteta RS, a da nikada nije htio primiti Živka Budimira, predsjednika Federacije, koji nije bio iz HDZ-a.

Jedini hrvatski zvaničnik koji je neprestano držao kontakte s HNV-om bio je predsjednik Mesić, i to od njegovog osnutka.

Što je toliko zabolilo hadezeovce da su tako žustro reagirali na ovu posjetu?

Prvo, sami su otkrili svoju boljku. Posjeta nije bila Parlamentu Federacije, gdje oni drže sve konce, a što se valjda očekivalo od jednog zastupnika u Saboru RH. Kako je moguće da jedan takav zvaničnik njih mimoiđe a da dođe u Sarajevo?

Posjeta nije bila ni u njihovim prostorijama, iako je bila u zgradi u kojoj je i Parlament Federacije, a što koriste kao argument da bi posjetu dezavuirali. Nikako da shvate da čovjek nije došao k njima po informacije nego je došao u HNV, koji slučajno ima prostorije u istoj zgradi.

Gospodin Orepić se obratio novinarima koji su ga čekali u holu zgrade, a koji je zajednički za sve institucije koje su tu smještene. To što su u hol stavili natpis da je tu njihovo sjedište ne znači da je to njihov prostor i da ga je gospodin Orepić nelegalno koristio. (Provjerio sam, Parlament Federacije nema nikakav zvanični dokument da im se taj hol dodjeljuje na upotrebu). Uostalom, cijela zgrada je nekadašnje sjedište društveno-političkih organizacija, poznata pod imenom DPO, a najviše prostora u njoj koristila je i koristi uprava Grada Sarajeva.

HNV je imao prostor u toj zgradi prije nego je Federacija formirana. Ali to očito ne znaju funkcioneri HDZ-a, što ne čudi, jer im je prvi dolazak u Sarajevo dolazak na neku hadezeovu funkciju.

To njihovo izraženo uzurpatorstvo nije novo, jer ne postoji ono što su mogli uzurpirati a da to nisu uradili – svu državnu imovinu koja se našla u vojno osvojenim granicama ”Herceg-Bosne”, od najmanje zemljoradničke zadruge do pošte koju su pretvorili u Eronet, elektroprivrede koju su pretvorili u Elektroprivredu Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne, šuma koje su pretvorili u Šume Herceg-Bosne, željeznice koju su pretvorili u Željeznice Herceg-Bosne, puteva koje su pretvorili u Ceste Heceg-Bosne i sve tako redom, završno s ”Aluminijom” (Tako se valjda čuvalo to ”sveto ime Herceg-Bosne”, kako je jednom rekao Dragan Čović).

Što je najgore, uzurpirali su hrvatsku politiku u BiH. To je druga boljka koju pokazuju na posjeti saborskog zastupnika.

Pojavio se netko iz Hrvatske, i to zastupnik u Saboru i lider nove političke stranke, koji želi zaustaviti to uzurpatorstvo. ”Politika Dragana Čovića nema legalitet i legitimitet, kao hrvatski interes predstavlja politiku koja se zasniva na ratnom plijenu. Ta politika je uzrok (…) čak generira i strah i političku ovisnost čak i velikih i jakih poslovnih ljudi u Hercegovini.”

”Problem se generira i u činjenici da jednom neobjašnjivom politikom, u suradnji s Dodikom, udaljava se od NATO perspektive BiH, što ulazi u sukob s interesima Republike Hrvatske. To dodatno ugrožava sigurosnu situaciju”

To je izrekao gospodin Vlaho Orepić u Sarajevu, ispred natpisa ”Parlament Federacije Bosne i Hercegovine”, ispisanog u ulaznom holu zgrade. Problem je ovo što je rečeno, a ne mjesto na kome je izrečeno.

Istinitost izrečenog se želi prekriti problematizirajući mjesto. Moglo je biti izrečeno i na Mjesecu, to je nevažno, važna je istinitost navoda.

Pokrenut će se istraga, kako su zaprijetili, protiv navodnog nelegalnog korištenja mjesta, a ne o istinitosti izrečenog.

Izrečeno se nije negiralo jer se boje da bi takva istraga otkrila mnogo više ili i sami znaju koliko je to istinito.

Pravi problem koji treba sakriti je legalnost i legitimnost HDZ-a BiH kao političke organizacije na vlasti u BiH i njihovog vođe Čovića, jer se to u hrvatskoj javnosti ne smije dovesti u pitanje. I to više nije govor za BiH, to se ovdje zna, nego je to za hrvatsku javnost.

Tko smije posumnjati u čovjeka koji u svim prilikama sjedi pored Predsjednice i premijera države i koji sjedi pored Dodika kada slavi ratne zločince?

To je treća boljka hadezeovaca.

”Problem se generira i u činjenici da jednom neobjašnjivom politikom, u suradnji s Dodikom, udaljava se od NATO perspektive BiH, što ulazi u sukob s interesima Republike Hrvatske. To dodatno ugrožava sigurosnu situaciju.”

To nije izrekao bilo tko, nego bivši ministar unutarnjih poslova susjedne države, s čijeg vrha se stalno upozorava kako je BiH opasnost za sigurnost svijeta, ali ne zbog osovine Dodik-Čović nego zbog muslimana za koje se tvrdi da su po vjeri teroristi. Izrečeno vraća u sećanje na ono što je već izrečeno u Saboru o veleizdaji kada je premijer bio spreman na fizički obračun braneći svoj dignitet.

A sve te izjave su date s mjesta ”koje je namijenjeno federalnim zastupnicima i izaslanicima”, pa se čini da je to izrečeno u njihovo ime.

A početna činjenica je da HDZ ima vlast u BiH u kontinuitetu od 1990. godine, s neznatnim prekidom od dvije godine. Danas, po njihovoj interpretaciji, za stanje u BiH i za položaj naroda svi su krivi samo ne oni

Konačno je izgovorio netko ono o čemu ”zastupnici i izaslanici” ne smiju ni u snu govoriti. U Bosni se kaže: nije kome je namijenjeno, nego kome je suđeno. Ne zna se da li se radi o sujevjerju ili o vjeri u providnost.

Četvrta je boljka hadezeovaca istina.

Politika Dragana Čovića, HDZ-a i HNS-a je zasnovana na lažima i konstrukcijama. Pojavio se netko iz Hrvatske, i to zastupnik u Saboru, koji želi čuti i govoriti istinu o stanju u BiH, o odnosima dvije države, o položaju naroda.

Do sada se čuo glas samo hadezeovih zastupnika iz BiH u Saboru. To je bilo sveto slovo koje nitko nije provjeravao. Sada će se čuti jedan drugačiji glas, drugačije činjenice, s drugačijim opisom stanja i s drugačijim mjerilima odgovornosti i krivice.

A početna činjenica je da HDZ ima vlast u BiH u kontinuitetu od 1990. godine, s neznatnim prekidom od dvije godine. Danas, po njihovoj interpretaciji, za stanje u BiH i za položaj naroda svi su krivi samo ne oni.

A istina je da propada sve čega se dotaknu. Završnica je ”Aluminij” Mostar.

Još tekstova ovog autora:

• Prošlo je 26 godina od rata, vrijeme je da se klekne
• HDZ i Dragan Čović glavni su kočničari Bosne i Hercegovine
• Istina o Republici Srpskoj – sporne identifikacije i aspiracije
• UZP (23): Bez Oluje ne bi bilo Republike Srpske
• UZP (22): Kako su Tuđman i Milošević entitetski dijelili BiH
• UZP (21): Splitski sporazum prekretnica u ratu u BiH
• UZP (20): Washingtonski sporazum zaustavio rat HVO-a i ABiH
• Politička teologija fra Luke Markešića
• UZP (19): Kako je propala Herceg-Bosna na čelu s Bobanom
• UZP (18): Krvava zvjerstva HVO-a u Varešu i Stupnom Dolu

» Svi tekstovi ovog autora