Mala Hrvatska u preriji

Ima jedan grad čiji stanovnici kao da utjelovljuju sve ljudske vrline. Vrijedni su i pošteni, skromni i izdržljivi u nastojanju da se izdignu iz siromaštva i u borbi protiv svih nesreća, od poplava i suša do epidemija.

Djeca im rastu u obiteljima punim ljubavi, škola i obrazovanje su im svetinja, a temeljna vrijednost čitave zajednice solidarnost. Bez oklijevanja priskaču u pomoć susjedu u svakoj nevolji. Temelj međusobnih odnosa je poštovanje dostojanstva svakog stanovnika.

Ponosni su i slobodoljubivi, a prema pridošlicama gostoljubivi, dobrohotni i spremni pomoći im u nalaženju svog mjesta u zajednici.

Probleme i sukobe rješavaju sami, bez policije i suda, razgovorom i razumijevanjem, nastojeći spoznati i ukloniti uzroke loših pojava, a ne osramotiti i bičevati prestupnika.

Ne cijene nimalo osobnu korist koja bi bila ostvarenu na štetu dobrobiti zajednice. Imaju požrtvovnog liječnika koji ih prosvjećuje i svećenika koji ih oplemenjuje govoreći iz srca i zajedničkog im životnog iskustva, a učitelje drže kao kap vode na dlanu.

Njihova zajednica nije idealna utopija. Oni nisu s vrlinama rođeni, nego se oko njih trude, njeguju ih i jedni druge u tome potiču i ohrabruju.

Kada se među njima pojave predrasude, kada treba prihvatiti nekoga tko je drugačiji od većine, riječju i primjerom vode oni najbolji, najvelikodušniji i najplemenitiji.

Za emocionalni, društveni, politički, pa ako hoćete i nenametljivo vjerski, ali u prvom redu građanski odgoj o temeljnim ljudskim vrlinama i čovječnosti u kojoj nježnost nadvladava grubosti, ljubav u obitelji i izvan nje mržnju, razum neznanje i predrasude, solidarnost pojedinačnu sebičnost, a dobrohotnost sve vrste zlobe i zluradosti

S onima koji na bilo koji način zastrane postupaju strpljivo i suosjećajno, dajući prednost, dokle god je moguće, prijateljskom uvjeravanju. Preziru laž, gramzivost, sebičnost, zavist i svaku vrstu nasilja.

Bogobojazni su prema temeljnom moralnom načelu svoje vjere: čini drugome ono što želiš da i drugi čine tebi, voli svoje bližnje. Sliku idealnog stanovnika svoga grada opisuju starozavjetnim Psalmom broj 15 koji govori o tome kakav je čovjek božji ljubimac: samo onaj koji živi čestito, koji postupa pravedno, koji govori istinu i ne kleveće jezikom, koji ne nanosi zla svom bližnjem i ne sramoti svog susjeda; koji prezire zlikovca, a poštuje bogobojazne; čovjeka koji ne krši obećanja dana prijateljima, koji nije lihvar i ne da se potkupiti da bi činio štetu nedužnima.

Taj grad dugo je postojao i manje-više dobro živio bez gradonačelnika. A u trenutku kada su ga odlučili izabrati, građani su svojom mudrošću, dovitljivošću i solidarnim udruživanjem pronašli način da spriječe izbor kandidata koji je demokratski proces sitnim potkupljivanjem glasača pokušao potčiniti svom materijalnom bogatstvu, interesu i taštini.

Mali je to grad, daleko u provincijalnoj zabiti, uglavnom prepušten sam sebi. Ipak, drži se zakona države na čiju je kartu ucrtan i kojoj plaća porez.

Prema toj državi gaji osjećaj ponosnog patriotizma, ali se isto tako zna i hoće oduprijeti i prosvjedovati kada osjeti da ga ta država prepušta na milost i nemilost krupnim moćnim kapitalistima.

Na kraju ove priče građani su tu bitku izgubili i svoj vlastiti grad, domove, farme, mlin, kovačnicu, trgovinu, hotel, školu i crkvu doslovno digli u zrak. Jer, grad nisu činile zgrade. Grad su bili oni sami. Taj grad su spakirali i odnijeli sa sobom kao ideju da ga ponovo izgrade negdje drugdje, da u takav grad pretvore bilo koje mjesto u kojem će se opet skrasiti i nastaniti.

Istina, takav grad postoji samo na filmu, odnosno televiziji. Već drugi put pratim priče njegovih stanovnika, ispričanih iz vizure jedne obitelji i jedne djevojčice u staroj američkoj televizijskoj seriji “Mala kuća u preriji” koju HRT opet reprizira. Ono što su “Zvjezdane staze” kao utopijska slika čovječanstva koje je svoje ideale i vrline doseglo u dalekoj budućnosti, to je “Mala kuća u preriji” kao ista takva utopija iz prošlosti.

Gradić Walnut Grove postoji i danas u američkoj državi Minnesoti i u njemu je u drugoj polovici 19. stoljeća doista živjela i odrastala Laura Ingalls Wilder, prema čijem je istoimenom nizu autobiografskih zapisa nastala iznimno popularna televizijska serija “Mala kuća u preriji”, čijih se osam sezona prvi put emitiralo od 1974. do 1982. godine.

Serija je bila životno djelo Michaela Landona, glavnog producenta, glumca i redatelja mnogih epizoda serije. Osobito iz današnje perspektive i senzibiliteta današnje televizijske i internetske publike “Mala kuća u preriji” može izgledati kao patetična naiva. Ali, taj dobričina Landon napravio je obiteljsku seriju za odgoj i prosvjećivanje svih uzrasta za sva vremena.

“Mala kuća u preriji” za mene je čitanka o vrlinama pojedinaca i zajednice kojima bih mirne duše opisao vlastiti pogled na svijet i vlastitu političku opciju za moj grad i moju domovinu. Uključivost i razumijevanje ispred svake vrste isključivosti. Vrijednost, sloboda i poštovanje svakog pojedinca kao temelj kolektivnih vrijednosti, umjesto bilo kakve kolektivne (rasne, vjerske, ideološke, nacionalne) pripadnosti koja bi sama po sebi davala vrijednost jednom, a oduzimala drugom pojedincu. I vlast poštena i nepotkupljivu od bogatih i moćnih

Za emocionalni, društveni, politički, pa ako hoćete i nenametljivo vjerski, ali u prvom redu građanski odgoj o temeljnim ljudskim vrlinama i čovječnosti u kojoj nježnost nadvladava grubosti, ljubav u obitelji i izvan nje mržnju, razum neznanje i predrasude, solidarnost pojedinačnu sebičnost, a dobrohotnost sve vrste zlobe i zluradosti.

“Mala kuća u preriji” za mene je čitanka o vrlinama pojedinaca i zajednice kojima bih mirne duše opisao vlastiti pogled na svijet i vlastitu političku opciju za moj grad i moju domovinu. Uključivost i razumijevanje ispred svake vrste isključivosti. Vrijednost, sloboda i poštovanje svakog pojedinca kao temelj kolektivnih vrijednosti, umjesto bilo kakve kolektivne (rasne, vjerske, ideološke, nacionalne) pripadnosti koja bi sama po sebi davala vrijednost jednom, a oduzimala drugom pojedincu. I vlast poštena i nepotkupljivu od bogatih i moćnih.

To su vrijednosti koje rastu odozdo, kao što sve živo u prirodi raste, umjesto da ih se nameće odozgo, od onih koji streme moći ili je već imaju.

Na to me podsjećaju i takvu mi nadu bude pobjede koje su na posljednjim lokalnim izborima u brojnim mjestima odnijele lokalne nezavisne liste nad etabliranim velikim strankama diskreditiranima nedosljednošću, klijentelizmom, oportunističkim kompromiserstvom, potkupljivošću i potkupljivanjem. Da, na te me vrijednosti podsjeća i pobjeda Tomislava Tomaševića i političke platforme Možemo! u Zagrebu.

Još jednom se, eto, dogodilo da je na izborima pobijedila opcija za koju sam glasao. Događalo se to i ranije i uvijek su slijedila razočaranja. I zato, je li to doista opcija onakvoga grada i onakve domovine kakvu zamišljamo, želimo i kakvoj se nadamo, moći ćemo zaključiti tek na kraju mandata koji će nam dati odgovor ne samo na pitanje što doista hoće i mogu izborni pobjednici, nego što doista hoćemo i možemo svi mi kao građani u ovoj našoj maloj kući Hrvatskoj u bespuću velike globalne prerije.

(Prenosimo iz Večernjeg lista gdje je kolumna naslovljena: Je li na izborima pobijedila opcija za koju smo glasali moći ćemo zaključiti tek na kraju mandata).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Andrej Plenković i HNK Zagreb
• Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
• Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
• “Misa Mediterana” je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
• Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
• Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
• Utrka milijardera u svemiru
• Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj
• Srećom, život i svijet nisu tako jednostavno crno-bijeli
• Vojni neboder “Vukovar” kao otirač i kamuflaža HDZ-a

» Svi tekstovi ovog autora