autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Komesacija ili komasacija, put do napretka

Autor: Borivoj Dovniković-BORDO / 06.02.2016. Leave a Comment

Borivoj Dovniković-BORDO

Borivoj Dovniković-BORDO

Slušao sam neki dan na radiju u poljoprivrednoj emisiji diskusiju o problemu komasacije, pa me je to podsjetilo na djetinjstvo i povremene boravke u Čepinu pored Osijeka, gdje sam bio u doticaju s uvjetima, običajima i problemima života na velikom ravničarskom selu u istočnoj Slavoniji. Najčešći izraz iz tog doba, još prije Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega, i to uvijek u negativnom značenju među seljacima, bila je k o m a s a c i j a .

Za zemljoradnike uvijek je bilo problema, bilo s vremenom, cijenama, porezima isl., ali sam ja najviše zapamtio tu ”zlokobnu” riječ. Sjećam se kako je tetak Žarko, inače vječni pesimist i nezadovoljnik, znao reći: Sve bi bilo dobro, sam’ da nije komasacije! Kasnije sam saznao da se radi o o k r u p n j a v a n j u zemljoradničkih parcela s ciljem efikasnije obrade zemlje.

Uvjereni da je svaka akcija države oduvijek smišljana na štetu seljaka, bez velikih i objektivnih analiza dolazilo se, u brijačnicama i krčmama, do zaključka da je i komasacija neka nova makinacija vlasti. Kod okrupnjavanja sitnih parcela bilo je veoma sumnjivo za seljaka da će mu za njegov, po njemu, dobar komad zemlje dati lošiju parcelu, s kojom će on lošije proći. Na kraju krajeva, još od doba kmetstva seljak je redovito lošije prolazio u odnosima s vlastelinom, odnosno s državom, pa je njegova vječna sumnjičavost bila razumljiva, ne znači uvijek i opravdana.

Uvjereni da je svaka akcija države oduvijek smišljana na štetu seljaka, bez velikih i objektivnih analiza dolazilo se, u brijačnicama i krčmama, do zaključka da je i komasacija neka nova makinacija vlasti. Kod okrupnjavanja sitnih parcela bilo je veoma sumnjivo za seljaka da će mu za njegov, po njemu dobar komad zemlje dati lošiju parcelu, s kojom će on lošije proći. Na kraju krajeva, još od doba kmetstva seljak je redovito lošije prolazio u odnosima s vlastelinom, odnosno s državom, pa je njegova vječna sumnjičavost bila razumljiva, ne znači uvijek i opravdana

Moj djed je imao svega sedam i po jutara zemlje (što je skroman imetak) i to u n e k o l i k o  p a r c e l a u okolini sela – ovdje pola jutra, tamo jutro, na trećem mjestu, kilometrima dalje, opet pola jutra. I on je s tim posjedom hranio porodicu od sedam kćerki i tri sina! I dandanas mi nije jasno kako je djed svaki put nalazio svoju određenu parcelu u beskrajnoj ravnici, bez drveća i brežuljaka, koji bi bili praktični orijentiri.

Sa glavne ceste po njivama su vodili mnogobrojni izukrštani putevi, lenije, kojima se potom trebalo i vraćati u selo. Najveće čudo bio je konj koji je uvijek znao put kući; djed bi mogao i zadrijemati, konj je nepogrešivo kroz taj labirint lenija došao u selo, pa zatim do kućne kapije. Razumljivo je da je djed skroman višak proizvoda vozio u Osijek na pijacu da bi došao do novca za dodatne potrebe domaćinstva. Naravno, ti prihodi vječno su bili nedovoljni i redovito sam slušao proteste protiv premalih cijena u gradu za njegov kupus, grah i ostale proizvode.

Ubrzo sam shvatio da s jednim konjem, bez mehanike i s tako malo zemlje, bez obzira na kvalitetu, uz to razbacanom u nekoliko sitnih parcela – jednostavno nije moguće uspješnije privređivati. Jedino posjednik s daleko većom zemljom u komadu i sa značajnijom tehnikom mogao je biti konkurentan. A moj djed, kao i velika većina skromnijih slavonskih zemljoradnika, smatrao je da se društvo i država moraju brinuti za njegov postojeći standard i njemu podređivati agrarnu politiku.

Mnogo godina kasnije, u šezdesetima, imao sam u Kanadi zanimljiv doživljaj. Predstavnik filmskog kanadskog festivala animiranog filma vozio me je kao člana međunarodnog žirija automobilom od aerodroma u Montrealu do Ottawe. Bilo je veoma zanimljivo za mene prvi put iz auta promatrati tu zemlju. Na jednom brežuljku na beskrajnom komadu oranice ugledao sam poput jednokatnice ogroman traktor s kompletom plugova iza sebe. Na njemu se jedva primjećivao čovjek.

Nisam odmah shvatio o čemu je riječ. Domaćin mi je objasnio (očito je poznavao vlasnika imanja) da rančer obrađuje taj ogroman komad zemlje sâm sa sinom, ali s tehnikom koju ja u Slavoniji nikada do tada nisam vidio. Tek tad sam dokraja shvatio u čemu je tajna uspjeha američkih proizvođača hrane: u okrupnjenoj zemlji i u tehnici.

Ubrzo sam shvatio da s jednim konjem, bez mehanike i s tako malo zemlje, bez obzira na kvalitetu, uz to razbacanom u nekoliko sitnih parcela – jednostavno nije moguće uspješnije privređivati. Jedino posjednik s daleko većom zemljom u komadu i sa značajnijom tehnikom mogao je biti konkurentan. A moj djed, kao i velika većina skromnijih slavonskih zemljoradnika, smatrao je da se društvo i država moraju brinuti za njegov postojeći standard i njemu podređivati agrarnu politiku

Većina naših seljaka zapravo je bila protiv udruživanja, jer slavonski seljak oduvijek je volio biti gospodar na svom, bilo kako velikom, imanju, a pogotovo nije mogao zamisliti da radi za nekoga, bio on i partner. Bio je još jedan bitan element za protivnike ulaska u zadrugu: zadrugu su vodili funkcioneri Komunističke partije, u principu siromašni seljaci, bezemljaši, po novome proleteri, što će reći, ljudi koji nisu mogli imati prevelikih iskustava u obradi zemlje.

Moj otac, neljubitelj novog sistema, nikako nije htio sa svojih sedam i po jutara zemlje u zadrugu, pa je s nekoliko istomišljenika došao na spasonosnu ideju – da osnuju svoju zadrugu, po svim važećim zakonima, ali bez vodstva Partije. To je čak bilo pedesete godine kad je Jugoslavija već naveliko bila u sukobu sa staljinskim SSSR-om, a ja bio u Zagrebu i u satiričkom listu Kerempuhu radio karikature protiv neljudskog staljinizma.

No seljačke radne zadruge bile su kod nas još aktualne, očito da bi pokazali Sovjetima da smo i dalje komunistička zemlja, iako više nismo bili u tzv. socijalističkom lageru.

Primao sam od oca senzacionalna pisma o napredovanju i planovima njihove (nepartijske!) zadruge. On je kao bivši državni službenik preuzeo dužnost tajnika Zadruge. Našli su zgradu kao centar uprave i trebalo je prići izgradnji infrastrukture (štala, svinjaca, štagljeva, skladišta itd.), paralelno uz tekuće poljske radove. No poslije nekog vremena vlasti su pronašle način da prekinu tu ”reakcionarnu, protunarodnu” akciju: nova zadruga proglašena je protuzakonitom, a sekretar Dovniković, kao kolovođa, osuđen je na dva mjeseca dobrovoljnog (?!) rada u rudniku Raša u Istri.

Tako je završen slučaj nekomunističke seljačke radne zadruge, besprimjeran u komunističkom svijetu u Istočnoj Evropi.

Većina naših seljaka zapravo je bila protiv udruživanja, jer slavonski seljak oduvijek je volio biti gospodar na svom, bilo kako velikom, imanju, a pogotovo nije mogao zamisliti da radi za nekoga, bio on i partner. Bio je još jedan bitan element za protivnike ulaska u zadrugu: zadrugu su vodili funkcioneri Komunističke partije, u principu siromašni seljaci, bezemljaši, po novome proleteri, što će reći, ljudi koji nisu mogli imati prevelikih iskustava u obradi zemlje

Čovjek se tada pitao: zar je baš sve u socijalizmu potrebno organizirati na silu, protiv volje običnih ljudi. Zar nije bilo oportuno dozvoliti sve načine udruživanja da bi se došlo do osnivanja zadruga okrupnjavanjem zemljišta po selima? Pa okrupnjavanje zemlje u kapitalizmu glavni je način uspjeha u njihovim rekordnim uspjesima u agrarnoj proizvodnji!!! Tamo oduvijek postoje zadruge, samo se drukčije zovu, osnivaju se isključivo na dobrovoljan način, rade na moderne poljoprivredne načine – i, što je najvažnije, sve to dešava se bez uplitanja i pritiska države i politike.

Socijalističke zadruge vrlo brzo su nestale kao ideja u Jugoslaviji, koja se, sad kao socijalistička t r ž i š n a p r i v r e d a , počela priklanjati (zapravo vraćati) kapitalističkom sistemu na Zapadu. Zemljoradnici su nastavili privređivati na svojim posjedima, no da se ne bi ponovo postali veleposjednici i potencijalni eksploatatori tuđe radne snage, vlasništvo nad zemljom bilo je limitirano. No sistem zadruga ostao je u obliku poljoprivrednih k o m b i n a t a , koji su kao državna, društvena poduzeća vršili neophodnu komasaciju te postali ekonomski giganti (PIK-ovi, poljoprivredno-industrijski kombinati).

Socijalizam je 1991. doživio krah, društveno-politički sistemi vratili su se višepartijskoj demokraciji, pa je nakon raspada Jugoslavije Hrvatska postala nezavisna država s novim (starim) društveno-političkim uređenjem. Došlo je do obavezne denacionalizacije – starim vlasnicima vraćeni su posjedi, zgrade, stanovi i zemljoradnička zemljišta. A ukinuto je sve što je podsjećalo na socijalizam, kažu komunizam.

Tako su besmisleno likvidirane ne samo tvornice, nego i ”komunjarski“ poljoprivredni kombinati, kao pojmovi socijalističkih giganata, koji su kolokvijalno postali historijska sprdnja.

Sad opet dolazimo do početka, do prije Drugog svjetskog rata: usitnjena slavonska poljoprivreda u velikoj je krizi i u novom sistemu ponovo se dolazi do zaključka da nema napretka bez okrupnjavanja zemljišta, neophodna je, naravno, k o m a s a c i j a . Seljak uvrće glavom svojih djedova i ponovo se mršti na spominjanja komasacije: vlasti su upropastile poljoprivredu, a sad nam još hoće nametnuti i komasaciju!

Socijalizam je 1991. doživio krah, društveno-politički sistemi vratili su se višepartijskoj demokraciji, pa je nakon raspada Jugoslavije Hrvatska postala nezavisna država s novim (starim) društveno-političkim uređenjem. Došlo je do obavezne denacionalizacije – starim vlasnicima vraćeni su posjedi, zgrade, stanovi i zemljoradnička zemljišta. A ukinuto je sve što je podsjećalo na socijalizam, kažu komunizam. Tako su besmisleno likvidirane ne samo tvornice nego i ”komunjarski“ poljoprivredni kombinati, kao pojmovi socijalističkih giganata, koji su kolokvijalno postali historijska sprdnja

Vraćam se na poljoprivrednu radio-emisiju od neki dan: vrlo elokventna učesnica, zemljoradnica, umjesto komasacija ozbiljno je govorila komesacija, što me je podsjetilo da se u njenoj okolini tako govori već od prošlog vijeka, kad su seljaci komesaciju spominjali u vezi s komesarima (političkim rukovodiocima, po uzoru na SSSR) – komesari sprovode komesaciju!

Potpuno je razumljivo da naša poljoprivreda, koja je oduvijek, i ne samo kod nas, smatrana rajem za proizvodnju hrane, danas treba liječenje u pravom smislu te riječi. Naši panonski krajevi (moj zavičaj) postali su pasivni krajevi (hej, pasivni krajevi!) u kojima ljudi teško žive, napuštaju ga kao nekada naš krš na jugu i odlaze u gastarbajtere!

Neka je sram sve ljude koji su ikada vodili ovu našu zemlju!

Oni su vječno puni riječi i velikih ideja, a onda odu u zasluženu penziju ovjenčani domoljubnom slavom – i ne osvrnu se za sobom da vide što su učinili – ili bolje što nisu učinili.

Jednom sam se vratio s petnaestodnevnog turističkog putovanja po Izraelu – s bremenom utisaka koje me od tada gotovo svakodnevno pritišće kad se naveliko govori o našoj (vječnoj) poljoprivrednoj krizi. Nekada nas je unazađivao austro-ugarski gazda, pa Prvi svjetski rat, pa Kraljevina Jugoslavija, pa Drugi svjetski rat, pa posljedice socijalističke Jugoslavije…

Što to omogućuje malom Izraelu da bude, ne samo važna država u svijetu nego i značajni izvoznik, čak i prehrambenih proizvoda – usprkos svim nevoljama, kakve su i nas snalazile?

Svaka palma u gradu obavijena je cjevčicama (!) kroz koju voda u kapima natapa stablo. Tako isto je i s nasadima naranči ili maslina u farmama. Kap po kap, ne rastrošna europska prskanja. Ne mogu ni zamisliti što bi Izraelci učinili da imaju slavonsku crnicu, naše podzemne vode u kršu, našu mrežu rijeka, sjevernu obalu Jadranskog mora!

Nisam ekspert da navodim sve elemente njihovog razvoja, ali sam svojim očima vidio plantaže naranči usred crvene pustinje, zelenilo u gradovima… I to sve zahvaljujući natapanjima vodom kojom je dramatično deficitarna. Voda dalekovodima putuje u sve dijelove zemlje cijevima ispod zemlje – od farme do farme, od jednog gradskog kvarta do drugog.

Svaka palma u gradu obavijena je cjevčicama (!) kroz koju voda u kapima natapa stablo. Tako isto je i s nasadima naranči ili maslina u farmama. Kap po kap, ne rastrošna europska prskanja. Ne mogu ni zamisliti što bi Izraelci učinili da imaju slavonsku crnicu, naše podzemne vode u kršu, našu mrežu rijeka, sjevernu obalu Jadranskog mora!

Komasacija, ili komesacija (smišljena i dobrovoljna), s pametnim navodnjavanjem, bitan je element razvoja naše poljoprivrede. Ako se sve to usuglasi s ostalim aktivnostima u zemlji, nema problema s napretkom.

Još tekstova ovog autora:

  • Petero žena na drvećima
  • Milane, bravo majstore!
  • Časni sude, kriv sam!
  • Pod (po)razno: ma, nije ljudi Pelješki, već Pelješački most!
  • Situacija
  • Visoki turizam
  • Treba nam Palača kulture, daleko prije ”Plavog vulkana”
  • Khrzhanovski na Luzhnikiju
  • Štima(c)?
  • Roll Up jezika

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: LJUTA PAPRIKA Tagged With: Borivoj Dovniković-BORDO, Hrvatska, Jugoslavija, komasacija, Ljuta Paprika, Osijek, rasa, socijalizam, SSSR

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Čas autonomije

    Čas autonomije

    zoran-daskalovic
  2. Posvađani blizanci

    Posvađani blizanci

    marinko-culic
  3. Emil Matešić: I Haški tribunal može biti umjetničko nadahnuće

    Emil Matešić: I Haški tribunal može biti...

    ana-grbac

Novosti | Arhiva

Drago Pilsel Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

novosti Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT