Madman – Donald Trump, prema etiketi njegovog sugovornika iz Sjeverne Koreje, i Bucko-bomba – Kim Jong-un, prema etiketi njegovog homologa iz SAD-a, uspješno driblaju svijet svojim isprva dramatičnim, pa zatim farsičnim obratima, a na kraju i vodviljskim finalom. Svaki bi ozbiljan promatrač već morao dignuti ruke od ove dvojice egomanijaka i paranoika i prepustiti se vodvilju koji oni uspješno režiraju.
Ali kako vidimo kakvi oni jesu, nije isključeno da se opet sve neće preokrenuti u dramu, štoviše u tragediju.
Prošlog četvrtka američki predsjednik napisao je pismo u stilu ”Ide patka preko Save, nosi pismo navrh glave, u tom pismu piše: ne volim te više”, kako glasi popularna dječja brojalica.
U pismu, naslovljenom sjevernokorejskom lideru Kim Jong-unu, Trump otkazuje zakazani samit za 12. lipnja u Singapuru.
Madman – Donald Trump, prema etiketi njegovog sugovornika iz Sjeverne Koreje, i Bucko-bomba – Kim Jong-un, prema etiketi njegovog homologa iz SAD-a, uspješno driblaju svijet svojim isprva dramatičnim, pa zatim farsičnim obratima, a na kraju i vodviljskim finalom
Vrlo čudno pismo sa stajališta teorije i prakse vođenja međunarodnih odnosa. Iz pisma se očituje duboka žalost pomiješana s prijetnjama.
Izgleda kao da ju je napisao razočarani udvarač, ogorčen odbijanjem mlade, a istovremeno još uvijek potajno zaljubljen u nju.
Stil ovog pismena, kako bi rekli odvjetnici, zbunjuje. Pogotovo ako se uspoređuje s povijesnim pismima američkog predsjednika Roosevelta Churchillu i Staljinu, ali i s kasnijom korespondencijom američkih predsjednika za vrijeme Hladnog rata. Je li onda svijet bio ozbiljniji od današnjega?
No duboka žalost zbog razočaranja udvarača pomiješana je i s implicitnim prijetnjama koje odražavaju ranije poruke, tipa ”Moj je nuklearni gumb veći od tvoga”.
Familijarno oslovljavajući svog korespondenta s ”ti”, američki predsjednik mu poručuje: ”Ti govoriš o vašim nuklearnim kapacitetima, ali je naš toliko veći i moćniji da Boga molim da ga nikad ne budemo morali uporabiti”.
Ali na to se nadovezuje nostalgija, žal za propuštenom ljubavi: ”Osjećao sam da se prekrasni dijalog uspostavio između tebe i mene…. Jednog dana ćemo se možda vidjeti, ako promijeniš mišljenje nemoj oklijevati da me nazoveš”.
Sve je to u kontrastu s prvotnim izjavama američkog predsjednika kad je otpustio svog prvog državnog tajnika Rexa Tillersona, pragmatičnog biznismena koji je pokušao ublažiti ratobornu retoriku svojeg predsjednika i uvesti malo reda u američku vanjsku politiku koja je, zahvaljujući predsjedničkoj Twitter-diplomaciji prijetila globalnim kaosom.
Twitterom je Tillerson dobio poruku od svog šefa, američkog predsjednika: ”Gubiš vrijeme pokušavajući pregovarati s Rocket-manom (čovjekom-raketom), luđakom koji ne preza ni od zatiranja svog naroda”.
U pismu, naslovljenom sjevernokorejskom lideru Kim Jong-unu, Trump otkazuje zakazani samit za 12. lipnja u Singapuru. Vrlo čudno pismo sa stajališta teorije i prakse vođenja međunarodnih odnosa. Iz pisma se očituje duboka žalost pomiješana s prijetnjama. Izgleda kao da ju je napisao razočarani udvarač, ogorčen odbijanjem mlade, a istovremeno još uvijek potajno zaljubljen u nju
Svatko tko bi tražio neku crvenu nit koja povezuje sve faze kroz koje je prošao dijalog na najvišoj razini Trump-Kim mora ostati zbunjen.
Nakon prijetnji koje su dovele svijet na rub histerije zbog realnih prijetnji od izbijanja nuklearnog sukoba dogodila su se tri obrata, da bi sada uslijedio i četvrti.
Nakon što su se uzajamno izvrijeđali i razmijenili prijetnje o totalnom uništenju izgledalo je da će do tog samita ipak doći, na što je novi savjetnik John Bolton, popularan po tome što je htio bombardirati Iran, iznio ”libijski model” kao prijetnju ako ne dođe do jednostrane denuklearizacije Sjeverne Koreje.
A onda se i potpredsjednik SAD-a Mike Pence potrudio da Kimu utjera strah u kosti ponavljanjem prijetnje ”libijskim modelom”.
A kada je Kimova zamjenica ministra vanjskih poslova Čoe Son-hui nazvala ove izjave suludima i izjavila da se dvije zemlje mogu susresti ili za pregovaračkim stolom ili u nuklearnom sučeljavanju, Trump je napisao to svoje pismo koje će zacijelo ući u povijest diplomacije kao jedan od najbizarnijih dokumenata jednog svjetskog moćnika.
Trump je svaku riječ posebno izdiktirao ne savjetujući se ni s kim, kako prenosi londonski Observer, ironično dodajući kako to pismo sadrži sve sintaktičke i gramatičke pogreške karakteristične za Trumpov govor uživo.
No barometar diplomatskih odnosa opet je naglo skočio prema lijepom vremenu. Sjeverna Koreja je na pismo u petak replicirala slatkorječivo, izjavom za tisak u kojoj Kim Jong-un hvali ”Trumpovu formulu” i iznosi spremnost da pregovara ”u svakom trenutku” i ”na svaki način”.
A Trump je brzo, istoga trenutka reagirao poklanjajući svijetu posljednju piruetu: moglo bi se dogoditi to ipak već 12. lipnja – iako je samit prethodno otkazan!
Ono što je izgledalo kao tragedija, pa zatim kao farsa, pa opet tragedija, sada je vodvilj. Shakespearovi zapleti, od kralja Richarda III. do Macbetha, izgledaju prema ovim stvarnim obratima kao banalne, pravolinijske pričice za malu djecu.
U svakom slučaju, po onoj staroj rimskoj poslovici – Duobus litigantibus, tertius gaudet – gdje se dvojica svađaju, treći profitira. A to je zasada veliki, jaki i prijeteći kineski imperij i njegov autokrat Xi Jinping. Kim ga je, izgleda, uzeo kao savjetnika i jamca, dok Trump ne sluša ni svoje savjetnike, kako svjedoči Michael Wolf u svojoj knjizi ”Fire and Fury” (Vatra i bijes). Dakle, zabava traje – do sljedećeg tvitanja
Jasno je da Trumpova savjetnička koterija smjera, poput njega samoga, da će Kim morati jednostrano odustati od nuklearnog oružja u zamjenu za – ništa. Kim je pak, ako ga nije ništa do sada naučilo, onda bar kroz dva neočekivana susreta s kineskim liderom Xi Jinpingom izvukao neku pouku.
Povijesni presedan postoji: kubanska kriza 1962. završila je kompromisom. Rusi su povukli svoje rakete s Kube, a Amerikanci su povukli svoje rakete uperene na Sovjetski Savez iz Turske, samo što je taj deal ostao u sjeni tako da povijesni narativ danas govori samo o ruskom povlačenju, a ne i o američkom.
U svakom slučaju, po onoj staroj rimskoj poslovici – Duobus litigantibus, tertius gaudet – Gdje se dvojica svađaju, treći profitira. A to je zasada veliki, jaki i prijeteći kineski imperij i njegov autokrat Xi Jinping.
Kim ga je, izgleda, uzeo kao savjetnika i jamca, dok Trump ne sluša ni svoje savjetnike, kako svjedoči Michael Wolf u svojoj knjizi ”Fire and Fury” (Vatra i bijes).
Dakle, zabava traje – do sljedećeg tvitanja.
Još tekstova ovog autora:
- Karnevalski kič ocvale monarhije
- Je li doista Zapad obećao da se NATO neće širiti na Istok?
- Nemoć Europske unije pred stradanjem Ukrajine
- Korak pred nuklearnu katastrofu
- Ukrajina, godinu dana kasnije
- Hrvatska, kao i EU, boluje od endemskog virusa korupcije
- Pogrešni način uvođenja eura. Vlada mora smanjiti PDV!
- Kako da se odužimo Sloveniji?
- Politika (ni)je korupcija: slučaj Europskog parlamenta
- U Schengenu: Hrvatska sada mora iskazati svoj europeizam
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.