Rada Borić
”Život se skuplja ili širi u odnosu na nečiju hrabrost.”
Anais Nin
Prije nekoliko dana nastavljeno je suđenje Damiru Škari, nekadašnjem predsjedniku Autokluba Siget.
Damir Škaro, brončani boksački olimpijac i bivši HDZ-ov saborski zastupnik, za zaposlenike je uveo jednom mjesečno obavezni odlazak na misu u crkvu u Sigetu, a o tome se morala voditi evidencija. Gostovao je na katoličkoj televiziji i govorio o vjeri. Sudjelovao na misi na sportskom hodočašću.
Njegovi zaposlenici dobro su znali kakvu moć ima kada predsjednica države dođe na proslavu 40 godina autokluba, jedne udruge građana.
Zaposlenice su znale kakvu moć ima kada u ladici drži pištolj.
Suđenje je zatvoreno za javnost, jer je tako tražila tužiteljica s obzirom na to da se radi o kaznenim djelima silovanja i spolnog uznemiravanja.
Odvjetnik je tražio da žrtva ponovo svjedoči. Odvjetnik je tražio da žrtva ponovo svjedoči. Odvjetnik je tražio…
Nasilje je pandemija. Ne poznaje granice, ni rasu, ni vjeru, ni klasne razlike. Milijardu žena godišnje u svijetu preživi nasilje. Za sigurno cjepivo protiv njega ne natječu se ni laboratoriji ni države. I Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama koji se obilježava 25. studenoga – obilježava se u čast četiriju žena – četiriju sestara: Patrie, Minerve, Dédé i Marie Teresie Mirabal, političke aktivistkinje skupine ”Leptiri” (španjolski: Las Mariposas)
Retraumatizacija žrtava nije važna. Škaro je ”zakon i sud”, kako navodi jedan svjedok, a znamo kako sudovi poštuju zakon i sud jednog hadezeovca.
Često se žene pita zašto nisu ranije prijavile nasilnike, zašto su u braku začinjenom batinama i ponižavanjem izdržale godine skrivajući modrice, zašto nisu prijavile seksualne ucjene šefova, zašto naprosto nisu pokupile svoju djecu i otišle.
Otišle kamo? Roditeljima čiju će kuću nasilnik zapaliti, prijateljici koja se jednako boji nasilnika? U sklonište koje u njezinu gradu, ni u županiji ne postoji, iako je to sklonište i ta skloništa premijer obećao, tek nakon prosvjeda tisuće žena i muškaraca koji misle da žene nisu drugotne kampanje #spasime.
Zašto u domu, u poduzeću ili ustanovi ostaju nasilnici, a partnerice i zaposlenice posramljeno šute o nasilju? Još ih se i žali kad im ”žena ode” ili im se isplati otpremnina ne bi li se sačuvao ugled ustanova ili poduzeća koja toleriraju nasilnika.
Lako se hvastati o nultoj toleranciji na nasilje.
Bernarda Jakelića je četrnaest djelatnica Hrvatske udruge poduzetnika optužilo za seksualno zlostavljanje. Četrnaest! Jednoj se možda ne može vjerovati, možda ni dvjema. Ali četrnaest?
Bit će da su se urotile. Osnovale zločinačku organizaciju da preuzmu HUP, kako im se govorilo. Obraz se HUP-a spašava s ”nismo znali” i sporazumnim raskidom ugovora i otpremninom od 1,9 milijuna kuna.
Koga briga za obraz žena. Njihov život. Ništa od odgovornosti uprave, ništa od javnog sramoćenja, nečasnog otpusta. Ništa – kao primjer ostalim seksualnim predatorima. Ništa od nulte tolerancije na nasilje.
Četrnaest žena se ohrabrilo prijaviti nasilnika. Leptiri čeličnih krila.
Pitate se, još uvijek, zašto žene ne prijavljuju nasilnike? Koliko su ih puta prijavljivale policiji? Socijalnoj službi?
Odgovori koje su dobivale ogledalo su razumijevanja nasilja. Ako ministrica kaže ”to vam je tako u braku”, ne čudi da to isto kaže i socijalna radnica ili policajac. Ili ispovjednik. Ili susjeda.
I zašto se čudimo kada svake godine brojimo sve više žena ubijenih u nasilju. Pištolj u ladici moćnika Škare, sutra je pištolj u ladici nekog novog oraškića.
Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se 22. rujna.
Ove je godine uz 21. godišnjicu ubojstva u sudnici Općinskog suda u Zagrebu premijer na svom Twitteru napisao: ”Protekla je 21 godina od stravičnog ubojstva triju žena na Općinskom sudu u Zagrebu. Taj zločin trajna je obveza svim institucijama da predano rade na sprječavanju nasilja nad ženama i u obitelji te da ohrabruju žrtve u prijavljivanju nasilja”.
”Stravično ubojstvo triju žena”.
Hajmo im dati imena: prije ročišta, u predmetu razvoda braka, nasilnik, čije su nasilje prikrivali kolege policajci, ubio je svoju suprugu Gordanu Oraškić, sutkinju Ljiljanu Hvalec, odvjetnicu Hajru Prohić i teško ranio zapisničarku Stanku Cvetković.
Nasilniku ime ne spominjem (”ime mu se ne spominjalo”, proklele bi naše bake), tek se pitam što su mislili nakon ubojstva oni koji su njegovo nasilje prikrivali. Da je bilo prijavljeno, moglo je to spasiti živote četiriju žena.
Koliko žena mora biti ubijeno da bi zaslužile dan prisjećanja? Tko će na kraju godine, a statistika je neumoljiva, nanizati imena četrdesetak žena ubijenih svake godine od svojih muževa, intimnih partnera, bivših muževa u Hrvatskoj?
Nasilje je pandemija. Ne poznaje granice, ni rasu, ni vjeru, ni klasne razlike. Milijardu žena godišnje u svijetu preživi nasilje. Za sigurno cjepivo protiv njega ne natječu se ni laboratoriji ni države.
I Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama koji se obilježava 25. studenoga – obilježava se u čast četiriju žena – četiriju sestara: Patrie, Minerve, Dédé i Marie Teresie Mirabal, političke aktivistkinje skupine ”Leptiri” (španjolski: Las Mariposas).
Njegovi zaposlenici dobro su znali kakvu moć ima kada predsjednica države dođe na proslavu 40 godina autokluba, jedne udruge građana. Zaposlenice su znale kakvu moć ima kada u ladici drži pištolj. Suđenje je zatvoreno za javnost, jer je tako tražila tužiteljica s obzirom na to da se radi o kaznenim djelima silovanja i spolnog uznemiravanja
Datum je izabran u znak sjećanja na njihovo brutalno umorstvo – dao ih je smaknuti diktator Rafael Truillo u Dominikanskoj Republici 1960. godine. Njihovo je umorstvo postalo simbolom otpora diktatorskom režimu, a Ujedinjeni narodi su proglasile ovaj dan 1999. godine Međunarodnim danom borbe protiv nasilja nad ženama.
Borba protiv nasilja nad ženama borba je protiv onih koji imaju moć, koji su umislili da imaju moć. Borba protiv onih kojima je neupitno tko je ”glava obitelji” i tko ”ima pravo” odlučivati umjesto žena i o životima žena.
Institucionalno nasilje, nasilje koje godinama tolerira i ne osuđuje nasilnike, obiteljske, poslovne i stranačke moćnike ženama šalje poruku da nisu ravnopravne.
Obljetnički datumi i tragična podsjećanja na žene koje su ubijene samo zato što je to nasilnik mogao, čine žene odlučnijima u borbi, čine leptirova krila čeličnima.
”Pojam naroda i čovječanstva ne dijeli muški spol od ženskoga. Ni pojam državljana ne dijeli muža od žene, kad im dijeli – dužnosti. Država postavlja u pogledu dužnosti između muškaraca i žena jednakost.” (Marija Jurić Zagorka)
Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama je 25. studenoga, a to je i početak 16 dana aktivizma, kampanje kojim se povezuju ženska borba i ljudska prava, jer je 10. prosinca Međunarodni dan ljudskih prava.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Veliki rasjed Banija/Banovina
- Inventura: razmislimo gdje nam je mjesto i što nam je važno
- Očevi i sinovi. I poneka majka
- Dečki dečkima oči ne vade
- Komemoracija u Gruborima ima smisla ako se vrate Srbi
- Sabor ne smije biti loš film koji se stalno vraća na početak
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.