autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • EJRENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • TERRA SEXUALIS
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • Ex libris D. Pilsel
    • OGLEDI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • ISTOČNO OD RAJA
    • BEZ RIJEČI
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • PRESUMPCIJA UMNOSTI <br> Marko Vučetić
    PRESUMPCIJA UMNOSTI
    Marko Vučetić
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Lingvistička inkvizicija na HRT-u

Autor: Snježana Kordić / 28.10.2017. Leave a Comment

Snježana Kordić Foto: Novi list

Snježana Kordić
Foto: Novi list

Prije nekoliko dana, 24.10., objavljen je u Slobodnoj Dalmaciji intervju u kojem jezikoslovka Nives Opačić opisuje kako s još dvojicom jezikoslovaca, Markom Alerićem i Željkom Jozićem, sudjeluje na vrlo specifičan način u emisiji “Dobar dan, Hrvatska” na HRT-u. Naime, dok u emisiji voditelji, novinari, reporteri, gosti u studiju i na terenu uživo komentiraju aktualna zbivanja, sve što oni kažu prate u tonskom studiju navedeni jezikoslovci i onda na kraju emisije dolaze s popisom “grešaka” koje su uočili kod voditelja, novinara i gostiju.

Ne zanima budno uho jezikoslovaca jesu li ljudi u emisiji govorili istinu ili ne, da li su možda izricali kontradikcije, jesu li bili argumentacijom uvjerljivi, da li su pokazali retoričku vještinu. Ne, jezikoslovce zanima samo jesu li rekli “odmaram” ili “odmaram se”, “zahvaljujem” ili “zahvaljujem se”, “selim” ili “selim se”, kako bi jednu od tih dviju mogućnosti proglasili pogrešnom. I pritom kažu da “ove pogreške gotovo svi radimo”.

Međutim, ako “ove pogreške gotovo svi radimo”, onda to nisu pogreške. Nego je stvar u tome da je norma zastarjela i da griješi jezikoslovac koji inzistira na njoj.

Jezik se neprestano mijenja, norme nastaju i nestaju, a pravi ih i mijenja masa govornika, a ne lingvist pojedinac. Ono što je u jezičnoj praksi kod mase govornika prošireno, neutralno i uobičajeno, to bi lingvist trebao unijeti kao aktualnu normu u gramatičke i rječničke knjige. Ovo je abeceda lingvistike, ovo su osnovne stvari koje pišu u svakom udžbeničkom uvodu u lingvistiku. A naši cijenjeni lingvisti i lingvistice iz emisije “Dobar dan, Hrvatska” to ne znaju.

Ono što je u jezičnoj praksi kod mase govornika prošireno, neutralno i uobičajeno, to bi lingvist trebao unijeti kao aktualnu normu u gramatičke i rječničke knjige. Ovo je abeceda lingvistike, ovo su osnovne stvari koje pišu u svakom udžbeničkom uvodu u lingvistiku. A naši cijenjeni lingvisti i lingvistice iz emisije “Dobar dan, Hrvatska” to ne znaju

Promjene koje masa govornika spontano unosi u jezik rezultat su raznih okolnosti i stalnih promjena u životu. I svaka generacija donosi sa sobom prirodno neke izmjene.

Jezik nije konzervirani ili zamrznuti proizvod, nego je otvoren i fluidan i u njemu je uvijek stanje takvo da masa govornika praksom upravo smjenjuju neke norme spontano novim normama. I ne može se reći da je to loše ili da se time nešto gubi: npr. u bugarskom jeziku su vremenom padežni nastavci kod imenica nestali, ali istovremeno je pojačana uloga prijedloga za izražavanje padežnog značenja; u ruskom jeziku danas nema pomoćnog glagola koji bi u perfektu izrazio lice, ali zato je pojačana uloga ličnih zamjenica u rečenici s perfektom.

Slično se događa kondicionalu u našem jeziku – to je onaj primjer kada Nives Opačić osuđuje što “novinari stalno govore” ja bi umjesto ja bih, ili mi bi umjesto mi bismo.

Međutim, lingvistički primjerena reakcija bila bi reći da pomoćni glagol u kondicionalu očito prestaje izražavati lice i da je to proces primjetan u našem jeziku već desetljećima, a i da ne čudi što se odvija jer i prema dosadašnjoj normi imao je pomoćni glagol krnju paradigmu u kondicionalu, s jednakim oblikom za 2. lice jednine (ti bi), 3. lice jednine (on bi) i 3. lice množine (oni bi), pa se to ujednačavanje po analogiji proširuje i na ostala lica.

U lingvistici je poznato da je analogija važan pokretač jezičnih promjena, a i da su krnje paradigme nestabilnije i podložnije promjenama. Dakle, ne postoji nikakav razlog za osudu ljudi koji kažu ja bi, mi bi, kao ni onih koji kažu ja bih, mi bismo, ali postoji razlog za osudu lingvistice jer nije dala lingvističko objašnjenje, nego je reagirala izražavanjem odbojnosti, što kao lingvistica ne bi smjela.

Inače, odbojnost prema procesima koji se spontano odvijaju u jeziku Jean Aitchison svrstava u simptome starenja, a tome u prilog govori i podatak Jile Ghomeshi da “svaki istraživač promjene jezika u praktično svakoj zajednici utvrdio je da stariji u toj zajednici smatraju da jezik propada, ako ne i umire, sudeći po tome kako ga koristi najmlađa generacija” (Grammar Matters, Winnipeg, 2010, str. 78).

Jezik nije konzervirani ili zamrznuti proizvod, nego je otvoren i fluidan i u njemu je uvijek stanje takvo da masa govornika praksom upravo smjenjuju neke norme spontano novim normama. I ne može se reći da je to loše ili da se time nešto gubi

No, uzrok za odbojnost kod jezikoslovaca u emisiji “Dobar dan, Hrvatska” je drugi.

Oni su propustili saznati da je lingvistika već od 1950-ih godina deskriptivna znanost, koja opisuje jezičnu upotrebu, i da je već tada u lingvistici odbačen preskriptivan pristup, koji propisuje kako bi jezična upotreba trebala izgledati.

Odbačen je jer propisivanje je subjektivno, a znanost nastoji biti objektivna. Budući da objektivnu sliku o normama koje vladaju u jeziku može dati jedino stvarna jezična upotreba, rukovodi se suvremena lingvistika aksiomom da “upotreba određuje pravilo, a ne obrnuto” (Jila Ghomeshi).

Naši jezikoslovci su prespavali suvremenu lingvistiku i ostali zaglavljeni u preskriptivizmu. Oni žele propisati kako bi jezična upotreba trebala izgledati. Međutim, takav pristup je bez uporišta u lingvistici, subjektivan je i neznanstven.

Neznanstveno je kad Nives Opačić kaže da “neke se pogreške uporno ponavljaju, a to su: pogrešna upotreba gdje, kamo, kuda (gdje ideš umjesto kamo ideš ili kuda ideš; gdje označuje mjesto, dakle ne dolazi uz glagole kretanja; kamo i kuda nisu dva ista pitanja; kamo znači cilj – kamo ideš? idem na kupanje, a kuda znači kojim putem)”.

Po svoj prilici nije ni svjesna kad kaže “uporno” da se ta upornost odnosi i na Ivana Gundulića i Bartola Kašića.

Naime, ako temu lingvistički istražimo, vidimo da korpus i starijeg i novijeg jezika pokazuje da se kuda koristi i za cilj. Ne radi se o novoj, nego o kontinuiranoj pojavi jer takve primjere nalazimo u 17., 18. itd. stoljeću, npr. kod Ivana Gundulića, Matije A. Reljkovića, Antuna Kanižlića.

Rječnik hrvatskoga jezika Iveković/Broz iz 1901. u opisu značenja priloga za cilj ovamo, tamo, onamo navodi upitni prilog kuda (dok upitni prilog kamo stavlja u zagradu). Ivana Brlić-Mažuranić koristi kuda za cilj, a koriste ga npr. i Ivan Aralica i Ivan Kušan.

U lingvistici je poznato da je analogija važan pokretač jezičnih promjena, a i da su krnje paradigme nestabilnije i podložnije promjenama. Dakle, ne postoji nikakav razlog za osudu ljudi koji kažu ja bi, mi bi, kao ni onih koji kažu ja bih, mi bismo, ali postoji razlog za osudu lingvistice jer nije dala lingvističko objašnjenje, nego je reagirala izražavanjem odbojnosti, što kao lingvistica ne bi smjela

Sve to – kontinuitet pojave i suvremena jezična praksa – govori da je preskriptivno osuđivati korištenje kuda za cilj.

Analiza korpusa pokazuje i da se gdje koristi za cilj kretanja. Također nije riječ o novom, nego o kontinuiranom procesu jer primjere u kojima gdje umjesto kamo izražava cilj kretanja nalazimo u 16., 17. itd. stoljeću, npr. kod Bartola Kašića, Ivana Gundulića, Jerolima Kavanjina, kao i danas npr. kod Ivana Aralice i Ivana Kušana.

I u Rječniku hrvatskoga jezika Iveković/Broz (1901) navedeno je da gdje izražava cilj kretanja i znači, citiram, “u koje mjesto? kud, kuda? kamo?”. Iz tog citata se vidi i da autori za cilj kretanja stavljaju kuda ispred kamo, što još jednom potvrđuje da se i kuda koristi za cilj. Dakle, jezikoslovci u “Dobar dan, Hrvatska” su preskriptivni kad izražavanje cilja kretanja nastoje ograničiti samo na kamo.

Posljedice njihovog takvog sudjelovanja svakoga dana osim vikendom u emisiji na HRT-u su višestruko štetne. Gosti u emisiji pričaju o nekoj aktualnoj temi, npr. o gripi kod djece, a nakon svega što kažu uskočit će im na kraju jezikoslovci s prigovorom da su upotrijebili gdje umjesto kamo.

Publici ispred TV-ekrana prenose time poruku da nije bitan sadržaj nego forma, nije bitno je li netko pametno govorio i prenio važne informacije, nego je li upotrijebio navodno ispravan oblik riječi.

I već su krenule po kavanama diskusije oko toga je li pravilna ova ili ona riječ i da su, eto, u emisiji jezikoslovci rekli da je pogrešno ovako ili onako. Proizvode se novi konflikti, povećava se netrpeljivost. Skreće se pažnja s drugih, vrlo bitnih tema.

Da ne spominjem kako pristojno ponašanje uključuje ne ispravljati jezični izričaj drugoga, a emisija “Dobar dan, Hrvatska” nepristojnost u obliku jezičnog ispravljanja servira kao najnormalniju stvar.

Naši jezikoslovci su prespavali suvremenu lingvistiku i ostali zaglavljeni u preskriptivizmu. Oni žele propisati kako bi jezična upotreba trebala izgledati. Međutim, takav pristup je bez uporišta u lingvistici, subjektivan je i neznanstven

Ljude predočavaju kao krivce koji navodno ne znaju svoj jezik. A ustvari jedini krivci u svemu tome su naši jezikoslovci jer ne znaju lingvistiku, jer svojim subjektivnim zabranama smanjuju raznovrsnost i bogatstvo u jeziku, jer onemogućuju stilsku varijaciju, jer sužavaju mogućnost izbora, jer ograničavaju slobodu osobnog izražavanja i jer predstavljaju kao struku ono što je suprotno od stručnosti.

Spomenula bih na kraju da u Hrvatskoj ima stotine lingvista svih generacija zaposlenih u institutima i na fakultetima, na kroatistici, anglistici, germanistici, romanistici, općoj lingvistici itd. i vjerujem da većina njih, za razliku od mene, ne bojkotira HRT već 27 godina pa su mogli primijetiti osebujan lingvistički angažman troje jezikoslovaca u emisiji “Dobar dan, Hrvatska” jer ona ide unazad mjesec dana. Mogli su javno upozoriti na njenu lingvističku neutemeljenost i na štetu koju proizvodi.

Zašto šute?

Još tekstova ovog autora:

  • Ratna metaforika i manipulacija u časopisu Jezik
  • Nacionalizam u školi: zakonom protiv istine
  • Najave zakona o jeziku

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print
  • Email

Filed Under: ODJECI Tagged With: Broz, Dobar dan Hrvatska, HRT, Hrvatska, Ivan Aralica, Ivan Kušan, Ivana Brlić Mažuranić, Iveković, Jean Aitchison, Jezik, Jila Ghomeshi, Nives Opačić, Odjeci, Snježana Kordić

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

Ex libris D. Pilsel

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Piše: Katarina Luketić

SCRIPTA MANENT

Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća

...

Ne reci da nemamo ništa

...

Bjeguni

...

Vladar sjena

...

Pavao

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Država će financirati obnovu i onima bez novca

    Država će financirati obnovu i onima bez novca

    anja-kozul
  2. Slučajna Hrvatska

    Slučajna Hrvatska

    marinko-culic
  3. Božje Novosti

    Božje Novosti

    boris-dezulovic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Pomoć stiže sa svih strana

    Pomoć stiže sa svih strana

    novosti
  2. Sve su to naši ljudi

    Sve su to naši ljudi

    vladimir-jurisic
  3. Da mi je još tri metra drva

    Da mi je još tri metra drva

    vladimir-jurisic

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    05.01.2021.
  2. Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je naša kuća”

    Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je...

    05.01.2021.
  3. SNV sakuplja pomoć za stradale

    SNV sakuplja pomoć za stradale

    30.12.2020.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2021 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se
loading Cancel
Post was not sent - check your email addresses!
Email check failed, please try again
Sorry, your blog cannot share posts by email.