Korak natrag, dva koraka naprijed – prema kaosu

Lenjin je svojevremeno, u polemici s Juliusom Martovim 1904., svoj pamflet naslovio ”Korak naprijed, dva koraka natrag”. Današnja parafraza tog Lenjinovog naslova, često citiranog kao doskočica u raznim polemikama, mogla bi biti ”Korak natrag, dva koraka naprijed” – prema kaosu u međunarodnim odnosima, dakako.

Mislim ovdje na ishod i na uopće održani samit između Kim Jong-una i Donalda Trumpa, toliko nevjerojatan samo tjedan dana prije nego što je održan.

Toliko je uvreda palo da je izgledalo da će Sjeverna Koreja i SAD zaratiti: Trump je krstio Kima ”Bucko-bombom”, a ovaj mu je uzvratio laskavom titulom ”The Madman” – luđak. A prijetnje su eskalirale gotovo do ruba nuklearnog konflikta.

Međutim, tragedija se pretvorila u farsu, a farsa u vodvilj i konačno u operetu – po čuvenom Shakespearevom modelu ”Cijeli svijet je pozornica, ljudi su samo glumci koji ulaze i izlaze sa scene…” (”Kako vam drago”, II. čin, scena VII.).

Toliko je uvreda palo da je izgledalo da će Sjeverna Koreja i SAD zaratiti: Trump je krstio Kima ”Bucko-bombom”, a ovaj mu je uzvratio laskavom titulom ”The Madman” – luđak. A prijetnje su eskalirale gotovo do ruba nuklearnog konflikta. Međutim, tragedija se pretvorila u farsu, a farsa u vodvilj i konačno u operetu – po čuvenom Shakespearevom modelu ”Cijeli svijet je pozornica, ljudi su samo glumci koji ulaze i izlaze sa scene…”

A koji je stvarni rezultat tog igrokaza, režiranog za medije i naivne promatrače i febrilne komentatore koji su prolili litre tinte da osmisle ovu ”fenomenologiju iracionalnog” (posuđujem, opet, jedan naslov iz nadrealističkog opusa legendarnog Koče Popovića)?

Zajednička izjava koju je Trump ocijenio kao ”vrlo sveobuhvatnu” (hiperbola!) sadrži četiri vrlo općenite deklaracije: prvo, SAD i Demokratska Narodna Republika Koreja obvezuju se da će uspostaviti nove odnose između dvije zemlje u skladu sa željom naroda obiju zemalja za mir i prosperitet; drugo, SAD i DNRK ujedinit će napore na izgradnji trajnog i stabilnog mira na Korejskom poluotoku; treće, DNRK se obvezuje da će raditi na potpunoj denuklearizaciji Korejskog poluotoka i četvrto, SAD i DNRK se obvezuju da će posmrtne ostatke ratnih zarobljenika i nestalih vratiti drugoj strani.

Ničeg tu nema konkretnog ni o procesu denuklearizacije ni o povlačenju oko 23.000 vojnika koji se nalaze u Južnoj Koreji kao garancija sigurnosti te zemlje. Doduše, državni tajnik Pompeo je izjavio da će SAD i Južna Koreja obustaviti vojne manevre, koji su inače toliko iritirali Kima da je prekinuo sve pripreme za samit u Singapuru, da bi nakon prijetećeg pisma Donalda Trumpa, u kojem se on istovremeno žali na neuzvraćenu Kimovu ljubav, okrenuo ćurak i ipak otišao u Singapur.

Tako je cijeli svijet gledao predstavu, groteskni politički teatar u kojem nastupaju jedan diktator kojeg opisuju i kao serijskog ubojicu i jedan autokrat koji se koristi jezikom sile i puca svojoj zemlji u noge, u predstavi u kojoj se svi široko smiješe i tapšaju kao u nekoj idiličnoj vezi sumnjivih rodnih konotacija.

Pa ipak, bez obzira na grotesknost situacije, bolje je da se priča nego da se vodi rat (”It is better to jaw-jaw than to war-war”, rekao je Churchill). Obojica lidera su profitirali, našli se u središtu pažnje medija, a to je izgleda ono što je važno u ovom svijetu površne informacije, twitter-politike, iracionalne komunikacije i medijskih spektakala.

Na kraju krajeva, bolje je da se i grle, pa makar hinili razumijevanje, ljubav i dobru volju nego da se međusobno vrijeđaju, prijete nuklearnim bombama i globalnim kaosom.

Zajednička izjava koju je Trump ocijenio kao ”vrlo sveobuhvatnu” sadrži četiri vrlo općenite deklaracije: ničeg tu nema konkretnog ni o procesu denuklearizacije ni o povlačenju oko 23.000 vojnika koji se nalaze u Južnoj Koreji kao garancija sigurnosti te zemlje

Ali, kao što smo rekli – korak naprijed, ali dva koraka natrag prema kaosu – to je epilog proteklog tjedna.

Dok je odlučio smiriti anksioznost javnog mnijenja na jednoj strani placebom medijskog spektakla prividne pomirbe dvojice autoritarnih i autokratskih lidera, na drugoj strani je nastao pravi kaos i poremećaj u međunarodnim odnosima bez presedana u bliskoj povijesti.

Dok se pomirio – naravno, prividno i licemjerno – s ”najvećim neprijateljem”, na drugoj strani je predsjednik Trump pomeo svoje saveznike na sastanku skupine G7 u Charlevoixu, u Kanadi. Prvo, došao je kasnije od drugih, a onda je otišao ranije od drugih, prije završetka sastanka, da bi još u avionu poništio potpis SAD-a na završni dokument s tog skupa.

Iako antiglobalisti napadaju tu skupinu najrazvijenijih zemalja kao novog ”hegemona u međunarodnim odnosima” koji želi vladati svijetom, ne treba zaboraviti da je od 1975., kada su najrazvijenije zemlja svijeta odlučile formalizirati svoje sastajanje, ova međunarodna tvorba pod imenom G7 pokrenula niz korisnih i značajnih inicijativa ne samo od vlastitog, već i od općeg, svjetskog interesa.

Tako je, u brizi za stabiliziranje vlastitih valuta i upravljanje svojim resursima u okviru globalizirane ekonomije, skupina G7 pokrenula i druge inicijative prema trećim zemljama, kao što je inicijativa za pomoć jako zaduženim siromašnim zemljama.

Tu su pomoć od 1996. koristile 42 zemlja koje spadaju u skupinu ”Heavily Indebted Poor Countries” (HIPC), a početkom ovog stoljeća G7 se uključio i u upravljanje međunarodnim monetarnim sustavom kroz Forum za financijsku stabilnost i kroz dijalog s brzo razvijajućim tržišnim zemljama takozvane BRICS skupine.

Tako je razrađen plan za brisanje 90 % bilateralnih i multilateralnih dugova HIPC-a, a G7 reagirao je i na globalnu financijsku krizu 2008. koordinacijom inicijativa između članica i međunarodnih organizacija, tako da se redovito na skupove G7 pozivaju i UN, Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond i Svjetska trgovinska organizacija.

Trump je u svom stilu bagatelizirao svoje najbliskije saveznike iz skupine G7 jer on, naravno, ne vjeruje u tragediju klimatskih promjena, a smatra da će trgovinski ratovi pridonijeti realizaciji njegovog programa ”America First”. Tako je, prvo svojim prijedlogom da se na G7 ubuduće poziva i Rusija koja je izbačena sa samita zbog svoje politike prema Ukrajini i zbog aneksije Krima, kao i odbacivanjem već dovoljno bezbojnog završnog komunikea zadao još jedan udarac međunarodnim odnosima i stabilnosti u svijetu

Da ne govorimo o Europskoj uniji, koja je prisutna s punopravnim sudjelovanjem predsjednika Europskog vijeća i predsjednika Komisije. Od 2014. samit G7 bavi se i ključnim pitanjima vanjske, sigurnosne i razvojne politike. Ove godine tako se na dnevnom redu našao i problem broj 1 svjetske sudbine – klimatske promjene u svijetu, uz probleme vezane za restrikcije slobode trgovine, izazvane baš najavom Trumpovih trgovinskih ratova.

Trump je sve to u svom stilu bagatelizirao jer on, naravno, ne vjeruje u tragediju klimatskih promjena, a smatra da će trgovinski ratovi pridonijeti realizaciji njegovog programa ”America First”.

Tako je, prvo svojim prijedlogom da se na G7 ubuduće poziva i Rusija koja je izbačena sa samita zbog svoje politike prema Ukrajini i zbog aneksije Krima, kao i odbacivanjem već dovoljno bezbojnog završnog komunikea zadao još jedan udarac međunarodnim odnosima i stabilnosti u svijetu.

Dok je s Kimom napravio korak natrag, svjesnim uništenjem skupine G7 – dosada njegovih saveznika i najvećih prijatelja – Trump je bacio jabuku razdora među svoje saveznike i napravio dva velika iskoraka naprijed prema – globalnom kaosu.

Još tekstova ovog autora:

• Korak pred nuklearnu katastrofu
• Ukrajina, godinu dana kasnije
• Hrvatska, kao i EU, boluje od endemskog virusa korupcije
• Pogrešni način uvođenja eura. Vlada mora smanjiti PDV!
• Kako da se odužimo Sloveniji?
• Politika (ni)je korupcija: slučaj Europskog parlamenta
• U Schengenu: Hrvatska sada mora iskazati svoj europeizam
• Kako najbolje pomoći Ukrajini – i Ukrajincima?
• Kompozitor Musorgski i kraj Drugog svjetskog mira
• Crni val koji prijeti Italiji

» Svi tekstovi ovog autora