Kristijan Grđan
Uhićenje i kazneni postupak protiv osmero hrvatskih državljana u Zambiji, koje se tereti za kazneno djelo pokušaja trgovine djecom sa ”svrhom iskorištavanja”, a koji su zapravo željeli posvojiti djecu iz Demokratske Republike Kongo (dalje u tekstu DR Kongo) već nekoliko tjedana puni novinske stupce.
Dostupne informacije ograničene su uglavnom na to o čemu može izvijestiti Ministarstvo vanjskih i europskih poslova te saznanjima iz medija.
Glavni prijepor jest autentičnost dokumenata u postupku posvojenja u DR Kongo u koju su posumnjale zambijske vlasti, a cijela situacija ima i posebnu dimenziju pošto su zakonitost sumnjivih odluka sudova u DR Kongu potvrdili hrvatski sudovi na temelju Zakona o međunarodnom privatnom pravu (NN 101/17, dalje u tekstu Zakon).
Temeljni uvjet iz članka 67. stavka 1. Zakona za priznanje strane sudske odluke jest da podnositelj prijedloga za priznanje uz tu odluku podnese i dokaz o pravomoćnosti te odluke po pravu države u kojoj je donesena.
Jedini od razloga za odbijanje priznanja strane sudske odluke koji bi bio primjenjiv na posvojenje, ali se odnosi i na sva druga pitanja, sadržan je u odredbi iz članka 71. tog Zakona da će se odbiti priznanje strane sudske odluke ako bi priznanje očito bilo protivno javnom poretku Republike Hrvatske. To bi se svakako trebalo odnositi i na slučaj da je strana sudska odluka krivotvorena ili nezakonito donesena.
Naravno, ta procjena je u potpunoj diskreciji nadležnog suda Republike Hrvatske i suci mogu različito ocijeniti, od slučaja do slučaja, koju odluku će smatrati prihvatljivom za priznanje, a koju neće.
Da bi se sudovi mogli uopće upustiti u to ocjenjivanje, dužni su se upoznati u potrebnoj mjeri s pravnim sustavom zemlje čiju odluku razmatraju, a pri tome je i notorno da bi trebali provjeriti i njezinu autentičnost.
Način na koji je odredba iz članka 71. citiranog Zakona pisana riječima ”odbit će se priznanje strane sudske odluke” stavlja sudovima obavezu da utvrde da priznanje te odluke nije očito protivno javnom poretku Republike Hrvatske pa kada se oni niti ne upuštaju provjeravati stranu sudsku odluku, sudovi propuštaju svoju zakonsku obavezu.
Zato je predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske 5. siječnja ove godine izdao preporuku sudovima da u tim postupcima provode postupke provjeravanja autentičnosti primljenih dokumenata i potvrde o pravomoćnosti putem sustava međunarodne pravne suradnje te, kada je riječ o posvojenju, dodatno provjere jesu li potencijalni posvojitelji upisani u Registar takvih posvojitelja u Republici Hrvatskoj.
Prema međunarodnoj organizaciji Transparency International, DR Kongo na 11. mjestu spada među najkorumpiranije zemlje svijeta.[i] Još je i ranije ta međunarodna organizacija utvrdila da korupcija prožima sve razine državnog aparata, uključuje širok spektar državnih službenika od najniže do najviših razina vlasti.
Istraživanje je pokazalo da su građani DR Konga morali podmićivati sudbenu vlast u 62 posto slučajeva te da je taj oblik vlasti među sektorima najviše ranjivima za korupciju.[ii]
Prema tome, neovisno o činjenicama koje u konkretnom slučaju uhićenih hrvatskih državljana tek treba utvrditi za potrebe kaznenog postupka u Zambiji, općenito se može dovesti u pitanje povjerenje u autentičnost sudskih odluka DR Kongo kada se zna da je korupcija u pravosuđu te zemlje visoko prevladavajuća.
Kao odgovor na organiziranu trgovinu djecom, zbog čega su djeca ponekad i otimana njihovim roditeljima, DR Kongo je još 2013. godine suspendirala institut međunarodnog posvojenja. Potom je 2016. godine i zakonski ”zabranila je međunarodno posvojenje djece. Tako Ministarstvo vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država navodi da posvajanje djece iz DR Kongo u SAD-u nije moguće i da eventualno posvojena djeca neće moći zakonito napustiti matičnu zemlju. Svojim državljanima američke vlasti izričito savjetuju da ne pokreću postupke posvajanja djece u DR Kongo.[iii]
No hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova ne navodi u upozorenjima za DR Kongo činjenicu zabrane međunarodnog posvojenja.[iv]
Ako je DR Kongo zakonski zabranila međunarodno posvojenje, kako sudovi te zemlje uopće mogu donositi zakonite odluke o posvojenju djece je prvo pitanje kojim su se hrvatski sudovi trebali baviti, da su se uopće pokušali upoznati s tim pravnim sustavom.
Nemoguće je ne zapitati se kako hrvatski državljani, ovi uhićeni tako i oni prije, koji su se upustili u postupke posvojenja u DR Kongo nakon 2013., odnosno 2016. godine nisu provjerili ove okolnosti.
Osim dobivenih garancija od posrednika uključenih u te postupke posvojenja te dijeljenja iskustava drugih posvojitelja, direktan kontakt i provjera činjenica hrvatskim građanima u DR Kongu nije moguća. Ti su posvojitelji naime, djecu preuzimali u susjednoj Zambiji.
Oni nisu mogli znati niti provjeriti je li osoba koja se u DR Kongu predstavlja odvjetnikom doista bila odvjetnik, je li novac koji je tom odvjetniku uplaćen bio korišten za njegovu zasluženu nagradu i plaćanje potrebnih taksi ili je iskorišten za davanje mita sucima i drugim službenim osobama, jesu li odluke sudova DR Konga bile autentične ili nisu.
I što je možda najvažnije, kao što je bio slučaj s petnaestoro djece iz DR Konga posvojenih u Belgiji,[v] ne može se niti znati jesu li posvojena djeca doista bila bez roditelja ili su bila oteta. Uvjerenje u altruističke pobude bilo koga uključenog u taj postupak ne daje bilo kakvu pravnu sigurnost.
Međutim, pitanje pravne sigurnosti nije na hrvatskim građanima koji su se odlučili za takav postupak posvojenja. Oni su, bez obzira na ove navedene visoke rizike ipak na put po djecu krenuli u uvjerenju da je sve lege artis jer su sudske odluke iz DR Konga bile potvrđene od strane hrvatskih sudova.
Štoviše, na temelju tih odluka djecu su mogli upisati u matične knjige rođenih, dati im imena i upisati ih u hrvatsko državljanstvo. Tko bi znao kako suci primjenjuju odredbe Zakona o međunarodnom privatnom pravu i upuštaju li se uopće u bilo kakve provjere autentičnosti izvornih dokumenata?
Hrvatski građani imaju pravo na povjerenje u sudbenu vlast, da su njihove odluke zakonite i utemeljene te da su jamstvo pravne sigurnosti. Tko bi znao da hrvatski sudovi, nadležni u Krapinsko-zagorskoj i Varaždinskoj županiji uopće ne vode računa o tome kakav je pravni sustav zemalja čije sudske odluke priznaju i da ne propituju jesu li takve odluke uopće zakonito donesene?
Osim Zakona o međunarodnom privatnom pravu, Republika Hrvatska raspolaže i nizom međunarodnih izvora iz Haške konferencije o privatnom međunarodnom pravu, koji su dio njezinog pravnog sustava. Međutim, većina zemalja afričkog kontinenta, među kojima je i DR Kongo nije članica te konferencije pa se na njih ne može primijeniti drugo osim šturih odredaba navedenog Zakona.
Transparency International navodi da je Južni Sudan najkorumpiranija zemlja na svijetu. Kako su u svojoj praksi pokazali, neku eventualnu sudsku odluku o imovinskim odnosima stranaka donesenu u Južnom Sudanu, hrvatski sudovi će priznati ako je pravomoćna, neovisno o tome što je ta odluka donesena u izvornom obliku možda bila krivotvorena ili nezakonito donesena. Na temelju te odluke, može se nad strankom provesti i ovrha, dakle, netko efektivno može ostati pokraden zato što je netko drugi zloupotrijebio južno-sudansko korumpirano i hrvatsko indolentno pravosuđe.
Te bi nedostatke sada trebala bar privremeno ispraviti spomenuta preporuka predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, makar nije obvezujuća pa je i dalje u nadležnosti i diskrecijskoj procjeni nadležnog hrvatskog suda da priznaje i nezakonite odluke sudova stranih država.
Pravni stručnjaci već upozoravaju da se radi o pravnim prazninama koje bi trebalo regulirati što je prije moguće usvajanjem novog normativnog okvira. Pored toga što se obvezala upravo putem Haške konferencije na niz konvencija iz međunarodnog privatnog prava, iznenađujuće je da je Republika Hrvatska ostavila tako veliku pravnu prazninu za sve zemlje koje nisu pristupile Haškoj konferenciji.
Dok osmero hrvatskih građana čami u iznimno teškim uvjetima zambijskog zatvora očekujući oslobađanje ili osudu strogim zatvorskim sankcijama, hrvatski suci koji su legalizirali odluke sudova DR Kongo čiju autentičnost nisu provjeravali, neće se suočiti ni s kakvom odgovornošću.
Preporuku predsjednika Vrhovnog suda ne moraju slijediti ako neće i mogu slobodno nastaviti donositi odluke kakve su donosili dajući hrvatskim građanima privid zaštite i sigurnosti.
Kako i ovi uhićeni hrvatski građani u Zambiji imaju ograničenu konzularnu zaštitu tako i građani koji žive u Hrvatskoj svakim danom postaju sve više svjesni da se ne mogu pouzdati u ovakvu sudbenu vlast. A ako se ne mogu u hrvatske sudove pouzdati, u koga mogu?
_________________________________________
[i] Transparency International, Corruption Perceptions Index, 2021.
[ii] Transparency International, ”Overview of Corruption and Anti-Corruption in the Democratic Republic of Congo (DRC)”, 2013.
[iii] https://travel.state.gov/content/travel/en/Intercountry-Adoption/Intercountry-Adoption-Country-Information/CongotheDemocraticRepublicofthe.html uvid na 11. 1. 2023.
[iv] https://mvep.gov.hr/informacije-za-gradjane-244593/konzularne-informacije-22730/preporuke-za-putovanja-22854/upozorenja/245044?country=193 od 1. 7. 2022, uvid na 11. 1. 2023
[v] Christian Putsch, ”Statt ins Ferienlager zur Adoption nach Belgien”, Die Welt, 31. 1. 2019.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Radnici Čistoće: Prekarni rad nije društvena vrijednost
- Hrvatska, država kojoj su ljudska prava projektna aktivnost
- Sanader nije kriv. Marija koja je isprosila 1,5 kunu je?
- Zelena politika – kapitalizam vs. socijalna pravda
- Lažno bolovanje i tko tu stvarno laže?
- Građani protiv Hrvatske: pravo na život i zdravstveni sustav
- Stigmatizacija majmunskih boginja iako nisu gay bolest
- Kod cijepljenja vrijedi načelo društvene solidarnosti
