Igor Galo
Komentar glavnog urednika Glasa Istre Roberta Franka povodom događaja u Valbandonu, pod naslovom ”Fizički obračun kulminirao vrijeđanjem na nacionalnoj osnovi”, počinje izdvojenim i naglašenim naslovom na drugoj stranici jedinog dnevnika u Istri:
”Sve Srbe na vrbe, sve Talijane u jame, a gdje ćemo mi Hrvati?”
Ovo što je glavni urednik istakao u naslovu svojeg komentara sadrži sav jad i bijedu okruženja u kojem živimo.
U osnovi bezazleni sukob susjedske netrpeljivosti oko parkinga eskalira do ”tako visoke razine” međunacionalnog sukoba zahvaljujući orkestriranom ”dodavanju ulja na vatru” medijskog i političkog profiterstva najniže razine koji se, kao, zajednički upinju da tu ”vatru” smire i lokaliziraju?
U osnovi bezazleni sukob susjedske netrpeljivosti oko parkinga eskalira do ”tako visoke razine” međunacionalnog sukoba zahvaljujući orkestriranom ”dodavanju ulja na vatru” medijskog i političkog profiterstva najniže razine koji se, kao, zajednički upinju da tu ”vatru” smire i lokaliziraju?
Čim nema prave vatre koja hara Jadranom usred turističke sezone, eto ”piromana” koji će paliti medijske i političke vatre. Za razliku od pravih piromana, kao što je bio ovaj mladić koji je prije neki dan nezasluženo platio životom svoju opsesiju vatrom, ovi ”piromani” neće završiti u zatvoru niti ispaštati zasluženu kaznu. Nema tko da ih optuži, a kamoli osudi u ovoj zemlji.
Davne 1941. godine, godine koja nam se vraća, kada su Mussolini i Hitler napravili od blata Pavelića i njegove ustaše i dali im ”državu” NDH, doskočica ”Srbe na vrbe” bila je uobičajena svim ulizicama novoj vlasti, a ulizice su najgori ljudski šljam u svim vremenima i režimima.
Srba nije bilo toliko na vrbama koliko ih je po njima trebalo biti, ali ih je bilo u logorima i jamama.
A Talijana? Eee, njih do rujna 1943. nije baš bilo po jamama, ali je po jamama bilo istarskih Hrvata, da bi nakon toga ti isti istarski Hrvati punili jame Talijanima i svim drugim suradnicima okupatora.
Onda su u kasnu jesen 1943. i zimu na 1944. došli u Istru Nijemci, Römelova kaznena ekspedicija, koji nisu imali senzibiliteta ni prema jednima ni prema drugima. Tada smo shvatili i osjetili, mi preostali Talijani i istarski Hrvati, što je rat i što je zločin u Istri. I što mi njima, Nijemcima značimo – NIŠTA.
To ”ništa” nas Hrvate ne priječi da ih i dalje ”obožavamo” i da su nam uzor. Naše postrojbe su u Afganistanu pod njemačkom komandom u okviru NATO snaga kao što su bile i u Drugom svjetskom ratu na istočnom frontu (bez NATO-a ) – sudbina im je bila i bit će ista: topovsko meso za ”lijepi novi svijet”.
Činjenica je da smo ”aktivnosti” pod radnim naslovom ”Srbe na vrbe” u NDH i ”Talijane u jame” u Istri, u vrijeme Drugog svjetskog rata, pretežno i dosta revno obavljali mi Hrvati.
Nakon nepune četiri godine svjetskog rata dođe vrijeme koje je opisao Gundulić – ”Kolo sreće se okreće, tko bi doli gori izađe” ili tako nekako.
Ovo što je glavni urednik istakao u naslovu svojeg komentara sadrži sav jad i bijedu okruženja u kojem živimo
Logično je bilo tada se zapitati ”A gdje ćemo mi Hrvati završiti ” te 1945. Nije bilo puno izbora, svega tri. Ili si antifašist, partizan, ili si marširao prema Bleiburgu i Križnom putu ili si s opljačkanim zlatom vlastitog naroda zbrisao u Argentinu preko Vatikana.
Danas, 2019. u Hrvatskoj, kada vidiš naslov ”Sve Srbe na vrbe, sve Talijane u jame, a gdje ćemo mi Hrvati?”, pitam se što je komentator htio reći i što to znači?
Meni, a nisam jedini, znači samo jezu i slutnju istog raspleta. S tim da ”Argentine” i slične destinacije nisu više izgledne opcije. Austrija se ogradila ”sanitarnim” pojasom od pojma Bleiburga, Hercegovina za sada djeluje sigurna destinacija, ali na koji rok pitanje je. Nema baš puno izbora?
Međutim, pored svega nabrojanog, dio Hrvata koji žive u Puli i Istri, a naročito za dobar dio Hrvata koji žive u ostatku Lijepe naše, dovoljno je da uoče naslov ”Sve Srbe na vrbe, sve Talijane u jame, a gdje ćemo mi Hrvati?” pa da se ”Zovi, samo zovi…” samo aktivira u obranu nacionalnog integriteta ugroženog već u pitanju ”a gdje ćemo mi Hrvati?”
Nakon čega je očekivati da svaki ”pošteni domoljub” nabrekne žile na vratu, iskolači oči i posegne za ”hrvatskim samokresom” ili nečim hladnijim, pa se u čoporu uputi prema cilju koji ga ugrožava – susjedu ili prvoj najbližoj ”ugrozi”.
Revni domoljubi i branitelji dalje od navedenog naslova u novinama ne čitaju, sitna su im slova, njima je sve jasno iz naslova i dovoljno za poduzimanje ”konkretne akcije na terenu”, kao što su po sličnim natuknicama i uputama i radili od ranih devedesetih.
Čitanje komentara glavnog urednika je gubljenje vremena po njihovom mišljenju, a i po mome, ali iz potpuno suprotnih razloga.
Ja uzmem pivo da mi ne nabreknu ni moždane vijuge ni žile na vratu, pa se lagano upustim u ovu musaku/sarmu/jotu/čorbu od teksta.
Davne 1941. godine, godine koja nam se vraća, kada su Mussolini i Hitler napravili od blata Pavelića i njegove ustaše i dali im ”državu” NDH, doskočica ”Srbe na vrbe” bila je uobičajena svim ulizicama novoj vlasti, a ulizice su najgori ljudski šljam u svim vremenima i režimima
Uz svu dobru volju ipak ne shvaćam što je čovjek htio reći. Što ima Tuđman, Milošević ili ovaj Vučić sa situacijom u Valbandonu, Đevrskama i diljem suvremene Hrvatske ovoga ljeta?
Što rade ”silikonizirane jeftine dame srbijanske pop kulture umišljene da su svjetskog glasa” u komentaru? Moram dodati da tim damama to nije niti važno dok su na hrvatskoj top listi pjevačica, a to što se ”mnogi Hrvati na to pale njemu je privlačno kao prdac medvjeda punog želuca”?
Slikonizirane jeftine dame srbijanske pop kulture dva su koplja iznad razine komentara uzoritog glavnog urednika. Tipičan je primjer ”kulture u Hrvata”, a o hrvatskom ”humoru” kojeg širi da i ne govorim.
Sačuvat ću u sjećanju bombastični naslov i sliku glavnog urednika/komentatora – treba lik i djelo zapamtiti. Ostalo je prazna, šuplja druga stranica Glasa Istre. Na tom velikom ispraznom polju ostala je njegova završna rečenica – ”Ne dirajte, ljudi, hrvatske Srbe! Oni su dio nas, bez obzira na to kakvi su neki među njima.”
To mi je djelovalo umirujuće, ”smirilo mi dušu” nakon jeze koja me spopala od naslova komentara. Znajući kakvi su mnogi među nama Hrvatima – razloga za jezu ne nedostaje.
Godine 1991. poruke ”Srbe na vrbe” i ZDS ulaze galopom u medijski i politički prostor mlade države koja se ”demokratskim” putem oslobodila okova ”tamnice naroda”, skraćeno SFRJ.
Srbi ne vise baš na vrbama, ali su istjerivani s posla, stanova, imanja… Talijane ne diramo. Manjina slizana s vlašću HDZ-a i IDS-a opstaje, a ostali pomalo gube radna mjesta, ali ništa toliko ekstremno kao Srbi u Puli i Istri.
Šikaniranje je umjereno, ipak je Italija preblizu, mogla bi nam zavrnuti uši, pa se šikaniranje ne isplati.
”Srbe na vrbe” i ZDS ulaze u 2019. laganim kasom, pa iz konstatacije vrlog glavnog urednika ”… a gdje ćemo mi Hrvati?” daje porazne odgovore; jasno se vidi smjer naše hrvatske obrazovane mladosti – što dalje iz ove svakodnevice.
Naše postrojbe su u Afganistanu pod njemačkom komandom u okviru NATO snaga kao što su bile i u Drugom svjetskom ratu na istočnom frontu (bez NATO-a ) – sudbina im je bila i bit će ista: topovsko meso za ”lijepi novi svijet”
Svatko mlad, obrazovan, a nije ”tatin sin ili uhljeb” po stranačkoj ili obiteljskoj liniji zna gdje će potražiti bolji život ili ga je već našao. Oni što ostanu bit će ”svoji na svome” i metastazirati do mjere da će ovaj krhki organizam – Republika Hrvatska– usahnuti sama od sebe, pojedena iznutra od strane najvećih ”domoljuba”, a da sa strane nitko nije pomagao!
Blago našim ”hrvatskim Srbima” – onima koji preostanu. Bit će zaštićeni kao ”lički medvjedi”. Čuvat ćemo ih kao što Amerikanci čuvaju svoje Indijance – u rezervatima.
Mi smo ustrajni demokrati, čak dok se sa demokratske i antifašističke Hrvatske ljušte zadnji listići pozlate i otkrivaju loše kamufliranu NDH.
Čak i oni s ”očima širom zatvorenim nacionalističkom mrenom” proteklih trideset godina – progledavaju ili mi se samo pričinjava.
Vjerojatno!
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Omogućimo Predsjednici da doktorira u sljedećem mandatu
- Zapravo imamo katolički i pravoslavni dan ustanka protiv fašizma
- Dobro došli u Jadovno
- ”Spusti dasku!”
- Hvala braći Kinezima: kanonizirat će Tita. Bit će para!
- Priča o najboljem igraču šaha u Lici
- Kažimo istinu o HAVC-u
- SRAM-a nemamo, a SMRAD nas guši.
- Sjećanje na Relju Bašića
- Čekajući ”Klinta Istvuda” – dočekasmo Antonija Álvareza III.
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.