Politička kladionica je otvorena. Kladiti se možete tko će biti “Crnoja” novog hrvatskoga premijera. Kome se crno piše? U igri za pobjednika su hrvatska “crna” desnica koja tipuje na brz odlazak ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek koja je dobila poziciju njima omiljenog Zlatka Hasanbegovića, dok bi se ljevica rado riješila Pave Barišića, novog ministra znanosti i obrazovanja, koji je zasjeo u fotelju njima jednako omraženog filozofa Predraga Šustara.
Još je tu kandidata i kandidatkinja za torpediranje, no oni trenutno ne plijene pažnju kao to dvoje.
Kako je Hasanbegović, vjeran Bogu i narodu, na sam spomen mogućnosti odlaska još prije tjedan ili dva tvrdio da zato nema ama baš nikakvoga razloga i da nije sreo ni jednog glasača HDZ-a koji bi imao nešto protiv njegovog ostanka na ministarskoj funkciji, radost oporbe i nimalo pristojne reakcije desnih radikala koje su popratile smjenu – ne iznenađuju.
Njima nasuprot, poučen valjda iskustvom drugih stranačkih kolega, svjestan da ljubav hadezeovaca ne traje ni koliko ona u romanu Frédérica Beigbedera (”L’amour dure trois ans”), primopredaju je bivši okitio buketom cvijeća za novu ministricu.
Kako je Hasanbegović, vjeran Bogu i narodu, na sam spomen mogućnosti odlaska još prije tjedan ili dva tvrdio da zato nema ama baš nikakvoga razloga i da nije sreo ni jednog glasača HDZ-a koji bi imao nešto protiv njegovog ostanka na ministarskoj funkciji, radost oporbe i nimalo pristojne reakcije desnih radikala koje su popratile smjenu – ne iznenađuju
Nadajmo se da cvjetovi licemjernog ministra, koji još prije dva-tri dana pred novinarima teatralno zborio kako se zna tko je i što je on, a tko je i što je ona – Nina Obuljen, nisu “cvjetovi zla”!
Naivno bi, naime, bilo očekivati da nas nakon svih izjava i postupaka za kratkog mandata zavara jednom kavalirskom gestom u Runjaninovoj, poljupcem u obraz nasljednice i pjesničkim odgovorima novinarima. Pretpostavljam da nas je upit “Tko sam, što sam…” valjda trebao asocirati na Jesenjina, mada sada već bivši ministar nije ni pjesnik ni sanjar!
Mene je priznajem asocijacija odvela tek nazivu zbirke “Ispovijest huligana”; bit će zbog navijačke, BBB prošlosti ministra, prostačkog vrijeđanja Plenkovića i kuknjave njegovih pobornika ”enciklopedista” po društvenim mrežama.
Moram priznati da mi je najtragičnije ipak post festum izrečeno Zlatka Hasanbegovića “kako je iza svake svoje izjave stao i stoji, da ih je obrazložio (?), pa se stoga nada da promjena ni pod palicom nove ministrice neće biti, jer je sve rađeno utemeljeno i po zakonu”.
Taj istup na odlasku bjelodano pokazuje svu rigidnost odlazećeg ministra koji ni nakon smjene nije spreman stati na loptu i revidirati stajališta.
Hrvatskoj u 21. stoljeću ne treba ministar iz 19. stoljeća ni kad cvijeće nosi. Štoviše, ozbiljno joj šteti svojim upornim i bahatim inzistiranjem na ispravnosti crnila, nadam se zauvijek pokojne ideologije, i sankcioniranju drugačijeg mišljenja dolazilo ono iz neovisnih medija, Hrvatskog narodnog kazališta Ivana plemenitog Zajca, HAVC-a ili nekog potpuno drugog, svejedno.
Nadajmo se da cvjetovi licemjernog ministra, koji je još prije dva-tri dana pred novinarima teatralno zborio kako se zna tko je i što je on, a tko je i što je ona – Nina Obuljen, nisu “cvjetovi zla”! Naivno bi, naime, bilo očekivati da nas nakon svih izjava i postupaka za kratkog mandata zavara jednom kavalirskom gestom u Runjaninovoj, poljupcem u obraz nasljednice i pjesničkim odgovorima novinarima
Netrpeljiv i isključiv prema različitom kakvim ga je, on misli, Bog stvorio kad se zahvaljujući Karamarku dokopao ono malo moći i još manje sredstava Ministarstva kulture, obilato poduprt medijskim ridikulima s desna, uskratom sredstava sankcionirao je svaku, pa i potencijalnu kritiku i sebe i svog pogleda na svijet.
Nema tih poljubaca, nema tih ruža čiji bi miris mogao isprati tragove zla koje je za sobom u ovih svega nekoliko mjeseci ostavio.
Novoj pak ministrici ni oporba očito ne može naći ozbiljniju zamjerku!
Bivši je ministar i ne htijući znatno olakšao posao Andreju Plenkoviću. Kad i ako prođe ovaj ružni nalet desničarskih ridikula na nju i premijera, svaki i najmanji pomak u resoru kulture izgledat će nakon Zlatka Hasanbegovića kao korak od sedam milja.
No treba izdržati i preživjeti ove prve udare onih kojima je potpuno neprihvatljiv pomak stranke prema centru, pa im je nestranačka ministrica na njihovim kladionicama gotovo idealna kandidatkinja za ”Crnoju” nove Vlade.
Ja nekako ne vjerujem da će novi ”Crnoja” biti ministar znanosti i obrazovanja usprkos medijskim aferama koje su pratile njegov rad u prošlosti, a koje on neuvjerljivo pokušava demantirati.
Ne zato što možda nije zaslužio da iz Vlade naglavce izleti, jer se takav za budućnost Hrvatske prevažan resor znanosti i obrazovanja ne povjerava osobi iza koje se vuku repovi, već više stoga što oporba, oslabljena političkim trgovinama i prebjezima koji se unisono pravdaju željom za dugoročno stabilnom Vladom, nije uspjela nametnuti reformu obrazovnog sustava kao imperativ svake buduće Vlade.
Vjerovala bih u dobre namjere novog premijera da je uspio na Šustarovo mjesto postaviti nestranačkog Jokića, no on je nažalost odabrao Pavu Barišića i novinarima na užas svih naveo domoljublje kao njegovu najveću vrlinu! Ne, dakle, znanstvenu karijeru ili smisao za organizaciju, nego nešto što se za svakog ministra podrazumijeva. Takva će nam, dakle, i nadalje biti znanost i obrazovanje – domoljubno!
Imala je itekakvu priliku za to, jer ništa u posljednje vrijeme nije naišlo na tako pozitivan odjek u urbanoj javnosti kao mladi znanstvenik Boris Jokić, voditelj ekspertne radne skupine za kurikularnu reformu, kojeg je prethodni ministar obrazovanja Predrag Šustar svojim odlukama naveo na ostavku.
Vjerovala bih u dobre namjere novog premijera da je uspio na Šustarovo mjesto postaviti nestranačkog Jokića, no on je nažalost odabrao Pavu Barišića i novinarima na užas svih naveo domoljublje kao njegovu najveću vrlinu! Ne, dakle, znanstvenu karijeru ili smisao za organizaciju, nego nešto što se za svakog ministra podrazumijeva.
Takva će nam, dakle, i nadalje biti znanost i obrazovanje – domoljubno! Ti kojima je domoljublje najveća ili čak jedina kvaliteta koju mogu kapitalizirati i naplatiti teško da će zbog kritika napustiti unosnu fotelju, koja uz pokoji kolegij (ne mora ih biti 19), garantira lagodan život. Sve što trebaš činiti je ne činiti ništa kako ne bi uznemirio domoljube, Kaptol, Borasa… To Barišić, ne sumnjam, zna činiti.
Eto zašto ja vjerujem da nećemo tako skoro u ova, najčešće navođena dva ministra, pronaći novog ”Crnoju”! Jedan je domoljub, a drugome je prethodio Hasanbegović.
Blago nama, ljubav će trajati četiri godine!
Još tekstova ovog autora:
- Mozgovi okovani žilet žicom
- Dobrodošlica ispisana kundakom
- Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
- ”Antivakser revolucija” miloševićevskoga tipa
- A Boro a Day Keeps Illness Away
- Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
- Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
- Hrvatska iz nehata na pravoj strani
- HRT politički plijen ili javni servis?
- Čoban tjera migrante
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.