Milan Rakovac
Gledam i slušam fejkere koji strovaljuju čovjeka u pećinsku budalu (jer im sve više vjeruje!) pa samom sebi pjevuši Đavole:
Stojin na kantunu, glava u balunu
A, di si ti.
Stojin na kantunu, glava u balunu
A, di si ti.
Mala, mala, mala
Lipa moja mala, yeah…
Prošle subote je američki F-22 Raptor projektilom srušio balon: Pentagon smatra da je to bilo ”neprihvatljivo kršenje” američkog suvereniteta. Čak i autoritativni, obično mudri, CNN smatra da bi luftbalonski incident mogao biti prekretnica u i tako već zahlađenim odnosima Washingtona i Pekinga.
Luftbalon američki vojni obavještajci opisuju kao ”nadzorni balon”, ali stručnjaci drže da je on tek niskotehnološka, slabašna sigurnosna prijetnja u već dobro rashlađenom hladnom ratu SAD-a i Kine, u dobro zahuktalome špijunskom, ekonomskom, cyber, vojnom i geopolitičkom rivalstvu koje dnevno već prijeteći akcelerira i eskalira.
Naravno, jedva da je zamijećen onaj drugi kineski luftbalon koji se pojavio nad Kolumbijom, gdje je valjda špijunirao plantaže koke? Zatim je Biden rekao, u redovitom izvještaju o stanju nacije: ”Ako nas Kina ugrozi, mi ćemo djelovati”, a na to mu je Trump na Twitteru poručio da vodi Ameriku u Treći svjetski rat…
I što nam dovraga uopće mogu još špijunirati luftbaloni, kada flotile satelita svih zastava, i to ne samo velesila, kruže oko zemlje, kontrolirajući nuklearne silose, vojne baze, skladišta i tvornice oružja, nego i tajne sjednice mondokracije, kao i teške prve muškarčine svijeta u zagrljaju ”lakih” žena.
Oko 2.100 satelita danas kruži oko Zemlje, i još deseci tisuća primjeraka orbitnih objekata, statistički registriranoga svemirskog otpada – isluženih satelita i orbitalnih stanica, odbačenih dijelova (stupnjeva) raketa…
Ali prava orbitalna euforija, kako piše kompetentni BUSINESS INSIDER, tek slijedi: tycoonska oligarhija namjerava već do 2029. lansirati 57.000 novih satelita (!!!). A cijele armije hakera slobodno harače svijetom, provaljujući osobne bankovne račune i ”dobro čuvane tajne”, a fake news postaju važnije od istine…
U ovom i ovakvome svijetu zato ne iznenađuje, ali stoga zaprepašćuje čak i sam američki vojni vrh, a ne samo uboge građane SAD-a, svijeta i okolice, službeni dopis sa samog američkog vojnog vrha: ”Nadam se da sam u krivu, ali imam osjećaj da ćemo se boriti 2025. godine”.
Taj dopis za službenu uporabu piše svojim podčinjenim oficirima general Mike Minihan, komandant elitne Komande zračne mobilnosti, koja broji nekih 110.000 vojnih lica. Taj dokument, namijenjen za internu vojnu upotrebu, najavljuje da će za dvije godine izbiti rat između Kine i SAD-a. I uzalud s vrha Pentagona relativiziraju Minihana.
Ukrajinska kriza kao da uzalud opominje zdrav razbor svijeta, ako je išta od njega ostalo (od razbora – a i od svijeta!), da se ratom više ništa neće moći riješiti.
Sjetih se kako nam je pjevao Gilbert Bécaud spasonosan stih l’importance de la rose, a danas bi parafraza o ”stanju svijeta” mogla glasiti – l’importance de’l luftballon, croi moi…
”Naš kaj, lajbek, tak ti obično bude kad ti je ego napihan kak luftbalon… Napihan si kak mehur od sapunice… Misliš da si frajer u tom luftbalonu (bolje oblečen dečec – v šuškavcu iz Trsta)… Ak te piknem buš se spihnul kak luftbalon”. To su bili luftbaloni mladosti poslije dvaju svjetskih ratova.
Da, dječji luftbaloni su nešto lijepoga, ali luftbalon je bio ipak samo eufemizam za nešto isprazno, glupo, primitivno. Ali nikad kao sada tako opasno prijeteće. Und so was?
Ali, ipak: luftbalone su u mom djetinjstvu dobivala djeca boljestojećih roditelja, a mi seljački sinovi – svinjski mjehur. Istim žarom puhali smo i u luftbalone i u mjehure, a kad nemaš ništa imaš mjehur od sapunice koji te nosi u (tada) utopijsku Ameriku ili na Mars – osobno sam preferirao Veneru…
Baloni nose mene / al´ tad, najednom, eto, rode
s kljunom poput igle / što probuši balone sve
Ovako je djeci, ako ne griješim, pjevao Oliver Dragojević, a gdje su danas rode da probuše KRIEGSLUFTBALLONS? Morat ćemo ih sami bušiti, pa zapjevati pjesmu, to jest brojati brojalicu, ergo bajati bajnu ino vajnu bajalicu nekadašnjih djetinjstava. Jerbo nam je kolektivni mozak ljudske vrste otišao na kvasinu:
Sjela baba u balon pa se vozi u London. U Londonu kupi griz pa se vozi u Pariz. U Parizu kupi papriku pa se vozi u Afriku. U Africi kupi kečku pa se vozi svome dečku. Dečko kupi gramofon koji svira din-dan-don!
Doduše, moram samokritički podsjetiti (sebe ili se) kako sam od obazrivih, politički korektnih kolega zaslužio titulu ”katastrofičar”, kad objavih negdje nedužnu crticu – da mi, narodi i ”narodnosti”, uz pivčeko i bobi štapiće, uživamo u pobjedi Rive na Euroviziji – a kame su već naoštrene… Ma fuj, tojfel, jezik pregrizo…
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Oružje ide kao kruh, a skupo je kao zlato
- Istra – duh i duša eurolandije
- Istra kao Itaka
- Crnogorsko ”Evropa sad” ili o paradigmi čojstvo i junaštvo
- Dubravka Ugrešić u raljama mužjačkim
- Rex blues, moj Galebe*
- Je li nebo plavo baš za sve narode?
- Čovječanstvo se roji jer se kraja boji
- Četvrti balkanski rat(ovi)
- Imamo povijesnu priliku da uredimo naš životni prostor
