Konzul u NY: šuplja HNS-ova priča o obrazovanju

Proteklih se dana javnost zabavljala slučajem gospodina Borisa Blažekovića koji je imenovan za generalnog konzula Republike Hrvatske u New Yorku, a od formalnog obrazovanja ima završenu samo srednju školu. Pomalo je ironična činjenica da se na važno mjesto imenuje osoba bez visoke stručne spreme u trenutku kad je reforma obrazovanja jedna od glavnih tema u hrvatskom političkom životu.

Nužnost prilagodbe svih razina obrazovanja – od osnovnoškolskog do visokoškolskog – potrebama tržišta rada neprestano se navodi kao razlog za tu reformu.

Svakodnevno se susrećemo s uvjeravanjima da uključivanje u svjetske gospodarske trendove nije moguće bez angažmana vrhunski obrazovanih stručnjaka.

U kontekstu te kampanje o reformi za koju je zadužena predstavnica HNS-a u Vladi Republike Hrvatske kao bomba odjeknula je vijest da upravo ta stranka na mjesto generalnog konzula nominira osobu bez visokoškolskog obrazovanja.

Budu li se ti mladi stručnjaci često suočavali s tako očitim ignoriranjem iskustva i struke kao u slučaju imenovanja gospodina Blažekovića, oni će opravdano postavljati pitanja o opravdanosti ulaganja u obrazovanje i, što je još važnije, o osnovanosti povjerenja u deklarirane javne politike, zakone i državne institucije

Što je to generalni konzul? Kako netko može postati generalni konzul? Da li osoba predložena za taj posao mora zadovoljavati zakonski propisane kriterije o odgovarajućoj stručnoj spremi?

Što radi generalni konzul?

Generalni konzul je najviše zvanje u konzularnoj službi i on upravlja generalnim konzulatom. Generalni konzulat je konzularno predstavništvo određene zemlje u državi primateljici redovito locirano izvan prijestolnice dotične države, dakle u mjestu u kojem nije i veleposlanstvo zemlje šiljateljice. Generalni konzul samostalno komunicira s konzularnom službom Ministarstva vanjskih poslova svoje države, dakle ne preko veleposlanstva. Moguće je da u jednoj državi primateljici bude više generalnih konzulata iste države šiljateljice i svaki od njih zadužen je za svoje konzularno područje, određeni dio teritorija države primateljice.

Konzulati moraju štititi interese svoje države i njezinih pravnih i fizičkih osoba u državi primateljici. Oni trebaju raditi na unapređenju odnosa s državom primateljicom na području gospodarstva, kulture, znanosti i informacija te o tome trebaju izvještavati Ministarstvo vanjskih poslova i druga nadležna tijela svoje države kao što i tijelima države primateljice prosljeđuju informacije o svojoj zemlji.

Važan dio konzularnog posla su upravni i javnobilježnički poslovi te poslovi iz područja unutrašnjih poslova, obrane, matičarstva i socijalne skrbi. Konzulati pružaju pravnu pomoć svojim državljanima na svom konzularnom području u zemlji primateljici. Njihova je zadaća i rad s hrvatskim iseljenicima tamo gdje ih ima.

Izuzetno odgovoran posao

Nedvojbeno je, dakle, da je posao generalnog konzula izuzetno odgovoran. Dominantna je praksa da se generalni konzuli imenuju iz redova karijernih konzularnih službenika, dakle, iz redova državnih službenika. Državnim službenikom se postaje temeljem natječaja, a zakon predviđa visoku školsku spremu kao uvjet za primanje u državnu službu.

Jasno je, dakle, da nema zakonskih prepreka da gospodin Blažeković bude imenovan generalnim konzulom u New Yorku. Drugo je pitanje argumenata za to da baš on bude generalni konzul ondje gdje je realno očekivati mnogo posla za konzularnu službu s obzirom da je New York veliko poslovno, financijsko i turističko središte te ujedno grad prema kojem gravitira brojno hrvatsko iseljeništvo

Ali za generalnog konzula može biti imenovana i osoba koja nije karijerni konzularni službenik. Naprosto, ako predsjednik Republike tako odluči, na mjesto generalnog konzula može biti imenovana osoba koja ne zadovoljava formalne kriterije za posao u državnoj upravi. Kao što predsjednik Republike imenuje veleposlanike neovisno o tome jesu li oni karijerni diplomati ili nisu, tako imenuje i generalne konzule.

Veleposlanik predstavlja svoju državu u državi primateljici i koordinira rad svih konzularnih ureda na području države primateljice. Svaki generalni konzul odgovoran je samo za rad svog generalnog konzulata na njegovom konzularnom području. Za razliku od veleposlanika koji od predsjednika Republike dobiva vjerodajnicu, generalni konzul dobiva patentno pismo. Zemlja primateljica izdaje agreman za imenovanog veleposlanika zemlje šiljateljice.

Zašto je imenovan Blažeković?

Ako u razumnom roku agreman nije izdan, smatra se da zemlja primateljica nije suglasna s tim da imenovana osoba bude veleposlanik. Za generalnog konzula zemlja šiljateljica izdaje patentno pismo, a zemlja primateljica izdavanjem odobrenja ili egzekvature dopušta rad generalnom konzulu na njegovom konzularnom području. Kao što u slučaju veleposlanika država primateljica može odbiti izdati agreman, u slučaju generalnog konzula može odbiti izdati odobrenje za rad. Ni u jednom od tih slučajeva država primateljica ne mora obrazložiti svoju odluku.

Jasno je, dakle, da nema zakonskih prepreka da gospodin Blažeković bude imenovan generalnim konzulom u New Yorku. Drugo je pitanje argumenata za to da baš on bude generalni konzul ondje gdje je realno očekivati mnogo posla za konzularnu službu s obzirom da je New York veliko poslovno, financijsko i turističko središte te ujedno grad prema kojem gravitira brojno hrvatsko iseljeništvo.

Sve to ukazuje da bi za mjesto generalnog konzula u New Yorku bila prikladnija osoba s bogatim iskustvom rada u konzularnoj službi ili u nekom drugom segmentu državne uprave.

Većina ovisi o HNS-u, pa je, eto, imenovan Blažeković

Posebnu čar cijeloj situaciji daje činjenica da je gospodin Blažeković donedavno bio žestoki kritičar i predsjednice Republike i vladajuće stranke. S obzirom da je poznato da on nema nikakvog iskustva s radom u državnoj upravi, jasno je da ne postoje njegove iznimne kvalifikacije zbog kojih bi baš on bio neizbježna osoba na tako važnom mjestu.

Naprosto, budući da održavanje saborske većine ovisi i o nekoliko glasova predstavnika njegove stranke, ta se stranka izborila da upravo on – a ne neki stručnjak s dugogodišnjim konzularnim stažom ili druga osoba od osobita predsjedničina povjerenja – bude imenovan na taj važni post.

Boris Blažeković imenovan je za generalnog konzula u New Yorku premda od formalnog obrazovanja ima završenu samo srednju školu. Imenovanje Blažekovića na ovu izuzetno važnu dužnost zasigurno neće djelovati motivirajuće na mlade stručnjake te će postaviti pitanje opravdanosti ulaganja u obrazovanje. Upravo onog za što se Blažekovićeva stranka navodno najviše brine

Činjenica da gospodin Blažeković nema visoku stručnu spremu ne znači nužno da će on loše raditi posao generalnog konzula kao što nikakvo jamstvo za uspješno obavljanje tog posla ne bi predstavljala formalna stručna sprema da je on kojim slučajem ima.

Ali tako očita instrumentalizacija činjenice da i o nekoliko HNS-ovih ruku ovisi održavanje saborske većine jasno pokazuje da trenutni interesi skupina i pojedinaca uvjetuju da vodeći ljudi ove države donose odluke koje su suprotne svemu za što se oni deklarativno opredjeljuju.

Politička moć je i u ovom slučaju iskorištena za ostvarivanje privatnih interesa na račun interesa države. U Hrvatskoj je već stasalo nekoliko generacija iskusnih diplomata koji imaju odgovarajuću stručnu spremu. Istodobno ovdje postoje visokoškolske ustanove u kojima se ljudi školuju upravo za poslove u diplomatskim i konzularnim predstavništvima.

Budu li se ti mladi stručnjaci često suočavali s tako očitim ignoriranjem iskustva i struke kao u slučaju imenovanja gospodina Blažekovića, oni će opravdano postavljati pitanja o opravdanosti ulaganja u obrazovanje i, što je još važnije, o osnovanosti povjerenja u deklarirane javne politike, zakone i državne institucije.

(Prenosimo s portala Telegram).

Još tekstova ovog autora:

• KGK i u sadašnjosti i u budućnosti vidi samo prošlost
• Što premijer nije rekao u svom godišnjem izviješću
• HDZ nema svog kandidata na predsjedničkim izborima
• Poremećena prošlost, sadašnjost i budućnost u politici HDZ-a
• O predsjedničkim kandidaturama
• Motivi živčanosti i agresije (ne samo kod premijera Plenkovića)
• ”Patrijarh Porošenko”: Crkva u predizbornoj kampanji
• Ortački kapitalizam i poslije Martine Dalić
• Koje bi zemlje opet prihvatile Deklaraciju o ljudskim pravima?
• KGK pokazuje da ju nije previše briga za stabilnost države

» Svi tekstovi ovog autora