Tomislav Šola
Ovim popisom dolje, ustvari slajdom s predavanja iz 1990. godine, dokazivao sam da muzejski kustosi ne ispunjavaju pet od ovih prijeko potrebnih deset elemenata svake profesije.
Tekst kojim je to naširoko objašnjeno je davno objavljen, ali sam ipak u zagradama, za lakše razumijevanje, dodao vlastitu procjenu sadašnjeg stanja. Čak sam i u ovoj istoj kolumni nedavno govorio o očitoj zabludi da postoji kustoska profesija. Dakako, nastojeći je doista ostvariti, a ne biti protiv nje.
Na sreću i engleski i hrvatski pružaju dobru priliku da se razlikuje struka od zanimanja, kao profession od occupation. Ovih prvih je, kažu razni autoriteti, možda tridesetak, a ovih drugih je na tisuće i tisuće.
U posljednje tri decenije su i praksa i teorija napredovale, ali ni približno toliko da bi kustoski posao postao profesija. Još su mi poneki strani studenti povremeno dostupna publika, pa sam odlučio i kod kuće ponešto dodati ovom (pra)starom dijagramu:
- obvezna poduka o povijesnim i znanstvenim načelima struke i njezinim vještinama i metodama (u većini zemalja ne postoji ni kao prava prilika, a kamoli kao obaveza pri zapošljavanju)
- pravna regulativa statusa, društvene funkcije i položaja (postoji svagdje, ali poljuljana de-reguliranjem svijeta, općom privatizacijom miješanjem s turističkom industrijom itd.)
- licencni sustav (postoji u razvijenim zemljama kao implicirani sustav kriterija za javno financiranje, dakle implicite, ali ni naziv ”muzej” ni titula kustos nisu zakonski zaštićeni)
- etički kodeks (ne miješati s kodeksom kustoske dnevne prakse!)
- standardi izvedbe i postignuća (u posljednjih petnaestak godina napredak je očit u razvijenim zemljama)
- specifična profesionalna kultura (postoji u naznakama, ali ne i u potrebnoj širini)
- autonomija na djelu (u većini zemalja ne postoji)
- specifične metode istraživanja i izvedbe (jedva da je realnost)
- skup radnih, ali otvorenih i anticipirajućih definicija (nova definicija muzeja svjetske muzejske organizacije poboljšala je razumijevanje prirode te institucije, ali ne predstavlja)
- idealistički društveni cilj (udaljen cilj za većinu: društvena mudrost, partnerstvo u razvojnim odlukama…).
Do sredine 1990-ih još sam s entuzijazmom podučavao studente i kolege da nam predstoji nova profesija čijem će stvaranju pomoći, ona koja će učiniti važnim i njihov (budući ili sadašnji) posao, a i njih same. Nisam odustao, ali sad bolje razumijem teret inercije i sebičnost ”vlasnika” društva. (Netko pametan je rekao da, želimo li razumjeti svijet moramo ga pokušati promijeniti).
Strastveni profesori toga obično nisu svjesni. Ionako poduče samo one koji ih trebaju kao podsjetnik i da (te rijetke) opskrbe motivima za plemenitiju, korisniju budućnost.
Svijet institucija javne memorije (a muzeji su im svima epitom) teško se mijenja u sredinama koje su zabavljene siromaštvom, korupcijom ili, ne daj bože, ratovima pa je važnije da ostanu sluge establišmenta.
Valjalo bi napisati strastvenu knjigu o propaloj profesiji i o tome kako bi svijet bio bolji da je javna memorija bila manje pospremljeno blago, a više mudrost. Malo je vjerojatno da se s katedre može mijenjati stvarnost, ali obavezno obrazovanje za struku to čini mogućim.
Onima koji su do ovog mjesta izdržali čitanje kolumne, ponudit ću utjehu: samo oni znaju da su skoro svi kustosi ne-obrazovani za svoj posao.
Arheolog ili prirodoslovac ili povjesničar mogu biti blistavi studenti, ali je li doista dovoljan stručni ispit s nešto (do tad) nepoznate literature da u tri mjeseca postanu kustosi. Je li bez obaveznog, komplementarnog obrazovanja za odgovornu društvenu struku, mogu biti (za ostatak profesionalnog života) zaduženi da od znanja o prošlosti naprave mudrost za život?
Nakon 33 godine, a valjda sam to bar ovlaš i tada, davno, spomenuo, još su dva obvezujuća elementa stvarne profesije, poštenje i ukus, koje bi valjalo dodati na listu.
I danas veći dio liste treba dokazivati, ali prijedlog osnovne liste je i tih nekoliko decenija unatrag zvučao arogantno, posebno zato jer je dolazio iz s nerazvijenog i nazadnog juga Europe.
Ali, naša ”promatračnica” je bila postavljena, između svjetova, ideologija i ratova (vrućih i hladnih), ali s putovnicama pogodnim za putovanja po širokom svijetu.
(Nastavlja se).
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Kustosi baštine – elementi profesije koja nije stigla stasati (2)
- O duhovnom i o strahu od nestajanja
- Stare vrijednosti i nova značenja – You do You
- Nepostojeći čuvari iskustva u ugroženom svijetu
- Profit je iskušenje, zarazno i razorno za baštinu
- Razjedinjena vojska bez zapovjednika i strategije
- Pledoaje za nepostojeću profesiju
- Savršen primjer temeljite strukovne i građanske kulture
- Vrijednost inovacije – ”Zagreb dok ga još nije bilo”
- Prošlost je koristan pratilac, ali zlokoban vođa
