Ljevica bi mogla biti prva koja će zabraniti ateizam

U ne tako davna vremena ljevica je sebe otvoreno izjednačavala s ateizmom, čak radeći sustavno i nasilno na njegovom prodoru u društvo.

Srećom, to je sada povijest, nema više stranaka poput SKJ kojima je ateistički svjetonazor conditio sine qua non nečijeg učlanjenja.

No, po onome što se ovih dana zbiva u njemačkom SPD-u – i što se nekako sve jasnije nazire i u drugim lijevim strankama na Zapadu – uskoro bi se mogao dogoditi i potpuno suprotan politički proces, onaj u kojemu bi ateizam praktički bio zabranjen.

Njemački SPD već odavno dopušta svojim članovima da osnivaju različite kružoke ili forume po religijskom ključu. Prvi su tu mogućnost iskoristili kršćani, pa osnovali SPD-ov kršćanski forum, da bi potom uslijedili i muslimanski i židovski kružoci.

U posljednjih pet godina krenula je i inicijativa za osnivanjem kružoka sekularnih socijaldemokrata. ”Kao što sužavanje SPD-a na ateistički svjetonazor proturječi temeljnim vrijednostima pluralizma i tolerancije, tako je isto nedopušten i jednostrani fokus na vjerski utemeljene nazore”, glasilo je pismo namjere iz 2014. godine.

U posljednjih pet godina krenula je i inicijativa za osnivanjem kružoka sekularnih socijaldemokrata. ”Kao što sužavanje SPD-a na ateistički svjetonazor proturječi temeljnim vrijednostima pluralizma i tolerancije, tako je isto nedopušten i jednostrani fokus na vjerski utemeljene nazore”, glasilo je pismo namjere iz 2014. godine

Ovaj kružok je potom načinio i svoju web stranicu zalažući se za strožu odvojenost Crkve i države. I sve to u zemlji u kojoj tek nešto više od pola stanovnika sebe smatra kršćanima, a trećina humanistima i sekularistima.

Ali početkom ovoga mjeseca stiglo je odlučno partijsko NE ovakvoj inicijativi. Tajnik Klingbeil iznosi stav Izvršnog odbora da nema potrebe za osnivanjem radne skupine sekularnih socijaldemokrata, stoga ga neće ni osnovati. Štoviše, već uspostavljenom kružoku zabranjeno je da istupa u javnosti s imenom SPD-a, pri čemu se poziva i na stav odvjetništva o uporabi stranačkih obilježja.

Na kraju svog oštrog pisma Klingbeil poziva svoje stranačke drugove na razgovor – ali samo onaj u kojemu će neposlušni članovi prihvatiti dvije unaprijed zadane premise: nema kružoka, nema uporabe imena stranke. Iako se ne bih miješao u unutarstranačka pitanja, osobno ne shvaćam o čemu bi se tu onda i imalo razgovarati.

Problem s kojim se susreće njemački SPD – problem koji zapravo nije trebao biti nikakav problem – govori nešto o svjetonazorskoj i političkoj krizi ljevice. I volio bih da je to ograničeno samo na jednu stranku u jednoj zemlji, ali mi se čini da je fenomen odavno metastazirao.

Kako sam već implicirao, meni je strana ideja političkog organiziranja po svjetonazorskom ključu, kao što su to primjerice učinile demokršćanske stranke. Negdašnji nasilni ateizam ljevice duboko je protivan i ideji socijaldemokracije i ateizmu.

Politika se tiče svih građana, pa stranka treba znati okupiti unutar sebe i nevjernike i vjernike raznih konfesija.

Pluralizam i tolerancija ne smiju biti tek puke floskule, svi se moraju osjećati uključenima.

Ali kako se moglo dogoditi da odjedanput ateizam postane krajnje nepoželjna pojava?

Još od vremena Tonyja Blaira zapadna ljevica počela je govoriti o islamu kao religiji mira, pa čak i samim muslimanima tumačiti iz Kur’ana onu pravu verziju njihove konfesije. A za kršćanstvo se već stoljećima uvriježila ideja religije bezuvjetne ljubavi i požrtvovnosti, okretanja drugog obraza i svega onoga što smo mogli pročitati u Novom zavjetu, ali ne baš i vidjeti u kršćanskoj praksi. Judaizam se tu vidi kao zajednički korijen i jednoj i drugoj religiji, tako da ga se odmah implicitno vidi pozitivnim.

A koji ćete pridjev najčešće naći povezan s riječju ”ateizam”?
Borbeni. Nasilni. Radikalni.

Kad muslimani vele da je Allah Bog, a Muhamed njegov prorok – čime se isključuje svaka vjerska opcija koja djelomice ili u cijelosti ne priznaje ovu rečenicu – onda je to nekako u redu, u skladu s dugom i slavnom tradicijom, jer, znate, arapski matematičari i arapski brojevi, i tako to. Kada kršćani vele da je trojstveni Bog utjelovljen u Isusu i da to jedini pravo shvaćaju katolici/protestanti (nepotrebno precrtati), onda je to jedan od korijena naše civilizacije bez kojega ne bi nikada nastalo ovo što sada imamo.

Kako sam već implicirao, meni je strana ideja političkog organiziranja po svjetonazorskom ključu, kao što su to primjerice učinile demokršćanske stranke. Negdašnji nasilni ateizam ljevice duboko je protivan i ideji socijaldemokracije i ateizmu

Ali kada ateisti vele da nema Boga, onda je to poziv na borbu, nasilje, vraćanje staljinizma i otvaranje stravične Pandorine kutije svih mogućih zala i pošasti.

U očima promicatelja tolerancije i pluralizma ateizam je odjedanput zazvučao kao remetilački faktor, kao kvarenje one idilične stvarnosti u kojoj su zajedno u ljubavi i zajedništvu kršćani raznih boja, muslimani i židovi.

Ateisti više ne smiju reći ni ono što bi trebalo postati prihvatljivim svim pripadnicima religije mira i religije ljubavi – da se Crkva i država trebaju jasno odvojiti.

Nije taj problem u Njemačkoj tako jak kao u Hrvatskoj, nemaju Nijemci ugovore s Vatikanom, nemaju problema s pobačajima i još hrpu tog balasta koji imamo mi u našoj zemlji – svejedno, ima tamo ljudi koji smatraju da se Crkva i država trebaju jače odvojiti.

Kome bi to uopće moglo predstavljati problem?

Unatoč svemu, samo pokretanje takve inicijative urodilo je oštrom i beskompromisnom reakcijom stranke koja je ne tako davno isticala svoje marksističko naslijeđe i koja je apelirala na šire društvene slojeve od njima konkurentskih kršćanskih demokrata (s kojima su već godinama u velikoj koaliciji).

Jer je danas jako in biti tolerantan prema religijama i netolerantan prema ateizmu.

Jer time onda pokazujete da ste stvarno lijevo, da ste jako otvorenog uma i da se nikada nećete usuditi kritizirati religiju kao promicatelja bilo kakvih zabluda ili, sačuvaj Bože, nemorala i štetne političke prakse.

Jer ako to slučajno kažete, onda ste borbeni i nasilni, onda prizivate natrag komunizam, onda promičete scijentizam, to valjda najveće zlo s kojim se suvremeni svijet susreo. Jer, napokon, ni sami ateisti nisu zapravo sebe nazvali ateistima nego sekularistima i humanistima – pa ćete tu strašnu riječ na A naći tek u naslovu Frankfurter Allgemeine Zeitunga.

I stoga ljevica, ne samo u Njemačkoj, polako odustaje od onoga što je ljevica izvorno bila – kritika svega postojećeg. Religiju se više ne dira, pa je upitno i kako tko misli braniti prava žena ili prava LGBT zajednice, a pritom ne spomenuti odakle to zapravo pušu vjetrovi netolerancije.

Ostavimo sada Nijemce po strani – koliko god mene osobno razljutilo ovo neprincipijelno laviranje SPD-a po pitanju tolerancije; oni barem imaju prilično solidnu i normalnu državu.

Kada ste posljednji put slušali o sekularizmu od naših ljevičara? Koliko ste istaknutih SDP-ovaca vidjeli na prosvjedima protiv Vatikanskih ugovora? Koliko je njih otvoreno istupilo u ime sekularizma ili, budiboksnama, ateizma?

Još od vremena Tonyja Blaira zapadna ljevica počela je govoriti o islamu kao religiji mira, pa čak i samim muslimanima tumačiti iz Kur’ana onu pravu verziju njihove konfesije. A za kršćanstvo se već stoljećima uvriježila ideja religije bezuvjetne ljubavi i požrtvovnosti, okretanja drugog obraza i svega onoga što smo mogli pročitati u Novom zavjetu, ali ne baš i vidjeti u kršćanskoj praksi. Judaizam se tu vidi kao zajednički korijen i jednoj i drugoj religiji, tako da ga se odmah implicitno vidi pozitivnim

Čak i u strankama koje se hvastaju pravim ljevičarenjem čut ćete stavove i protiv religije i protiv ovog strašnog zla ”novog ateizma”.

Pokušajte kopati po nekakvim logičkim osnovama takvog niveliranja i dopuštanja svega postojećeg i teško da ćete išta pronaći.

Radi se prije svega o politikantskom izbjegavanju bilo kakvog zamjeranja Crkvi i religiji. I njemački SPD se zapravo ne bi htio zamjeriti svojim demokršćanskim partnerima u koaliciji.

Osobno, kao netko tko se uvijek smatrao bližim ljevici nego desnici (ne prodajem maglu o nekom ”čistom centru”), nadam se da će ljevica ponovo pronaći svoj izvorno prosvjetiteljski put podvrgavanja kritici svih svjetonazorskih i političkih opcija, uključujući i vlastitu.

Nastave li s ovim sadašnjim postmodernističkim prodavanjem magle, oni će ubrzo izgubiti svaki smisao vlastitog postojanja.

Da se ne bi onda kasnije čudili prodoru desnice kojoj se makar mora priznati to da im je oduvijek bilo jasno što oni zapravo hoće.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Kad vrhunski biblijski stručnjak skrene pameću
• Nebeski Bill Gates puno je gori od zemaljskog imenjaka
• Moje pravo na život znači i moje pravo na smrt
• Ne, mi ateisti nismo samo još jedna skupina vjernika
• Crkva može biti sretna, Hrvati nemaju pojma o Bibliji
• Hrvatska je, baš kao i nekoć SFRJ, ustavno sekularna država
• Inteligentni Dizajner zauvijek je pokopan još prije dva stoljeća
• Ne, predsjednice, bacanje kamena ponekad je naša dužnost
• Nečastivi na teološkom fakultetu
• Sadašnjost Crkve u Njemačkoj budućnost je Crkve u Hrvatskoj

» Svi tekstovi ovog autora