autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • EJRENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • TERRA SEXUALIS
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • Ex libris D. Pilsel
    • OGLEDI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • ISTOČNO OD RAJA
    • BEZ RIJEČI
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • PRESUMPCIJA UMNOSTI <br> Marko Vučetić
    PRESUMPCIJA UMNOSTI
    Marko Vučetić
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Krađa krame 20. veka

Autor: Teofil Pančić / 14.03.2014. Leave a Comment

Pogled na kalendar govori mi da je ovo 2014. godina, što bi trebalo značiti da smo već dobro zagazili u 21. vek, ali nismo li od Erika Hobsbauma naučili da osim nominalnog postoji i onaj stvarni, istorijski kalendar, a da u njemu vekovi mogu da traju mnogo duže ili pak kraće od sto godina? Tako je, recimo, po Hobsbaumu, ‘‘kratki 20. vek“ započeo 1914. a okončao se 1989.

 

Da li onda iz toga sledi da mi u 21. veku živimo već 25 godina? Biće da je to odviše formalističko gledište; može se ta stvar i obrnuti: to što je 20. vek završen, i to možda i ‘‘pre roka“, ne znači nužno da je 21. vek uistinu započeo. U običnom kalendaru ne može biti pauze između vekova, ali u kalendaru istorije, a naročito istorije ideja, ovakvi su interregnumi mogući.

 

Šta me je navelo na ova dumanja? Pogledajte, recimo, Ukrajinu – a ionako je malo dobrih razloga da svet ovih dana gleda negde drugde. Zemlja je sve bliža cepanju na dva dela i izgleda da nije samo nama spolja, nego je i njima iznutra, potreban neki koliko-toliko validan ključ po kojem se taj raskol može nekako racionalizovati, smestiti u upotrebljive pojmove, u operabilni set vrednosti.

Zašto mi je ova ukrajinska simbolička razmena tako poznata? Mislim da se dosećam. Nije li nekako slično bilo i ovde, 1991. i potonjih godina? Nisu li na jednoj strani stajale ‘‘krvoločne ustaške horde“, a na drugoj zla ‘‘jugokomunistička armada“, koja je nekako istovremeno uspevala da bude i ‘‘srbočetnička“? Sve se to dešavalo u epohi neposredno nakon okončanja 20. veka po Hobsbaumovom računanju vremena…

 

Pokušalo se sa ‘‘Evropom“ kontra ‘‘evroazijske unije“, sa etnički ukrajinskim kontra etničkim (pro)ruskim osećanjima i sve je to u redu, ali je nekako šturo i nedovoljno, ljudima je potrebna neka jača, slikovitija i nadasve univerzalnija simbolika. I gde su je pronašli? Naravno, u ropotarnici 20. veka.

 

Za promoskovite majdanski su revolucionari ‘‘fašisti“, direktni ideološki naslednici ukrajinskih kolaboracionista iz Drugog svetskog rata; na drugoj strani, za pristalice novih vlasti bundžije sa istoka i juga zemlje su ‘‘sovjetčiki“, neoboljševičke okamine izgubljene u vremenu i prostoru, koje besmisleno zazivaju sovjetsku imperiju ne shvatajući da je s tim zauvek svršeno.

 

‘‘Proistočnjaci“, dakle, vide nemili lik ukrajinskog fašiste Stepana Bandere i gde ga ima i gde ga nema, a ovi drugi ruše spomenike Lenjinu po Ukrajini, gde god su u mogućnosti da to čine. Istok i jug (ovo određivanje po stranama sveta naravno je pojednostavljeno i uopštavajuće) zazivaju Kremlj i Hazjajina u njemu i biće da im nije jako važno zove li se trenutni gazda Staljin, Hruščov, Brežnjev ili Putin; u Kijevu i zapadno od njega upravo od te duge senke i teške ruke Kremlja beže, ne birajući mnogo ni pravac ni sredstva.

 

Na jednoj strani, dakle, Hitler i njegovi lokalni saveznici, na drugoj Lenjin i Staljin i njihovi savremeni naslednici, čije su pogonsko gorivo nafta i gas umesto ideologije. Doduše, i ta je priča bizarna i komplikovana na milion načina, recimo i tako što tradicionalni velikoruski desničari optužuju upravo Lenjina i boljševike da su Ukrajini bez ikakvog suvislog razloga ‘‘poklonili“ sve ono što danas znamo kao ‘‘proruski“ istok zemlje, a Hruščova da je tu stvar dovršio poklanjanjem Krima.

 

Da svega toga nije bilo, danas ne bismo ni imali ‘‘ukrajinski problem“, zar ne? Sledeći tu logiku, ne bi li ukrajinske patriote trebalo da slave Lenjina i nastavljače njegove kremaljske dinastije, a proruske patriote da ih mrze? Međutim, suvoparnom logikom nikada nisi mogao baš daleko da dospeš u ovom delu sveta (a verovatno ni u bilo kojem drugom delu sveta).

Ma neće nas naučiti ničemu, ni ‘‘nas“ ni ‘‘njih“ tamo između Lavova i Krima, jer učiti znači menjati se, a nama je ipak mnogo udobnije u valjanju po lešinama prošlostoletnih pojmova i slika; ako njihova upotreba povremeno i ima nekog smisla, to je lepo, ali u osnovi nas baš briga: smisao je tek zgodan višak, dakle, nije nam baš neophodan i ni za trenutak se nećemo nasekirati kad osetimo simptome njegove nestašice

 

Zašto mi je ova ukrajinska simbolička razmena tako poznata? Mislim da se dosećam. Nije li nekako slično bilo i ovde, 1991. i potonjih godina? Nisu li na jednoj strani stajale ‘‘krvoločne ustaške horde“, a na drugoj zla ‘‘jugokomunistička armada“, koja je nekako istovremeno uspevala da bude i ‘‘srbočetnička“? Sve se to dešavalo u epohi neposredno nakon okončanja 20. veka po Hobsbaumovom računanju vremena, ali biće da je ‘‘nama“ upravo 20. vek u onom svom najbrutalnijem izdanju bio apsolutno neophodan kao rezervoar pojmova i slika za objašnjavanje sopstvene ispravnosti i divote, te moralne i svake duge nakaznosti druge strane.

 

Pa dobro, ali nisu li u tom ratu zaista postojali i delovali i oni koje se može mirne duše nazvati ustašama, četnicima ili pak militantnim komunističkim nasilnicima, a da se ne ogrešimo o istinu?

 

Naravno da jesu, ali je puna slika stvarnosti bila neuporedivo složenija od toga. Samo što složena slika nije odgovarala – kao što nikada ne odgovara – potrebama ratne propagande, ali bogme ni potrebama posleratne poželjne interpretacije istorije ako se ova želi držati rigidnog kanona ‘‘dozvoljenih nacionalnih istina“.

 

A sve što smo imali na raspolaganju za stvaranje takvih slika o sebi i Drugom pozajmili smo, ili naprosto ukrali, iz (loše čuvanog) skladišta dvadesetostoletnih istorijskih i ideoloških strašila. Isto to sada rade i u Ukrajini. Čemu bi to moglo da nas uči? Svemu što nam je neophodno da znamo. Ali, čemu će nas naučiti?

 

Ma, neće nas naučiti ničemu, ni ‘‘nas“ ni ‘‘njih“ tamo između Lavova i Krima, jer učiti znači menjati se, a nama je ipak mnogo udobnije u valjanju po lešinama prošlostoletnih pojmova i slika; ako njihova upotreba povremeno i ima nekog smisla, to je lepo, ali u osnovi nas baš briga: smisao je tek zgodan višak, dakle, nije nam baš neophodan i ni za trenutak se nećemo nasekirati kad osetimo simptome njegove nestašice.

Još tekstova ovog autora:

  • Aleksandar Vučić sve više podsjeća na Donalda Trumpa
  • Mračna fascinantnost predratnoga trenutka
  • ”Allo, allo” za Njemce
  • Kratka pisma za dugo čitanje
  • Uvređeni i rituali srdžbe
  • Ništa s titulom
  • Jaruzelski, čovek pod šapkom
  • Meki trbuh demokratije
  • Doziranje pljuvačke
  • O ranom ustajanju

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print
  • Email

Filed Under: NIJE DA NIJE Tagged With: 20. vek, autograf.hr, četnik, Erik Hobsbaum, EU, historija, Hitler, horda, Jugoslavija, kolumna, komunizam, krama, Krim, Lavov, Nije da nije, Putin, Rusija, Staljin, Teofil Pančić, Ukrajina, ustaša, zlo

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

OBAVEZNA LEKTIRA

Viktor E. Frankl: Liječnik i duša

Viktor E. Frankl: Liječnik i duša

Piše: Tihana Pšenko Miloš

Ex libris D. Pilsel

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Piše: Katarina Luketić

SCRIPTA MANENT

Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća

...

Ne reci da nemamo ništa

...

Bjeguni

...

Vladar sjena

...

Pavao

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Slučaj doktora Dragomira

    Slučaj doktora Dragomira

    boris-dezulovic
  2. Farsa

    Farsa

    marinko-culic
  3. Pošto predsjednik Vrhovnog suda?

    Pošto predsjednik Vrhovnog suda?

    boris-dezulovic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Operacija Poslovnik

    Operacija Poslovnik

    m-cimesa
  2. Documentine spomen šetnje Zagrebom

    Documentine spomen šetnje Zagrebom

    n-j
  3. Juriš na Veliki Petrovac

    Juriš na Veliki Petrovac

    nenad-jovanovic

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Otvorena Banijska kuća

    Otvorena Banijska kuća

    28.01.2021.
  2. Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    05.01.2021.
  3. Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je naša kuća”

    Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je...

    05.01.2021.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2021 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se
loading Cancel
Post was not sent - check your email addresses!
Email check failed, please try again
Sorry, your blog cannot share posts by email.