Sliči li ekipa iz Slovenske 9 na Plenkovića u Europskom vijeću?

Hrvatska javnost već danima raspravlja o problemu postojanja društvenog kluba za vodeće ljude u ovoj državi, u kojemu elita iza zatvorenih vrata i daleko od očiju i ušiju javnosti donosi odluke o životima i svakodnevici građanki i građana Hrvatske. Za članove tog kluba ne vrijede pravila koja vrijede za ostale.

Javnost je bila prilično jednoglasna u osudi samog koncepta, kao i sudionika druženja u tom klubu, i to je razumljivo. Politika, odluke koje se tiču našeg društva, moraju se odvijati u procesu javne rasprave koji je transparentan u svakom svom dijelu, i u toj javnoj raspravi javnost može sudjelovati, biti informirana o tome što se predlaže, pobuniti se ako se ne slaže s nečime.

Zato je razumljivo što je reakcija hrvatske javnosti na kamarilu iz Slovenske 9 bila tako ogorčena i ljutita.

Međutim, što kad bih vam rekao da hrvatski predsjednici vlade i ministri vanjskih poslova, pa tako i Andrej Plenković, već godinama sudjeluju u nečem sličnom, ali potpuno ignoriranom ili prihvaćenom od hrvatske javnosti, a odluke koje se u tom krugu donose utječu ne samo na živote građanki i građana Hrvatske, nego i na živote preko 440 milijuna građanki i građana Europske unije.

Govorim, dakako, o Europskom vijeću, i želim reći da sam bio pomalo nepravedan u svojoj analogiji s klubom u Slovenskoj 9, budući da je to tijelo sasvim legitimno, sasvim legalno i legitimno, i sasvim potrebno, barem dok Europska unija još uvijek traži svoj put u budućnost. Nešto o tome ću reći kasnije.

Sličnost sa Slovenskom 9, barem kada je u pitanju Andrej Plenković, leži u činjenici da ni šira hrvatska javnost, a ni zastupnice i zastupnici u Hrvatskom saboru, zapravo ne znaju koje će stavove on zastupati na sastancima Europskog vijeća, čije će prijedloge i vrijednosti podržavati, koga će podržavati za visoke dužnosti u institucijama Unije

Sličnost sa Slovenskom 9, barem kada je u pitanju Andrej Plenković, leži u činjenici da ni šira hrvatska javnost, a ni zastupnice i zastupnici u Hrvatskom saboru, zapravo ne znaju koje će stavove on zastupati na sastancima Europskog vijeća, čije će prijedloge i vrijednosti podržavati, koga će podržavati za visoke dužnosti u institucijama Unije.

Hrvatska javnost, a i mi u Saboru, za sve to saznajemo tek nakon što su ti sastanci završeni, a službeni izvještaji u Sabor stižu ponekad i s više mjeseci kašnjenja.

Hrvatske novinarke i novinari koji prate sastanke Europskog vijeća našeg premijera moraju loviti za izjave po briselskim hodnicima, a on u odgovoru na njihova pitanja često pokazuje podsmijeh ili frustraciju činjenicom da eto, on sad tu mora odgovarati na neka glupa pitanja o stvarima koje ionako malo tko razumije, po njegovom mišljenju, dakako.

Između Europskog vijeća i kluba u Slovenskoj 9 razlika je ”nebo i zemlja”, ali razlike u odnosu prema demokraciji i građanima Hrvatske između sudionika ”razgovora ugodnog naroda iz Slovenske 9” i Andreja Plenkovića kad ide na Europsko vijeće ima jako malo. To je vrlo sličan mentalni okvir.

Ovo je godina u kojoj bi se trebala održati velika konferencija o budućnosti Europe.

Odluke donesene na toj konferenciji trebale bi odrediti smjer u kojem će Europa ići, i dati odgovore na neka važna pitanja o svom identitetu: hoće li se razvijati u federaciju, hoće li postati zajednica država koje u labavoj Uniji sudjeluju svaka u svojoj mjeri, hoće li unija biti manje politička a više ekonomska?

Hoće li granice ostati otvorene, hoćemo li Uniju proširivati ili ne, hoćemo li isplatu novaca iz EU fondova uvjetovati uvažavanjem zajedničkih vrijednosti i vladavine prava?

Ta, i mnoga druga pitanja, trebala bi, teoretski, svoj odgovor pronaći na konferenciji o budućnosti Europe.

Smatram da se na toj konferenciji mora čuti glas Hrvatske, a da bi se čuo glas Hrvatske, moramo u Hrvatskoj provesti vrlo široku javnu raspravu o toj temi, i moramo to učiniti na čitav niz načina: kroz tribine, kroz pisanje književnika, filozofa, političara, novinara i društvenih znanstvenica i znanstvenika u javnim medijima, kroz raspravu u Saboru.

Hrvatska je neodvojiv dio Europe, i zato njezin stav mora biti glasno izrečen, a poruka jasna i nedvosmislena.

To neće biti moguće ako se izvršna vlast i njezini najviši predstavnici zadovoljavaju anketama koje pokazuju da građani nisu zainteresirani za europske teme, i taj podatak prihvaćaju kao nešto što igra na ruku elitizmu kojemu su, nažalost, očito skloni.

Hrvatska javnost već danima raspravlja o problemu postojanja društvenog kluba za vodeće ljude u ovoj državi, u kojemu elita iza zatvorenih vrata i daleko od očiju i ušiju javnosti donosi odluke o životima i svakodnevici građanki i građana Hrvatske. Za članove tog kluba ne vrijede pravila koja vrijede za ostale

Ne, od njih moramo očekivati bolje i više, baš zato što su mnogi od njih – a to vrijedi i za Andreja Plenkovića i za Zorana Milanovića – ljudi koji o Europskoj uniji doista znaju mnogo više od prosjeka, i poznaju sve njezine vrline i slabosti.

Oni moraju poticati raspravu o našem mjestu u Uniji, i o budućnosti Unije.

Njihova misija mora biti da, primjerice, participacija na idućim izborima za zastupnice i zastupnike u Europski parlament bude bliža onoj na izborima za Hrvatski sabor, a ne sramotnih 29 i kusur posto, kolika je bila 2019. godine.

Europa će nam biti onoliko dobra koliko se potrudimo učiniti je dobrom. Ako se ponašamo kao njezina margina, točno tamo ćemo i biti. Ako ne budemo zainteresirani za nju, naši predstavnici tamo neće osjećati obvezu uključivati nas u odluke u čijem donošenju sudjeluju.

Europska unija ne postoji izvan nas samih, niti zbog nekog drugog osim nas. Čim prije to kao društvo shvatimo, i počnemo djelovati, tim prije će Hrvatska postati bolje mjesto za život.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Govor mržnje za početnike
• Premijeru, nisu vam aršin Karlo Ressler ili Davor Filipović
• Brexit i budućnost demokracije
• Javnost mora znati tko je odgovoran za kriminal u obnovi
• Političar, pištolj i zlato, guraju Sj. Makedoniju u blato
• Ifigenija u Banskim dvorima
• Moj djed Vukovarac ne poznaje pravdu
• Zašto valja gledati u Dritana Abazovića
• Zorane Milanoviću, idi i ne griješi više
• Zašto napuštam SDP

» Svi tekstovi ovog autora