autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Lijevima i liberalnima: ponašajte se kao da SDP više ne postoji

Autor: Jurica Pavičić / 03.09.2018. Leave a Comment

Jurica Pavičić Foto: Jutarnji list

Jurica Pavičić
Foto: Jutarnji list

Prije nekoliko godina slovenski pisac Goran Vojnović napisao je u listu Telegram duhovitu komparativnu analizu slovenske i hrvatske stranačke politike. Slovensku stranačku politiku Vojnović je u tekstu usporedio s televizijskim talent šouom.

Kao što se na TV talent šou javljaju razni trbuhozborci, gutači ljutih papričica i imitatori Lady Gage ne bi li izborili petnaest minuta slave, tako i slovensku politiku – pisao je Vojnović – karakteriziraju kratkotrajni “one-hit wonderi”, karizmatični trgovci, anonimni suci i lokalni komičari koji u hipu postanu svačiji miljenici, da bi taj medeni mjesec trajao kratko.

Hrvatska stranačka politika zato je stubokom drukčija. Hrvatska politika – napisao je duhovito Vojnović – nalik je automobilskoj vožnji od 1000 kilometara u automobilu u kojem su samo dva CD-a, Severine i Jole. Slušate malo Severinu, pa je slušate opet, pa vam dosadi pa pomislite kako dugo niste poslušali Jolu, a onda shvatite da vam je to dodijalo pa opet promijenite i slušate Severinu.

Frakcije u SDP-u nisu se svađale oko toga je li ta stranka trebala uvoditi treći stup, ili autsorsati čistačice, ili koncesionirati autoceste. Nisu se svađale oko zakona o radu, Uljanika, Agrokora, Muzila, Srđa. Sve vrijeme SDP-ove su se frakcije svađale oko videa s kiselim zeljem

Svih trideset godina hrvatskog višestranačja tu ulogu “Severine” i “Jole” imaju HDZ i SDP, dvije stranke koje se na vlasti izmjenjuju s iznurujućom dosadom.

Tijekom svih tih desetljeća strašno je lagodno i komforno bilo biti političar ili lider SDP-a. Posao političkog vrha SDP-a svih se tih godina, naime, svodio samo na jedno te isto: na čekanje da “vozaču” dosadi “Severina”.

Tijekom svih ovih godina živjeli smo u zemlji koja je duboko impregnirana strankom/pokretom koji u biti kontrolira sve pore života, od nogometa do crvenog križa i crkve. Taj pokret uvijek je znao dobivati izbore. Tom je pokretu – međutim – duboko promišljeni evolucijski mehanizam ugradio crv samouništenja. HDZ-u treba samo dati vlast dovoljno dugo, a kad mu to date, HDZ će malignom mutacijom uništiti i hrvatsko društvo i samog sebe.

Uvaljat će sebe i nas u tajkunsku privatizaciju, pokrast će nas preko Fimi-Medije, upetljat će se u bojanja tunela, barba Luke, afere Dubrovačka banka, Borg ili Hotmail.

Svih ovih desetljeća, posao SDP-ove politike bio je samo da čeka da klatno političkog ciklusa padne na njihovu stranu. U redovnim ritmovima od svakih osam godina HDZ bi zabrazdio u toliki kriminal, svevlašće i oholost da bi krotkoj, inertnoj bjelanjačkoj opoziciji vlast sama pala u ruke kao trula voćka.

A onda bi SDP-ovci poput nedarovitih sanacijskih upravitelja malo zažbukali rupe i mrlje, sve dok konzervativni hrvatski common sense ne bi zaključio da bi – za promjenu – ipak malo opet slušao – Severinu.

Od tog ritma političkog metronoma sastojao se trideset godina usud SDP-a. Malo čekate, budete strpljivi, dočekate da se vaš rival uvalja u blato, a onda za promjenu kratko vladate.

Sve to vrijeme teku saborski mandati, upravna vijeća, nadzorni odbori, cure zapošljavanja u holdinzima i apisima, a cijela jedna politička klasa u sitno se namiruje kroz klijentističku ekonomiku hrvatskog višestranačja. Tako to traje i trajalo je, trajalo toliko dugo da su mnogi vjerovali kako će trajati zavazda.

Problem je što u to nisu vjerovali samo hrvatski esdepeovci. U isto to – dakle, u svoje trajno i neuništivo mjesto u političkom duopolu – vjerovali su i ljudi iz grčkog PASOK-a, i ljudi iz francuske Partie socialiste, i ljudi iz španjolskog PSOE-a, i iz poljskog Sojusz Lewicyja.

Bojim se da to odsustvo razgovora o ideologiji nije slučajno. Na neki način može se reći da je ta bučna šutnja o idejama preduvjet opstanka SDP-a. Jer, SDP se uvriježeno diči pozicijom lijeve stranke. SDP sebe doživljava nastavljačem lijeve progresističke tradicije od ZAVNOH-a do novog vala. Ali, klasno i ekonomski SDP nikad nije bio lijeva stranka

Svi su oni živjeli u takvim, stabilnim svjetovima sve dok se jednog dana nisu probudili i shvatili – da više ne žive. Shvatili da su da na mjestu postojanog političkog duopola sad obitava nova politička šikara lijevih populista, tvrdih socijalista ili liberalnih reformatora. Zbrisani su preko noći, a na njihovo su se mjesto uspeli novopečeni “one-hit wonders” – Cerar, Šarec, Cipras, Macron, Iglesias ili Alberto Rivera.

Svih ovih godina, i SDP i hrvatski lijevi i liberalni glasači vjerovali su da se kod nas to ne može dogoditi. Upravo zato, i mediji i javnost su s uzrujanom fiksacijom pratili postupno urušavanje SDP-a, frakcijsko svađanje, komunikacijsko glavinjanje i ideološko vrludanje.

Svi su ustrajno vjerovali da o SDP-u čvrsto ovisi usud liberalne Hrvatske, jer je SDP jedini koji se može naći na pravom mjestu i u pravo vrijeme kad HDZ (opet) fatalno zasvinji.

A onda je stiglo ljeto 2018., i liberalnoj Hrvatskoj najednom je zatreperila signalna lampica. Najednom je shvatila da je to možda bilo to. Da možda – doista – slijedi fajrunt. Da je došlo vrijeme da lijevi i liberalni Hrvati počnu zamišljati jedan sasvim novi i drukčiji politički kozmos. Da prestanu gajiti iluzije i da se počnu ponašati da SDP – naprosto – više ne postoji.

Da učine, ukratko, upravo ono što je ovog tjedna učinio jedan od najčestitijih i najkarizmatičnijih SDP-ovih političara, Bojan Glavašević. A on je učinio upravo to: digao je od SDP-a ruke. Zaključio je da u toj stranci gubi vrijeme, izišao iz prostorije i za sobom ugasio svjetlo.

Kriza SDP-a – dakako – ima nekoliko slojeva i puno simptomskih lica. Prvo od njih je nesumnjivo Davor Bernardić. Činjenica da su SDP-ovci s uvjerljivom većinom za predsjednika izabrali tog komunikacijski nedarovitog amatera bez ikakve ideologije ne govori ništa o Bernardiću: ona više govori o prosječnom mentalnom sklopu SDP-ovih članova.

Ona ukazuje da se dobar dio preostalog stranačkog članstva sastoji od neambicioznih parapolitičkih profesionalaca koji mogu mirno živjeti s tim da još HDZ 30 godina vlada Hrvatskom, pod uvjetom da je SDP “prva pratilja” i da im po toj osnovi pritječe dovoljan broj mandata i prigoda za uhljebljivanje.

Ali, stvari bi bile silno jednostavne kad bi jedini problem SDP-a bio Bernardić. SDP – naime, ima i drugi, bitno trajniji problem, a on je demografski. SDP je – naime – bio i ostao stranka za koju glasuju vrlo specifične društvene skupine. Jedna od njih su ljudi iz partizanskih obitelji, koji za SDP glasuju identitetski.

Druga ljudi koji su radili u velikim sustavima uništenima 90-ih, koji HDZ mrze jer im je uništio egzistenciju.

Stranka koja računa na glasače starije od 50 osuđena je na postupno nestajanje. A da bi privukao glasače koji još nemaju probleme s prostatom i ne trebaju naočale za čitanje, SDP bi – za početak – morao tim poručiti što on jest i za što se zalaže. A to je nešto s čim ova stranka ima veliki problem

Treći su ljudi koji s poštivanjem pamte socijalizam kao razdoblje kad se proizvodilo, kad se štovao rad i kad je postojala makar kakva meritokracija.

Temeljni, nerješivi problem SDP-a je taj što te tri skupine glasača naprosto idu k zalasku, stare i umiru. Pad rejtinga SDP-a stoga se uvelike može tumačiti tim generacijskim zalaskom.

Stranka koja računa na glasače starije od 50 osuđena je na postupno nestajanje. A da bi privukao glasače koji još nemaju probleme s prostatom i ne trebaju naočale za čitanje, SDP bi – za početak – morao tim poručiti što on jest i za što se zalaže. A to je nešto s čim ova stranka ima veliki problem.

SDP – naime – nema baš nikakvu ideologiju, a da stvar bude gora – SDP ni ne uviđa da je to što je nema problem. Tijekom posljednjih mjeseci načitali smo se članaka i nagledali scena iz trakavice zvane “SDP-ove frakcijske borbe”.

Dvije ili tri zaraćene skupine sve su se to vrijeme mlatile forumskim odlukama, pismima i priopćenjima. Sve to vrijeme – međutim – nešto je bilo upadljivo odsutno: bilo kakva rasprava o idejama. Frakcije u SDP-u nisu se svađale oko toga je li ta stranka trebala uvoditi treći stup, ili autsorsati čistačice, ili koncesionirati autoceste. Nisu se svađale oko zakona o radu, Uljanika, Agrokora, Muzila, Srđa. Sve vrijeme SDP-ove su se frakcije svađale oko videa s kiselim zeljem.

Bojim se da to odsustvo razgovora o ideologiji nije slučajno. Na neki način može se reći da je ta bučna šutnja o idejama preduvjet opstanka SDP-a. Jer, SDP se uvriježeno diči pozicijom lijeve stranke. SDP sebe doživljava nastavljačem lijeve progresističke tradicije od ZAVNOH-a do novog vala. Ali, klasno i ekonomski SDP nikad nije bio lijeva stranka.

On je bio i ostao stranka socijalističke urbane srednje klase, imućnijih regija i situiranijih građana koji su se gentrificirali kroz proces titoističke urbanizacije i modernizacije.

Glasači i simpatizeri SDP-a nisu nikad bili radnici: radnici su u Hrvatskoj glasovali i još uvijek glasuju za bandiće, kerume i HDZ. SDP je bio i ostao stranka pokretljive i dinamične srednje klase kojoj kapitalizam nije bio problem: njoj je bio problem manjak kapitalizma, odnosno – ortački, biskupsko-stranački kapitalizam.

Stiglo je ljeto 2018., i liberalnoj Hrvatskoj najednom je zatreperila signalna lampica. Najednom je shvatila da je možda to bilo to. Da je došlo vrijeme da lijevi i liberalni Hrvati počnu zamišljati jedan sasvim novi i drukčiji politički kozmos. Da prestanu gajiti iluzije i da se počnu ponašati  kao da SDP više ne postoji. Da kao i Bojan Glavašević od SDP-a dignu ruke

Upravo zbog te unutrašnje shizofrenije u Hrvatskoj nije lako naći političku grupaciju koji bi zamijenila SDP. Da je SDP samo lijeva stranka, u taj bi prostor uskočila Nova ljevica i uz nju navezan grozd stranaka koje se upravo spremaju u Šibeniku potpisati koalicijski sporazum.

Uspon prave “čvrste” ljevice na ruševinama propalih socijalističkih stranaka fenomen je prisutan u nekim mediteranskim zemljama (Grčka, Portugal, Španjolska). Te su zemlje – međutim – specifične, jer su sve tijekom 20. stoljeća imale desne diktatore, i sve su imale jako, nikad zatomljenu eurokomunističku baštinu.

Taj politički projekt će bez sumnje zapasati dio bivšega lijevog političkog prostora. Ali, većina SDP-ovih glasača ipak neće glasati za takvu tvrdu ljevicu. Neće, zato što tim glasačima problem nije kapitalizam – njima su problem Bozanić i Željka Markić, šatoraši i ortački klijentizam, njima je problem pretvaranje škole i RTV-a u klerikalno-nacionalni agitprop. Ti glasači su svih ovih godina za SDP glasali ne zato što je bio lijeva, nego zato što je bio sekularno-liberalna stranka.

Ti glasači – ukratko – ne traže hrvatskog Ciprasa. Oni traže hrvatskog Macrona ili Riveru. Preostaje tek vidjeti hoće li ga pronaći.

(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

 

 

Još tekstova ovog autora:

  • Kako su pastiri rastjerali stado
  • Što uspon Dubravke Šuice govori o EU
  • Obračun zbog lepinje: Najjasniji portret Hrvatske 2019.
  • Novinarstvo u slučajnoj državi
  • Shvaćate li da je baš sve u ovoj zemlji otišlo dođavola?
  • Jeziv Tuđmanov kip kao spomenik frustriranom i promašenom društvu
  • Bio je Corto Maltese koji pjeva, čovjek s rećinom u uhu…
  • Policajci kao hajduci: pobjeda kršćanskih vrijednosti
  • Ne vidim patriotskijeg i zrelijeg političara od Pupovca
  • A što da Danijel Subašić nije znao braniti?

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: OSVRT Tagged With: Alberto Rivera, Bojan Glavašević, Bozanić, Cerar, Cipras, Davor Bernardić, Goran Vojnović, Grčka, HDZ, Iglesias, Jurica Pavičić, kapitalizam, Macron, Nova ljevica, PASOK, Portugal, PSOE, Šarec, SDP, socijalizam, Sojusz Lewicyja, Španjolska, srednja klasa, ZAVNOH, Željka Markić

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT