Ivica Grčar
Samo četiri čitatelja su komentirala izvještaj Hine 14. lipnja 2017. godine u Jutarnjem listu pod naslovom: ”Burna rasprava u Saboru o Zakonu o koncesijama”.
Većina čitatelja, zaokupljena naklapanjima o besplodnim koalicijama, teme o koncesijama i ne primjećuje.
Nastavi li se ovako s koncesijama na javna dobra, hrvatski građani uskoro u Hrvatskoj više neće moći prići obali mora, rijeka ili jezera niti izvorima vode.
Prihodi od gospodarenja značajnim dijelom hrvatskih prirodnih bogatstva (javnih dobra u koncesiji) preusmjereni su iz državnog proračuna u dividende (globalnih) korporacija i više se ne ulažu u ekonomski razvoj, u javnu zdravstvenu i mirovinsku i invalidsku zaštitu, znanost, obrazovanje, kulturu i ostale društvene djelatnosti u Hrvatskoj.
Još Justinijanov zakonik (527 – 565 A.D. Codex iustinianus, odnosno Corpus iuris civilis) poznaje ”ničiju stvar” (res nullius) kao stvar na kojoj se mogao steći posjed zaposjedanjem te stvari (ne i vlasništvo).
Taj je zakonik precizirao posebno i stvari koje ”su po svojoj naravi” u općoj uporabi (in usu comunis), primjerice zrak i voda koja teče, i koje su zbog toga izvan pravnog prometa (extra commercium), odnosno ne mogu se zaposjedati niti se na njima mogu stjecati vlasnička i druga stvarna prava (zasnivati založna prava).
Prihodi od gospodarenja značajnim dijelom hrvatskih prirodnih bogatstva (javnih dobra u koncesiji) preusmjereni su iz državnog proračuna u dividende (globalnih) korporacija i više se ne ulažu u razvoj, u javnu zdravstvenu i mirovinsku i invalidsku zaštitu, znanost, obrazovanje, kulturu i ostale društvene djelatnosti u Hrvatskoj
Justinijanovim zakonikom definirana su bila napokon i dobra naroda (res publicae), primjerice javne ceste, trgovi, luke, mostovi, itd. Danas se to u Hrvatskoj pogrešno zakonski određuje kao državno dobro, dakle kao dobro države, a ne kao dobro naroda.
Sva ova dobra mogu možda biti povjerena državi na upravljanje, ali ih je pogrešno smatrati državnim dobrima.
Zrak i voda su, dakle, posebno ”tvrdo” Justinijanovim zakonikom precizirani kao stvari na kojima se ne može stjecati posjed, vlasništvo ni druga stvarna prava. Ne zbog toga jer je Justinijan bio komunist (premda se današnjim političkim govorom može reći da je bio totalitarist), nego zbog toga što isključivanje drugih iz uporabe zraka i vode zapravo znači lišavanje života.
I tu se polako dolazi i do ”davanja koncesija za gospodarsko iskorištavanje izvora i vode koja teče”, odnosno na sva javna dobra.
Do današnjih dana u Hrvatskoj, istina poprilično okrnjena, načela iz Justinijanovog zakonika vrijede za zrak, vodu, more, rijeke i jezera, primjerice u propisima o pomorskom dobru.
A praksa?
Primjerice, prema ugovoru sklopljenom 28. prosinca 2000. godine, Grad Jastrebarsko je prodao Jamnici d.d. iz Zagreba (čitaj Agrokoru) ”objekat bušotine na vodu Sveta Jana zajedno s opremom, u zatečenom stanju, te pripadajućim zemljištem” (K.O. Sv. Jana z.k.ul.br. 5355, 5353, 5360, 5363 i 1533, ukupno 16 katastarskih čestica sveukupne površine 27.977 četvornih metara).
Malobrojni čitatelji ipak razumiju o čemu se radi. U uvodno spomenutim komentarima o izvještaju iz Sabora o raspravi o koncesijama dvoje čitatelja Jutarnjeg lista je napisalo: ”Hrvati, HDZ-e Vam prodaje obalu. Kupali se bute doma u lavoru, budalaši…”.
I drugi je čitatelj, odgovarajući prvome, napisao:”da…..ako im i vodu za lavor ne daju nekome u koncesiju…”.
Ekonomski marionetske hrvatske vlasti stvaraju zakonodavnu i pravnu zbrku i metež radi ”trženja” s koncesijskim i ostalim ”pravima” na gospodarsko iskorištavanje javnih dobra. Zbog toga se učestalo mijenjaju ”koncesijski propisi”, osobito radi pogodovanja povlaštenim koncesionarima kao što su Ina, Agrokor i ostali.
Zakon o koncesijama je ”opći”, a posebnim (”sektorskim”) propisima uređuju se pitanja vezana za koncesije koje se daju za svaku konkretnu djelatnost.
Justinijanov zakonik precizirao je posebno i stvari koje ”su po svojoj naravi” u općoj uporabi (in usu comunis), primjerice zrak i voda koja teče, i koje su zbog toga izvan pravnog prometa (extra commercium), odnosno ne mogu se zaposjedati niti se na njima mogu stjecati vlasnička i druga stvarna prava (zasnivati založna prava)
To znači da se na koncesije uz zakon o koncesijama primjenjuju još i propisi kojima se uređuju pojedine djelatnosti (primjerice različiti propisi za vađenje prirodnog plina, gospodarenja telekomunikacijskom frekvencijama i magistralnom infrastrukturom, u raznim preostalim rudarsko geološkim djelatnostima, šumarstvu, gospodarenju vodama, itd.).
Zakonom o koncesijama načelno se uređuju samo postupci davanja koncesija, ugovor o koncesiji, prestanak koncesije, pravna zaštita u postupcima davanja koncesije, politika koncesija i još neka pitanja, a sve ostalo brojnim ”posebnim” propisima.
U koncesijama su dosad proćerdane milijarde kuna. Koliko, to je dobro čuvana tajna u Ministarstvu financija.
Postavio sam Ministarstvu financija novinarska pitanja koliki su prihodi državnog proračuna Republike Hrvatske od koncesijskih i rudarskih naknada i tražio da izlistaju 50 najvećih koncesionara prema visini uplaćenih godišnjih koncesijskih naknada.
No, 12. svibnja 2008. godine ministar financija (tada Ivan Šuker) donio je rješenje kojim odbija odgovoriti na ta novinarska pitanja (UP/I-032-0108-01/2 urbroj: 513-16).
Protiv tog rješenja o uskraćivanju informacije javnosti o prihodima državnog proračuna od koncesijskih i rudarskih naknada godinama sam pokretao sudske postupke ”sve do Strasbourga”.
I redom sve izgubio!
Svi sudovi kojima sam se obraćao su presudili da ministar financija može uskratiti odgovor na novinarsko pitanje koliki su prihodi državnog proračuna od koncesijskih ili rudarskih naknada ili da novinarove tužbe radi informacija o koncesijskim naknadama ”nisu dopuštene”.
Apsurd je da je Teodor Antić, glavni tajnik Ustavnog suda, prigovorio na ročištu u Visokom upravnom sudu da kritiziram i ”napadam” Ustavni sud i Sud za ljudska prava u Strasbourgu zbog toga što sam izgubio postupke na tim sudovima.
Pogrešno, Antiću, nisam na tim sudovima izgubio ja osobno, nego javnost Republike Hrvatske kojoj su uskraćene informacije, primjerice o prihodima od koncesijskih i rudarskih naknada.
Malobrojni čitatelji ipak razumiju o čemu se radi. U uvodno spomenutim komentarima o izvještaju iz Sabora o raspravi o koncesijama dvoje čitatelja Jutarnjeg lista je napisalo: ”Hrvati, HDZ-e Vam prodaje obalu. Kupali se bute doma u lavoru, budalaši…”. I drugi je čitatelj, odgovarajući prvome, napisao:”da…..ako im i vodu za lavor ne daju nekome u koncesiju…”
Kada kao novinar zahtijevam od vlasti informaciju, ne činim to radi osobnog informiranja, nego radi prava javnosti na informacije, primjerice obveznika poreza (ovaj put o prihodima državnog proračuna od koncesijskih i rudarskih naknada).
Osim što sam vodio (bezuspješno) sudske postupke sve do Međunarodnog suda objavio sam i niz novinarskih priloga o tome kako političari (hrvatski vlastodršci) na koncesijama varaju hrvatske građane.
Primjerice, u Poslovnom tjedniku Lider 16. rujna 2010. godine objavio sam:
”Ivan Šuker kao ministar financija nadležan je za koncesije i državni proračun, a ujedno je predsjednik Nadzornog odbora Ine, navodno privatne kompanije koja je i najveći koncesionar u Hrvatskoj. Na sjednici NO-a Ine Šuker odlučuje o tome da koncesijske i rudarske naknade budu što niže radi što većeg profita Ine, a na sjednici Vlade kao nadležni ministar da iste naknade budu što više radi što većih prihoda državnog proračuna.”
I o tom sukobu interesa sam uzalud objavio novinarski prilog, jednako kao što su bili uzaludni i sudski postupci o koncesijskim naknadama.
U ”burnoj raspravi u Saboru o zakonu o koncesijama” zastupnici su tražili da taj zakon ”ide u treće čitanje”.
Mislim da ni tri saborska čitanja Zakona o koncesijama ništa neće riješiti i sigurno neće potaknuti ekonomski razvoj kojim bi Hrvatska napokon izašla iz gotovo 30-godišnje stagnacije.
I svjestan sam da i ovu kolumnu pišem uzalud.
Građani Hrvatske će opet na budućim izborima glasati za ove koji ih varaju (i na koncesijama), za ekonomski nekompetentne HDZ, SDP i ostale marginalne političke stranke za ”jednokratna koaliranja”.
Zabavljeni koalicijskim podvalama neće ni primijetiti da ih njihovi lideri novim zakonom o koncesijama ”prepeljavaju žedne preko vode”.
Premda o javnim dobrima i koncesijama već dugo pišem, uglavnom uzalud, osjećam se zbog svega dosad napisanoga bolje, jer sam svjestan da sam kao novinar javnost upozoravao dok još nije bilo kasno
Negdje 1990. godine sam pisao (koliko se sjećam prvi put) o koncesijama, tada kao vanjski suradnik za Poslovni svijet Večernjeg lista.
Teza je bila da će se nakon tada već potpuno izgledne promjene gospodarskog sustava ubrzo morati mijenjati uvjete davanja koncesija i revalorizirati iznose dotadašnjih rudarskih i koncesijskih naknada.
Po nekoj tadašnjoj logici upravnog nadleštva razgovarao sam o koncesijama u Republičkom zavodu za društveno planiranje s dr. Matom Crkvencom, tadašnjim direktorom tog Zavoda.
Da, premda o javnim dobrima i koncesijama već dugo pišem,uglavnom uzalud, osjećam se zbog svega dosad napisanoga bolje, jer sam svjestan da sam kao novinar javnost upozoravao dok još nije bilo kasno.
***
Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.
Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355
***
Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.
Još tekstova ovog autora:
- Vrhovni sud namjerno odaslao lažnu obavijest
- Dužnosnička piraterija u znanosti
- Pravosudna lakrdija
- Korporacijska nečovječnost prema platežno odgovornoj osobi
- Posljednji je čas da se zaustavi insolvencijsko uhljebništvo
- Mućke oko izbora sudaca nižih sudova prije lokalnih izbora
- Plenković i Obuljen Koržinek kao ”vlasnici informacija”
- Psihotortura za disidente iz javne uprave i pravosuđa
- Poreznici ”šutke pelješe” političke neistomišljenike
- DORH prijavljen EU zbog izbjegavanja istraga u pravosuđu
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.