Na ovu sam se kolumnu odlučio kada sam pročitao što je sisački biskup Vlado Košić odbrusio sisačkoj gradonačelnici Kristini Ikić Baniček. Slaveći misu zadušnicu za svećenika Antuna Grahovara (ubijenog nožem u župnom stanu u Sisku 9. studenog 1990.), Košić je povukao paralelu između Grahovara i Stepinca, krenuo zatim na omiljenu temu – komunistički režime i zločine – te je u tom kontekstu prozvao gradonačelnicu Siska, jer, kao, ona ne dopušta postavljanje spomenika Stepincu ispred sjedišta biskupije.
”Postoje još potomci onih koji su ga progonili, koji su ga mučili i ubili, koji su mu srce spalili i – koji ga ne žele vidjeti! Vrijeđa li to nas katolike, kojih je ovom gradu 81%? I pitaju li se oni koji upravljaju našim gradom imaju li pravo provoditi svoju samovolju i nametati svoju ateističku ideologiju većini ili su pozvani svima služiti i za sve se jednako brinuti?”, opalio je Košić nazivajući gradonačelnicu ”mentalnim komunistom”.
Pitanje je samo koliko će trajati stanje promicanja ispada sisačkoga biskupa i kada će podupiratelji pape Franje u episkopatu postati manjina. O njima će ovisiti da ova odvratna slika Crkve bude što prije zaboravljena
Bilo mi je sve to sumnjivo, pa sam pitao gospođu Ikić Baniček o čemu se radi. Ona mi je pojasnila da je na radnom sastanku gospodinu Košiću i njegovim suradnicima kazala da u Gradu Sisku postoji jasna procedura vezana uz postavljanje spomenika na javnim površinama.
”Kao ogledni primjer kako se postavljaju obilježja u javni prostor imamo spomenik Slavi Strieglu na šetnici. Formirano je stručno povjerenstvo koje je u suradnji s Društvom arhitekata provelo javni natječaj i odabralo rješenje koje je odgovaralo arhitektonskim, urbanističkim, estetskim i konzervatorskim odrednicama u prostoru. Spomenik koji je gospodin Košić osobno odabrao ne zadovoljava ni jednu od tih odrednica”, rekla mi je gradonačelnica.
Pojasnila je da je na snazi projekt uređenja Trga bana Jelačića koji je usvojen za prijašnje vlasti i koji isključuje spomenik na području na kojem biskup Košić to predlaže.
Dakle, Košić forsira nešto neizvedivo, mimo procedure i kada mu se to kaže, onda iznova nastupa s pozicija nesnošljivosti prema neistomišljenicima.
U potpunosti shvaćam da će mnogi zaključiti kako je naslov ove kolumne neprihvatljiv, jer će reći da nije u redu generalizirati i nacionalistički ekstremizam jednog biskupa pripisati kao karakteristiku cijeloj Katoličkoj Crkvi u Republici u Hrvatskoj.
I da: u toj Crkvi istovremeno djeluju vrlo savjesne osobe, u mnogim segmentima i uzorni ljudi. Nije mi cilj omalovažiti dobre katolike. Ja se želim zapitati što je bila namjera i što su željeli poručiti članovi episkopata kada su na posljednjem plenarnom zasjedanju u Zagrebu na Ksaveru u sjedištu HBK (10. – 12. 10. 2017.) sisačkog biskupa izabrali ni manje ni više nego za predsjednika Vijeća HBK za nauk vjere! To je važno tijelo episkopata jer se bavi proučavanjem izričaja vjere u suvremenom svijetu te o tome daje svoje izjave.
Zajedno s biskupom Škvorčevićem, a nasuprot biskupu Vladi Košiću i Kolindi Grabar-Kitarović, želim izraziti nadu da će Katolička Crkva u Hrvatskoj i Srpska Pravoslavna Crkva naći načina zajednički se zauzimati za to da Isus Krist u nama razori zlo i podjele kako ne bismo bili jedni protiv drugih, kako on bio naš mir
Neki su, poput kolege Ivice Đikića u tjedniku Novosti, to imenovanje protumačili kao želju Crkve ”da se najizravnije, stavljajući osobu takvog profila na njenu čelu, preuzme odgovornost za orkestriranje kampanje čiji je krajnji cilj dokidanje sekularnosti, destrukcija ljudskih prava te pretvaranje bezgrešnog Domovinskog rata i borbenog antikomunizma (pak preko potpune demonizacije antifašizma) u temeljne točke hrvatskog identiteta”.
Naime, ne može biti slučajnost ili nepromišljenost, jer jedan ekstremist nasljeđuje drugoga. Naime, prije Košića na tom je mjestu bio pomoćni zagrebački biskup sada već (zbog bolesti) umirovljeni Valentin Pozaić.
On je upamćen po zaključku da je ”Bog stvorio Adama i Evu, a ne Adama i Stevu”, po tome da treba pokrenuti novu Oluju da se maknu ”komunjare” iz SDP-a iz Banskih dvora i po tome što je 2015. godine, skupa s Košićem i drugima koji njeguju nostalgiju spram NDH, potpisao peticiju sa zahtjevom da se ustaški pozdrav ”Za dom – spremni!” uvede kao službeni pozdrav u Oružanim snagama RH. To da doktrinarno najvažnijim organom Crkve u Hrvatskoj predsjeda politički najmilitantniji biskup jest – politika.
Biskupima, sasvim sigurno, nije moglo proći nezapaženo to što je, među inim ekscesnim zloupotrebama funckije, Košić iskoristio žig biskupa da bi poslao otvoreno pismo Andreju Plenkoviću u kojem ga je gadno nagrdio.
Razlaz HDZ-a i Mosta te savez s ostatkom HNS-a Košić je komentirao ovako: ”Ovim koaliranjem s dojučerašnjim neprijateljem, da biste spasili svoju Vladu, pokazali ste potpunu neosjetljivost za osjećaje i vrijednosti koje gaji većina hrvatskog naroda”. Košić je Plenkovićeve odluke nazvao ”političkom prostitucijom”.
Čini se da hrvatski biskupi (oni koji se ne slažu, očito je, u trenutku glasovanja ostaju u manjini) ne šljive papu Franju koji je s pozicije prefekta Kongregacije za nauk vjere maknuo krutog konzervativca Gerharda Ludwiga Müllera (nije mu obnovio mandat) promaknuvši na njegovo mjesto dosadašnjeg tajnika Kongregacije, umjerenijeg isusovca Luisa Francisca Ladariju Ferrera.
Razlaz HDZ-a i Mosta te savez s ostatkom HNS-a Košić je komentirao ovako: ”Ovim koaliranjem s dojučerašnjim neprijateljem, da biste spasili svoju Vladu, pokazali ste potpunu neosjetljivost za osjećaje i vrijednosti koje gaji većina hrvatskog naroda”. Košić je Plenkovićeve odluke nazvao ”političkom prostitucijom”
Zanimljivo je da su Hrvatsku u više navrata posljednje dvije godine posjetili upravo neki od najistaknutijih pripadnika kardinalskog zbora koji se otvoreno suprotstavljaju idejama pape Franje. Tako su u Hrvatskoj boravili prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata kardinal Robert Sarah, vatikanski prefekt Tajništva za ekonomska pitanja kardinal George Pell, ekscentrični kardinal Raymond Leo Burke (omiljeni prelat čelnika udruge Vigilare Vice Batarela) te spomenuti kardinal Gerhard Müller.
To nije slučajno, jer pripadaju tradicionalnom, konzervativnom taboru u Vatikanu. Njihovi dolasci svakako su posljedica uvjerenja da su episkopatu, ali osobito zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću, bliska njihova konzervativna opredjeljenja i ideje. Kardinalu Mülleru u Zagrebu je, ne zaboravim to, svečano dodijeljen počasni doktorat Hrvatskoga katoličkog sveučilišta (HKS).
Zato je iznimno važno istražiti pozadinu posjeta Zagrebu kardinala državnog tajnika Svete Stolice Pietra Parolina i susreta s biskupima. Samo se naivnima može servirati priča kako je stigao posvetiti veliku dvoranu HKS-a. On je došao, kako saznajem, postrojiti biskupe i vidjeti što se to događa, osobito u spektru problematičnih kaptolskih financija.
Posjet koincidira s početkom mandata novoga apostolskog nuncija Giuseppea Pinta. Svjedok na susretu Parolina s predstavnicima crkava i vjerskih zajednica, održanom u ponedjeljak 30. listopada u Nuncijaturi, kaže mi da je tamo biskup Košić bio crven kao paprika i da su mu se tresle ruke i brada.
Naime, kardinal Pietro Parolin je izribao Košića, a prije toga je na konferenciji za medije kazao, aludirajući na njega (Košićeva izjava da ustaštvo nije fašizam), da Crkva mora biti faktor zajedništva, jedinstva i pomirenja. ”Žao mi je ako poneki glasovi ponekad mogu biti izvan zbora, ali tu trebamo biti strpljivi i ići naprijed. Povijesne činjenice se ne mogu premostiti od danas do sutra”, rekao je drugi čovjek Vatikana.
Nema nikakve sumnje da se Košić sada, u novoj funkciji, osjeća jačim i da neće prestati s ispadima. Bilo ih je i prošlog tjedna kada je napao sisačku gradonačelnicu (ne prvi puta) te je brutalno prozvao u kontekstu mržnje prema vjeri i ideološkom protivljenju kultu Stepinca. Pitanje je samo koliko će to stanje trajati i kada će podupiratelji pape Franje u episkopatu postati manjina. O njima će ovisiti da ova odvratna slika Crkve bude što prije zaboravljena.
Još me je nešto jako pogodilo, a to je užasna izjava Predsjednice Republike Hrvatske u Vukovaru kao sudionice kolone sjećanja. Kolinda Grabar-Kitarović je kazala da će “puno vode proteći Dunavom prije nego što će Hrvatska i Srbija moći reći da su prijateljske zemlje”!
Još me je nešto jako pogodilo, a to je užasna izjava Predsjednice Republike Hrvatske u Vukovaru kao sudionice kolone sjećanja. Kolinda Grabar-Kitarović je kazala da će “puno vode proteći Dunavom prije nego što će Hrvatska i Srbija moći reći da su prijateljske zemlje”!
Ako imamo političare koji odlučuju o sudbinama država i građana i koji imaju takav stav i takvu predrasudu, u startu smo osuđeni na negativna rješenja i na stvaranje nemoguće i nekonstruktivne klime. Osim što Predsjedničina izjava ne predstavlja doprinos gradnji dobrosusjedskih odnosa, ona je šamarčina svim mirotvorcima i svima koji promiču ekumenski dijalog.
Gospođa Grabar-Kitarović je, na simbolilan način, odvalila šamar i biskupu požeškom Antunu Škvorčeviću koji je vrlo dobro propovijedao u subotu u Vukovaru poručivši da su se Hrvati i Srbi, koji su većinski kršćanski narodi, pozvani otvoriti Božjem projektu pomirbe, ”omogućiti Isusu Kristu da svojim najmoćnijim sredstvom božanske ljubavi uđe u najdublje odrednice našega bića te nas liječi od naših rana, pomiri nas s nama samima i međusobno, učini nas mirotvorcima”.
Zajedno s biskupom Škvorečvićem, a nasuprot biskupu Vladi Košiću i Kolindi Grabar-Kitarović, želim izraziti nadu da će Katolička Crkva u Hrvatskoj i Srpska Pravoslavna Crkva naći načina zajednički se zauzimati za to da Isus Krist u nama razori zlo i podjele kako ne bismo bili jedni protiv drugih, kako bi on bio naš mir.
Zašto kažem ”nasuprot”? Zato jer Vlado Košić i Kolinda Grabar-Kitarović predstavljaju dominantnu sliku Crkve i države, a ta je slika, nažalost, neprihvatljiva i, osudio bih se reći, vrlo ružna, nekršćanska i neljudska.
Još tekstova ovog autora:
- Josip Bozanić je neodgovoran čovjek. I to košta ljudske živote!
- Tko manipulira, umjesto da informira javnost, nije novinar
- Želi li HBK biti dionikom smrti ili života?
- Evo zašto je Porfirije molio za stradale u Vukovaru
- Čemu 30 godina mog novinarskog rada u Hrvatskoj?
- Tuđmanov haški profil – Udruženi zločinački poduhvat na BiH
- Potrebno nam je manje nacionalno kršćanstvo, a više osobno
- Poruka iz sela koji odumire i pamti mojega brata heroja
- Jedna mala, a ujedno i ogromna sarajevska Porfirijeva gesta
- Maja Lukač-Stier lupeta o ”bleiburškom genocidu”
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.