Olivera Jovanović
Tog ljeta Gospodnjeg 2018. godine na dubrovački aerodrom sletila je mati Makarija, igumanija manastira Sokolica na Kosovu i Metohiji.
Mati Makariju sam upoznala 2005. godine u Osijeku na ekumenskom susretu pri Visokom evanđeoskom teološkom učilištu. Trinaest godina kasnije, čudesnim putevima Gospodnjim, naš je susret opet bio vezan za Hrvatsku. Možda to nije bilo slučajno jer je porodičnim korijenima mati Makarija bila spojena sa Slavonijom i Likom.
Rođena je 1940. godine u Stalaću u Srbiji, gdje je otac Ličanin bio raspoređen na službu. Doktorirala je hemiju u Ljubljani. Nakon doktorata odbila je dobro plaćen posao u tada čuvenoj Ini u Zagrebu te se priljubila molitvi za život svijeta. Zamonašila se u Grčkoj gdje je završila i teološki fakultet. Bila je poliglota, prevodila je knjige. U manastiru je otkrila da ima dar ikonopisanja i freskopisanja te je pored blage riječi i slikom upotpunila svoju izvanrednu misiju pravoslavlja.
Mati Makarija je bila sestra svijetu u kojem je njena mjera odnosa ka ljudima bila beskrajna ljubav ka bližnjem. Njoj je bližnji bio svaki čovjek. Pa i onaj koji je ubio njenog oca.
Njeno svjedočenje vjere je bilo najljepše ispovijedanje novozavjetne riječi da je vjera bez dobrih djela mrtva. Takvom jednom svjedočenju sam prisustvovala tokom spomenutog susreta s mati Makarijom u Osijeku gdje sam upoznala i čuvenog profesora Miroslava Wolfa. I njega, planetarno poznatog profesora, zadivila je mati Makarija.
Tada je, umjesto molitve, Makarija ispričala da je imala pet godina kada su partizani njenog oca Luku odveli iz kućnog gnijezda i ubili. Mati Makarija, tada djevojčica Milica Obradović, odrasla je s majkom i tri sestre.
Došle su osamdesete, a s osamdesetima i restauracija religije kada se pomalo shvatalo da je i prije čobanice koja progovara sa Ovčara i Kablara bilo života u toj čuvenoj dolini manastira, ali i malo šire.
Mati Makarija, tada već monahinja, živopisala je manastirsku trpezariju u Žiči kada je vladika žički zamolio da o svom radu upozna grupu veterana iz Drugog svjetskog rata.
”Ne znam, dete moje, zašto, ali imam potrebu da tebi nešto ispričam”, jecao je s rukom na njenom ramenu stariji gospodin iz grupe veterana koji je zamolio da nasamo popričaju.
Rekao je da decenijama ne može da spava jer je, da bi se dokazao kao mladi skojevac, ubio čestitog i nevinog domaćina, Luku Obradovića.
Pred Makarijom je bio ubica njenog oca koji, pak, nije znao da stoji ispred jedne od četiriju Lukinih kćeri.
Iako u šoku od saznanja da pred sobom ima ubicu svoga oca, Makarija nije otkrila da je ona Milica, djevojčica kojoj je ukrao djetinjstvo.
Sakrila je jer je bila svjedokom njegove istinske muke i tuge. Sakrila jer je pred sobom imala pokajnika. Sakrila jer je svjedočila Hrista. Razapetog, kao što je i ona u tim trenucima bila. Razapeta pred patnjom ubice svoga oca i pred sjećanjima na tugu svoga djetinjstva… Sakrila da, kako je rekla, ”ne postidim nesrećnog čoveka”.
A njoj su, dok je on pokajnički ridao, mislima prolazile slike majke i sestara… Nesrećnog djetinjstva i siromaštva. I majčine patnje da ih prehrani i izvede na put. Borila se mati Makarija sa sobom… Uhvatila se u koštac sa svojom tugom, ljutnjom, mukom. I pobijedila je. Sebe. Nije rekla da je ona Lukina ćerka.
”Uzela sam njegovu ruku sa svog ramena, ruku koja je usmrtila našeg oca, i unesrećila naše detinjstvo, celivala sam je, i čini mi se poslednjom snagom izgovorila: ‘Ta deca su vam odavno oprostila’. Jedva sam uspela da se uzdržim da se ne otkrijem i da ne zaplačem”.
Nije se otkrila i nije zaplakala. Tješila ga je i zamolila da ode svešteniku na ispovijest i pričest. Ubrzo je saznala da se dan nakon pričešća on upokojio. Na putu pokajanja i spasenja pomogla mu je Milica, Lukina ćerka, sada monahinja Makarija.
Mati je nastavila svoj monaški život koji je odveo na Kosovo i Metohiju gdje je iz temelja obnovila manastir Sokolicu.
Sjetih se i priče kada su u crkvu na liturgiju došli komšije Albanci da je mole da odveze ženu na porod. U prvi mah je pomislila kakva drskost da je ometaju u molitvi, a onda je samu sebe upitala i odgovorila: ”Makarija, šta bi uradio Bog kojeg ispovedaš? Pa, odvezao bi ženu da se porodi…”. Tako je i bilo.
Tog ljeta Gospodnjeg 2018. godine mati Makarija je sa dubrovačkog aerodroma došla u Hercegovinu među stotinu muslimanki, rimokatolkinja, pravoslavnih i Jevrejki.
Pri susretu mi je rekla da sam opasna jer sam uspjela da je ubijedim da dođe čak u Hercegovinu, a da do Dečana, koji su joj blizu, nije otišla dugo. Rekla mi je i da sam mladolika, a da se po borama vidi da imam godina. Rekla je i da je srećna što je došla i da obzirom na svoje godine ima osjećaj da joj je to poslednje veće putovanje, a prvo u Hercegovinu. Rekla je i da je Hercegovina lijepa. Imala je želju da posjeti manastir Tvrdoš gdje se susrela s vladikom Atanasijem i svjedočila svoju radost susreta sa ženama različitih vjera.
Javila mi se nakon nekoliko dana kada se vratila u manastir Sokolicu. Zahvalila mi se na pozivu i još jednom podijelila svoje utiske s putovanja i druženja sa ženama veselih boja svojih marama, kako mi je kazala.
Prošle godine obradovala me je pošiljkom. Poslala mi je s posvetom svoju knjigu ”Ljubav i oproštaj nisu samo reči nego život u Hristu”. U njoj je svjedočila o ljubavi – onako kako je i živjela. Sa stavom i ljekovitom iskrenošću. Poslala mi je i knjigu arhimandrita Alekseja koji je vjenčao Vanju i mene u Jerusalimu. S mati Makarijom ništa nije slučajno.
Mati Makarija se upokojila 18. avgusta 2022. godine, uoči praznika Gospodnjeg – Preobraženja. Sahranjena je u manastiru Sokolici u koji se utkala svim svojim bićem.
Poznanstvo s mati Makarijom smatram velikim blagoslovom. Često umjesto molitve na ekumenskim i međureligijskim druženjima pričam o primjeru spasonosne i ljekovite vjere koju je svjedočila mati Makarija i koja nas podsjeti šta znači biti hrišćanin i kako se vjera ispovijeda djelima.
S pravednima upokoj, Gospode, dušu sluškinje Tvoje Makarije. Amin.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Smisao korizmenog posta
- Iako sam iz srpskog sveta ne mrzim ni ovoga što mrzi mene
- Kakvi smo? Dobri smo! Ne lažem, Tita mi
- Adio, Sarajevo – Beograde, dobro jutro
- Zlo buja, a mi ga zalijevamo i brinemo o njemu
- Patrijarhova riječ protiv nasilja nad ženama je nasušna
- Skica pravoslavne pravednice, mati Makarije
- Banetu Bumbaru i onom vremenu kada je sve bilo naše
- Sarajevska crkva živih i mrtvih
- Ljekoviti piloti helikopterskog servisa Republike Srpske
