autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Kršćanska teologija odmjenjivanja kao antijudaizam

Autor: Jadranka Brnčić / 17.09.2020. Leave a Comment

Jadranka Brnčić

Jadranka Brnčić

Pokušati rekonstruirati povijesnoga Ješuu (Isusa, op. ur.) ne znači svesti ga na Židova prvog stoljeća. Svrha rekonstrukcije jest jednostavno upozoriti na Ješuinu ukorijenjenost u njegovoj vlastitoj tradiciji.

Ješua nije bio kršćanin. Njegov nauk ne proizlazi iz židovstva nego mu iznutra pripada. Stoga bez poznavanja judaizma prvoga stoljeća teško da bismo mogli prići povijesnom Ješui i pokušati razumjeti vrlo kompleksno razdoblje ranoga kršćanstva, jednako kao što bez poznavanja Novoga zavjeta Židovi teško da bi mogli razumjeti početke rabinske tradicije. Ili drugim riječima: bez razumijevanja judaizma, nemoguće je razumjeti čovjeka iz Nazareta, a razumjeti čovjeka iz Nazareta nužno je da bi se razumio judaizam.

I kršćanstvo i judaizam otpočeli su razaranjem Drugoga Hrama 70. g. n. e., znači gotovo u isto vrijeme i na nekoliko stotina metara udaljenosti. Ješua je bio dio paradigmatskog obrata što je preobrazio judaizam i omogućio kršćanstvo, koje je s vremenom odvojilo njegov nauk od vlastite mu tradicije.

Rana povijest kršćanstva jest i povijest Židova, a razdor među dvjema tradicijama nije se dogodio podno Ješuina križa, nego postupno, barem stoljeće kasnije, kada se središnja konvergentna točka vjerskoga života Židova premjestila iz Hrama u proučavanje Tore, a kršćanima pridošlima iz poganstva Ješua postao ono što je Židovima Tora.

Evanđelja su napisana nakon razaranja Drugoga Hrama, i to je, zajedno s činjenicom da su se Ješuini učenici morali suočiti s njegovom smrću i neuspjehom njegova pokreta kako su ga oni bili zamišljali, dalo, k tomu još u svjetlu njegova uskrsnuća, novu perspektivu razumijevanju samoga Ješuina nauka, kao i razumijevanju činjenice da službeno židovstvo kasnoga prvog stoljeća i početka drugog nije Ješuu potvrdilo kao mesiju

Svoju teologiju odmjenjivanja ti su kršćani gradili, između ostalog, i na interpretaciji evanđeljskog ulomka iz Mt 5, 17-19 koji otpočinje Ješuinim riječima: ”Ne mislite da sam došao ukinuti Toru ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti”. Ovo ”ispuniti” svakojako se interpretiralo. Ispuniti (grč. plero) znači učiniti potpunim, potvrditi, jasno pokazati pravo značenje: Na hebrejskom (kijem) očuvati, održati.

Evanđelja su napisana nakon razaranja Drugoga Hrama, i to je, zajedno s činjenicom da su se Ješuini učenici morali suočiti s njegovom smrću i neuspjehom njegova pokreta kako su ga oni bili zamišljali, dalo, k tomu još u svjetlu njegova uskrsnuća, novu perspektivu razumijevanju samoga Ješuina nauka, kao i razumijevanju činjenice da službeno židovstvo kasnoga prvog stoljeća i početka drugog nije Ješuu potvrdilo kao mesiju.

Prve kršćanske zajednice, posebice nakon što je Jakovljeva zajednica u Jeruzalemu uglavnom nestala s javne scene zajedno s Hramom, a kršćanske zajednice postupno iz zajednice Židova prerasle u zajednice ljudi iz poganstva, počele su svoj vlastiti identitet graditi usuprot židovskome.

Začetak toga procesa očituje se već i u samim evanđeljima. Dovoljno je pratiti način na koji su portretirani vjerski vođe Ješuina vremena. Kako se približavao njegov odlazak u Jeruzalem i osuda na smrt, evanđelisti su bilježili sve veće i veće neprijateljstvo vjerskih vođa prema Ješui, što ima i svoje narativne razloge jer je Ješuina smrt na križu kulminacija evanđelja.

No, među evanđelistima primjećuje se znatna razlika u intenzitetu kritike vjerskih vođa i svećenika u Hramu: što je evanđelje kasnije napisano, to su ove skupine vjerskih vođa češće opisivane kao da je riječi o homogenoj skupini sve oštrije suprotstavljenoj Ješui.

Kada je riječi o zavjeri protiv Ješue, u starijim evanđeljima pomnije su zabilježene razlike među sudionicima, kao i njihova odgovornost za Ješuinu smrt: u mlađima pojedini Židovi (dio ”glavara svećeničkih i starješina narodnih”) postaju u Ivana naprosto ”Židovima”.

Premda je suprotstavljanje vjerskih vođa Ješuinu nauku i njihova odgovornost za njegovu smrt u evanđeljskim tekstovima ponajprije u službi narativa a ne historiografski podatak, dakle simboličko, čitateljima i tumačima evanđelja nije trebalo dugo da ga počnu shvaćati vrlo doslovno, kao da se odnosi na Židove uopće, te tako propovijedati i naučavati. Generalizacije nikad ne završe dobro.

Neprijateljstvo prema Židovima nije kršćanska invencija, ali je uvelike bilo intenzivirano kršćanstvom. Kratak je bio put od teološke tvrdnje da Novi zavjet odmjenjuje Stari do, zapravo, arogantnog i uvredljivog osjećaja superiornosti kršćana.

Kratak je bio i put od Ješuinih optužitelja do Judenrein evanđelja, odnosno od rečenice ”Židovi su ubili Isusa” do antisemitizma, od latentnog antisemitima do ozbiljenoga, od inkvizicijskih progona do Šoe, tj. konc-logora gdje je oko šest milijuna Židova ubijeno samo zato što su bili Židovi.

U posljednjih pedesetak godina bitno se mijenja židovsko-kršćanski odnos. Poslije događaja Šoe brojne kršćanske Crkve i zajednice dale su javne izjave o svojemu žaljenju zbog odnosa kršćana prema Židovima i judaizmu kroz stoljeća.

Katolička crkva je 28. listopada 1965. objavila važan dokument Nostra aetate (Deklaracija Drugoga Vatikanskog koncila o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama). Dvije ključne osobe koje su potaknule pripremu Nostra Aetate bili su kardinal Augustin Bea, isusovac na čelu Sekretarijata za kršćansko jedinstvo, i rabin Abraham Joshua Heschel, teološki savjetnik Američkog židovskog odbora koji je komentirao svoje sudjelovanje: ”Ključno je pitanje za Crkvu odlučiti hoće li potražiti svoje korijene u židovstvu i smatrati sebe nastavkom ili produžetkom judaizma, ili će tražiti svoje korijene u poganskom helenizmu i smatrati sebe antitezom židovstva”.

Prve kršćanske zajednice, posebice nakon što je Jakovljeva zajednica u Jeruzalemu uglavnom nestala s javne scene zajedno s Hramom, a kršćanske zajednice postupno iz zajednice Židova prerasle u zajednice ljudi iz poganstva, počele su svoj vlastiti identitet graditi usuprot židovskome

Između kardinala Bee i rabina Heschela razvilo se iskreno prijateljstvo koje je pomoglo u izradi deklaracije, iako ne bez poteškoća. Ipak, zahvaljujući svesrdnom zalaganju rabina Heschela, u dokument je ušla većina njegovih zahtjeva: da za Isusovu smrt ne treba kriviti Židove (nije prihvaćena riječ ”deicid” ili ”Kristoubojstvo” koju su kršćani u prošlosti znali koristiti govoreći o Židovima), da valja osuditi svaki oblik antisemitizma, da Židovi ne mogu biti predmet misije Crkve u preobraćanju na kršćanstvo (rabbi Heschel često je znao reći: ”Da su kršćani ikada od mene tražili ili da se preobratim ili da umrem u Auschwitzu, radije bih otišao u Auschwitz”).

Katolička crkva priznala je postojanu valjanost Božjeg saveza s Izraelom. Papa Pavao VI. odmah je proglasio tekst službenim crkvenim naukom, čime su uspostavljeni čvrsti temelji za buduća desetljeća židovsko-kršćanskog dijaloga i suradnje.

Tijekom gotovo dvaju tisućljeća židovstvo je bilo u izgnanstvu iz kršćanske teologije i hermeneutike te povratak nije jednostavan.

Mnogi kršćani i danas na judaizam gledaju kao na neuspjelu religiju ili, u najboljem slučaju, kao religiju koja je pripravila put kršćanstvu te da je on dovršen i odmijenjen kršćanstvom, a Židovima činjenica da kršćani Ješuu predstavljaju kao onoga tko je napustio judaizam, znači da je on judaizam izdao.

Pritom, naravno, ni kršćani nisu otvorili Talmud, niti Židovi Novi Zavjet da sami pokušaju vidjeti u njima ne predrasude koje su čuli od drugih, nego blaga u njih položena.

Suprotstavljanje Ješue i judaizma ima posljedice i u kršćanskoj terminologiji: Stari zavjet naziva se starim jer je njegova snaga navodno slabija u odnosu na Novi; riječ Tora (nauk, učenje) prevodi se kao Zakon ne razlikujući ga od zakona (halaha) i poistovjećuje ga s legalističkim shvaćanjem odnosa s Bogom, usuprot novozavjetnom razumijevanju toga odnosa kao milosrđa i milosti (čemu je pridonijelo tumačenje Pavlova govora u Poslanici Rimljanima); JHVH se prevodi u suvremenim prijevodima najčešće kao Jahve, svodeći Božje očitovanje na imenicu (dok je zapravo riječi o glagolskom obliku) i oduzimajući izrazu štogod od transcendentalne neizrecivosti.

Kršćani potom drže da su Židovi Ješuina vremena bili opsjednuti obrednom čistoćom; da su očekivali mesiju ratnika koji će osloboditi Židove od rimske okupacije; da je žena bila zapostavljena u židovskom društvu. Sve te predrasude i dalje žilavo pružaju otpor i u interpretaciji evanđeljskih tekstova.

Martin Buber je u niz navrata znao reći: ”Ne vjerujem u Isusa, ali vjerujem s njim”. To nije samo stav Židova koji dijeli vjeru kojoj je Ješua posve pripadao, nego je to i stav i onih kršćana u kojih sadržaj njihove vjere nisu uvjerenja o Ješui, nego njegova vlastita vjera.

Naposljetku, predmet vjere nisu ni judaizam niti kršćanstvo. Oni su sredstva pomoću kojih Židovi i kršćani mogu živjeti svoje povjerenje u Boga.

Norbert Reck, münchenski teolog, u potrazi za razlozima trenutne krize vjerodostojnosti Crkve, u nedavno objavljenoj knjizi Der Jude Jesus Und Die Zukunft Des Christentums sugerira da upravo otkriće Židova Isusa može dovesti do nove, žive budućnosti kršćanstva.

Prihvatiti činjenicu da je Ješua bio pobožan Židov znači htjeti upoznati judaizam zato da bi kršćanstvo jasnije razaznalo svoj vlastiti identitet i bilo autentičnije te da bi se proželo izvornom Ješuinom porukom i u Crkvi mu bilo vjernije.

Ključno je pitanje za Crkvu odlučiti hoće li potražiti svoje korijene u židovstvu i smatrati sebe nastavkom ili produžetkom judaizma, ili će tražiti svoje korijene u poganskom helenizmu i smatrati sebe antitezom židovstva

Upoznati judaizam znači razumjeti što Bog očekuje od kršćana, a što od Židova te da to nije isto – kršćanstvo ima svoju misiju, a judaizam svoju.

Židovi su pozvani da budu potpuni baštinici Božjeg obećanja i time svjedoci Saveza s Bogom koji potpuno oslobađa cio jedan narod, po njemu i sav svijet, a kršćani su, prihvaćajući Krista, pozvani biti odgovorni za svijet, biti pokretači, nadahnitelji i čuvari civilizacije ljubavi. Nije li u konačnici cilj isti – uspostava Kraljevstva Božjeg na zemlji?

A da bi se ispunila Njegova Riječ, Bogu je potreban i jedan i drugi, trebaju mu oba Saveza, svaki u svojoj posebnosti i nezamjenjivosti.

Kada je bilo riječi o novim prijedlozima o obdržavanju posta, Ješua je ispričao prispodobu: ”Ne ulijeva se novo vino [grč. neos: nezrelo, ustajalo] u stare mješine. Inače se mješine poderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino [grč. kainos: svježe, obnovljeno] ulijeva u nove mješine”, ali odmah potom, u Mateja, dodao: ”da se oboje sačuva” (Mt 9,17). Čak je Pavao jasno napisao da je Novi savez za pogane (hebr. gojim) jer Židovi već imaju Savez s Bogom (usp. Gal 3, 14).

Tek gledajući unatrag – iza kulturnih ratova, Konstantina i Križarskih ratova, povijesti antisemitizma, logora smrti – u prvo stoljeće, Židovi i kršćani mogu ući u dijalog oko zajedničkih korijena. Ulazak u dijalog neće, dakako, izbrisati dvije tisuće godina, ali neće ni dopustiti da ga sjena tih godina onemogući.

Odveć dugo Ješua bijaše razlog odvojenosti i neprijateljstava te je možda vrijeme da postane mostom.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Prostor za trećeg(a) – opće dobro – u dijalogu
  • Antisemitizam u Hrvatskoj i dalje je prisutna anomalija
  • Susret s Irinom iz Mariupolja
  • Bio nam dobar Prelazak!
  • Refleksija uz rat u Ukrajini: što znači – biti za mir?
  • Thich Nhat Hanh – učitelj za 21. stoljeće
  • Sretna još jedna ili nova 2.0 godina
  • Valja se zaštititi od utjecaja kaotičnog
  • Papa Franjo protiv iluzije ”povratka u normalnost”
  • Uz Svjetskoga dana molitve za mir

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: PARRHēSIA Tagged With: Abraham Joshua Heschel, antijudaizam, Augustin Bea, Isus Židov, Jadranka Brnčić, Martin Buber, Norbert Reck, Nostra aetate, Parrhēsia, Talmud, Tora

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Čas autonomije

    Čas autonomije

    zoran-daskalovic
  2. Posvađani blizanci

    Posvađani blizanci

    marinko-culic
  3. Emil Matešić: I Haški tribunal može biti umjetničko nadahnuće

    Emil Matešić: I Haški tribunal može biti...

    ana-grbac

Novosti | Arhiva

Drago Pilsel Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

novosti Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT