Korona će biti sudište i za teorije zavjere i za religiju

Kako se zahuktava ova strašna pandemija, tako se i sve više raspravlja o tome kakav će biti svijet nakon nje. Ekonomisti, politolozi, znanstvenici raznih područja daju svoja predviđanja koliko će korona promijeniti gospodarstvo, sustav vladanja, EU i još brojne druge oblasti našeg života.

Naravno, sve ovisi i o tome koliko će dugo trajati ova kriza, koliko će biti i ljudskih i materijalnih gubitaka. Ali, po svemu sudeći, svijet se nakon nje neće tek tako vratiti u kolotečinu i o svemu ovome pisat će se još nebrojene knjige, snimati filmovi i pričati potomcima.

Ja sebi ne utvaram titulu proroka, pa čak ni prognostičara, samo zastupam načelno mišljenje da svaka promjena materijalne sfere ujedno znači i promjenu našeg načina razmišljanja. Religija već ima to povijesno iskustvo promjene – i to promjene nakon još gore pandemije u 14. stoljeću, kad je većini ljudi intuitivno postalo jasno da se problemi ne rješavaju molitvom i ritualom.

Premda je upravljačka volja kod teoretičara zavjere viđena kao isključivo zla, dok je Bog u monoteističkim religijama prepoznat kao dobar i milosrdan (makar prema svojim sljedbenicima), ključno je ono što je još psiholog Melvin Lerner nazvao ”teorija pravednog svijeta”, koja je tu da nam omogući predviđanje i pruži nam osjećaj da nekako vladamo situacijom. Najkraće rečeno, da sve što se događa ima neki dublji smisao, kojega samo trebamo iščitati

Zato mi je, usput govoreći, smiješno kad povjesničari teologije korijene racionalizacije i sekularizacije teologije lociraju u teologiji Dunsa Škota, bez uzimanja u obzir svega onoga što se događalo tijekom 14. stoljeća i što je dovelo do toga da Škotova teologija postane tako utjecajna u akademskom svijetu.

Ovim se kraćim tekstom fokusiram na teorije zavjere i religiju, a pretpostavljam kako će prvi prigovor mojoj analizi biti da miješam kruške i jabuke.

Čovjek ne treba biti previše sociološki obrazovan kako bi shvatio da teorije zavjere i religija imaju međusobno puno razlika, ali postoji jedan objedinjujući koncept kojega ćete naći i kod jednih i kod drugih. To je prije svega ideja da ovim svijetom upravlja jedna volja i da se iza sve raštrkanosti zbivanja može prepoznati nečiji plan.

U teorijama zavjere to su tajne organizacije (toliko tajne da o njima svi sve znaju), a u religiji to je Bog, koji je iznad našeg poimanja (no ipak se i o njemu zna praktično sve).

Premda je upravljačka volja kod teoretičara zavjere viđena kao isključivo zla, dok je Bog u monoteističkim religijama prepoznat kao dobar i milosrdan (makar prema svojim sljedbenicima), ključno je ono što je još psiholog Melvin Lerner nazvao ”teorija pravednog svijeta”, koja je tu da nam omogući predviđanje i pruži nam osjećaj da nekako vladamo situacijom. Najkraće rečeno, da sve što se događa ima neki dublji smisao, kojega samo trebamo iščitati.

Stoga ne čudi kako su se teoretičari zavjere, kao i neki njima bliski vjerski fundamentalistički krugovi, odmah bacili na objašnjavanje zbivanja, ako se njihovo negiranje samog postojanje pandemije može nazvati objašnjavanjem.

Ja s tim ljudima i ne pokušavam raspravljati po fejsu (osim što ih nekada jednostavno podbodem), uzaludno vam je ukazivati na činjenice ili na samoproturječja u njihovim stavovima – trebate shvatiti da se iza svih njihovih bulažnjenja krije ona osnovna ljudska psihološka potreba za logičnim svijetom, u kojemu sve ima logično objašnjenje i smisao i u kojemu svojim ponašanjem na kraju dobijemo ono što i zaslužimo.

Ne treba stoga čuditi ni patološka bešćutnost prema starima koju iskazuju neki domaći (i nevrijedni imenovanja) teoretičari zavjere, kao ni njihove ankete u kojima oni masovno unaprijed odbijaju da će se ikada cijepiti protiv ovog opasnog virusa. To je sve dio njihovog zbrkanog svjetonazora i nasušne potrebe da u svemu nađu smisao. Logika je jednostavna i krajnje dosljedna – nema virusa i nema ni razloga cijepiti se.

Religijski krugovi, sasvim očekivano s obzirom na brojne unutarnje podjele, nisu dali jedinstveni odgovor na krizu.

Neki američki fundamentalistički pastori spremni su kršiti propise o zabrani okupljanja i organizirati posebne molitvene sesije istjerivanja virusa.

Pravoslavne crkve ustobočile su se po pitanju pričešća, u kojemu svi sudionici piju iz iste čaše (i pričešćuju istom žlicom) – što je, čini se, odnijelo i prve žrtve (i to među svećenicima).

Po svemu sudeći, svijet se nakon nje neće tek tako vratiti u kolotečinu i o svemu ovome pisat će se još nebrojene knjige, snimati filmovi i pričati potomcima

Katolička crkva, kao i glavne europske protestantske crkve, prema krizi su se ponijele zrelije, prihvativši bez jačeg roptanja zabrane okupljanja i sada razne mise i bogoslužja možete pratiti preko interneta ili televizije.

Crkva ne negira činjenice, naučila je iz svoje prošlosti što se dogodi kad se pokušate igrati s objektivnom realnosti.

Doduše, ovo prihvaćanje činjenica samo je druga oštrica dvosjeklog mača. Ako bi se stvarnost negirala, to bi Crkvi donijelo strahovite posljedice, prije svega u smislu nesputanog širenja zaraze. Ali ako se ona prihvati, onda se počinje implicitno dovoditi u pitanje ona viša realnost o kojoj Crkva govori već tisućljećima i koja se sada nekako pokazuje nemoćnom pred mikrobiološkim zlom.

Slika pape koji moli na pustom Trgu svetog Petra ostat će simbolom jednog vremena, koliko god da su brojni ljudi preko medija činili milijunsku publiku.

Slika praznog Međugorja i navodnog Marijinog otkazivanja svojih objava Mirjani i Vicki dovode nas već do ivice (i preko ivice) smijeha, koji će još dugo odzvanjati dušama svih koji bi htjeli neku višu realnost, onu koja može nadvladati sve muke i boleštine svijeta.

Ta je viša stvarnost jednostavno ustuknula pred besciljnom prirodnom stihijom, namjesto bajki o čudesnim iscjeljenjima pojavila se surova istina o normalnom ljudskom strahu od nimalo čudesne zaraze.

A drama o ovom virusu očito je tek negdje pri kraju prvog čina. Nas uskoro očekuje onaj već pomalo mitski ”vrhunac pandemije”, pa onda ide lagano smirivanje, a onda će taj ciklus ponavljati sve do pronalaska cjepiva (dakle, još barem jednu godinu).

Surovo statistički rečeno – još deseci milijuna zaraženih i stotine tisuća mrtvih.

Pred očima cijele civilizacije opet će se zaplesati onaj stravični danse macabre koji je tako zaokupljao umjetničku maštu kraja srednjega vijeka. Umirat će mahom stari, nepoznati i siromašni, ali i mladi, poznati i imućni, doći ćemo već do toga da ćemo samo tupo prijeći preko svakodnevnih vijesti o sveljudskoj patnji.

Teoretičari zavjere imat će priliku da i vlastitim očima, pa često i osobno, provjere je li virus izmišljen i bezopasan poput gripe, a vjernici će moći i sami utvrditi kolika je stvarna snaga molitve i egzorcizma.

Naravno da ne prognoziram kraj niti religiji niti teorijama zavjere, jer nikakav virus ne može ukloniti ljudsku potrebu da vidi nekakav smisao i logiku u prirodnim i društvenim zbivanjima. Prestao sam voditi rasprave, jednostavno ne vidim da bi ijedan moj argument mogao biti tako jak kao stvarnost koja neumoljivo nastupa.

Slika pape koji moli na pustom Trgu svetog Petra ostat će simbolom jednog vremena, koliko god da su brojni ljudi preko medija činili milijunsku publiku

Mi ne moramo razglabati o ovom virusu, on sam će biti dovoljno uvjerljiv i jasan svakome. Tek šačica onih najzadrtijih i dalje će nakon svega drobiti o iluminatima i Big Pharmi ili o Marijinim čudesima i nevjerojatnim iscjeljenjima. Preko svojih lažnih profila na Facebooku pokušat će dati dojam da ih je puno više nego što ih zapravo ima.

Samo što će u duši običnog čovjeka polagano i nezaustavljivo isklijati spoznaja kako ovim svijetom ne upravlja nikakva i ničija volja, baš kao što mi ne možemo manipulirati erupcijom vulkana ili nastankom i tijekom uragana.

Sve što mi možemo u cijeloj priči uraditi jest suprotstaviti se svojim znanjem, ne onim kojega smo posisali s YouTube videa ili iz crkvenih prodika, nego isključivo onim kojega se razvija u laboratorijima i eksperimentalnim centrima, a prenosi ga se knjigama i ozbiljnim školovanjem.

Kad se to znanje oplemeni i našim suosjećanjem prema svakome članu našeg društva i svekolike ljudske civilizacije, onda je moguće nadvladati i virusne i ekonomske apokalipse.

I ta jednostavna i jasna istina bit će valjda i ono jedino dobro koje će proizići iz sadašnjega zla.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Zašto sam sve ovo pisao na Autografu
• Virus bi u Njemačkoj osobito mogao pogoditi staračke domove
• Evo kako ateisti mogu tješiti ožalošćene
• Obiteljaši ne brinu ni za obitelj ni za djecu
• Političari-vjernici: ugledajte se na svog ateističkog kolegu
• Kad vrhunski biblijski stručnjak skrene pameću
• Nebeski Bill Gates puno je gori od zemaljskog imenjaka
• Moje pravo na život znači i moje pravo na smrt
• Ne, mi ateisti nismo samo još jedna skupina vjernika
• Crkva može biti sretna, Hrvati nemaju pojma o Bibliji

» Svi tekstovi ovog autora