Izbor hrvatske ministrice vanjskih poslova Marije Pejčinović Burić za glavnu tajnicu Vijeća Europe nedvojbeni je uspjeh za Hrvatsku, a i za nju samu. Njen izbor predstavlja, po svim diplomatskim kriterijima, uspjeh za zemlju koja ju je kandidirala. Utoliko više što Hrvatska ne kotira kao zemlja visokih demokratskih načela i njihove implementacije.
Prema svim međunarodnim pokazateljima međunarodnih vladinih i nevladinih organizacija Hrvatska je zemlja ”polukonsolidirane demokracije”, kako ju ocjenjuje međunarodna nevladina organizacija Freedom House, visoke korumpiranosti prema ocjeni Transparency Internationala, neefikasne sudbene vlasti prema Vijeću Europe i iznimno lošeg odnosa prema migrantima prema ocjeni visokog komesara UN za ljudska prava.
Izbor hrvatske ministrice vanjskih poslova Marije Pejčinović Burić za glavnu tajnicu Vijeća Europe nedvojbeni je uspjeh za Hrvatsku, ali i za nju samu. Njen izbor predstavlja, po svim diplomatskim kriterijima, uspjeh za zemlju koja ju je kandidirala, utoliko više što Hrvatska ne kotira kao zemlja visokih demokratskih načela i njihove implementacije
Dakle, izbor Marije Pejčinović Burić rezultat je klasičnog stjecaja okolnosti u kojima je ishod ispao u korist hrvatske kandidatkinje, iako podaci o Hrvatskoj kao zemlji članici Vijeća Europe ne govore nimalo laskavo o njenom međunarodnom ”standingu”, što će reći položaju i percepciji tog položaja.
Dapače, ono o čemu priča hrvatska predsjednica Republike i što se trude, uzalud, brojni eksperti i kvazieksperti za komunikaciju, a to je brendiranje zemlje, obrnuto je proporcionalno s realnosti međunarodnih pokazatelja.
Tako se i sama Marija Pejčinović Burić, inače korektna ministrica vanjskih poslova s pristojnim ponašanjem, toliko neuobičajenim za članove njezine stranke – HDZ-a, našla u procijepu, u ovoj diskrepanciji, da svojim djelom i likom prikazuje Hrvatsku kakva ona nije. Slično, uostalom, čini i premijer – oni su, zajedno, uspješni propagandni likovi, suvremeni hrvatski Potemkini koji na međunarodnom planu šire sliku o Hrvatskoj koje nema, a u stvarnosti egzistira Hrvatska premrežena korupcijom njezinih ministara ogrezlih u sumnjiva bogaćenja, Hrvatska sumnjivih tajkuna-uzetnika a ne poduzetnika, Hrvatska u kojoj se krše ljudska prava, progone Srbi, rehabilitira fašizam u njegovoj hrvatskoj ustaškoj inačici, premlaćuju migranti…
Naravno, pravi ispit za novu glavnu tajnicu Vijeća Europe bit će upravo njezino ponašanje u odnosu na Hrvatsku, jer će sada ona morati zastupati interese organizacije koju predstavlja, a u tome će doživjeti svoje vatreno krštenje u srazu sa svojom kolegicom u Strasbourgu. Naime, u vrhovima te organizacije nalazi se još jedna osoba s ovih prostora, zapravo osoba rođena u istoj državi kao i Marija Pejčinović, u Bosni i Hercegovini, a to je Dunja Mijatović, koja obavlja odgovornu dužnost povjerenice za ljudska prava Vijeća Europe.
Naravno, pravi ispit za novu glavnu tajnicu Vijeća Europe bit će upravo njeno ponašanje u odnosu na Hrvatsku, jer će sada ona morati zastupati interese organizacije koju predstavlja, a u tome će doživjeti svoje vatreno krštenje u srazu sa svojom kolegicom u Strasbourgu. Naime, u vrhovima te organizacije nalazi se još jedna osoba s ovih prostora, zapravo osoba rođena u istoj državi kao i Marija Pejčinović, u Bosni i Hercegovini, a to je Dunja Mijatović, koja obavlja odgovornu dužnost povjerenice za ljudska prava Vijeća Europe
Iako je preuzela ulogu tek prošle godine, Dunja Mijatović je kao predstavnica OESS-a za slobodu medija dobro upoznata sa svim diskrepancijama između stvarnosti i propagandne slike koju zemlje jugoistočne Europe, pa dakle i Hrvatska i druge zemlje bivše Jugoslavije, uključujući i zemlja njezina podrijetla, Bosna i Hercegovina, šire o sebi.
Dosada je Marija Pejčinović Burić uspješno zastupala interese Hrvatske na međunarodnom planu, a sada će se morati suočiti s realnošću. Morat će biti objektivna i prema svojoj zemlji, a to znači da će morati priznati ono što u Hrvatskoj ne valja, a što inače većina hrvatskih diplomata dobro zna.
Ali, to što je Hrvatska uspjela regrutirati za uporabu na vanjskom planu mlade karijeriste (koji su u međuvremenu postali oportunisti srednje životne dobi) koji će vam u četiri oka priznati da štošta ne valja i da Hrvatska zaostaje za drugim tranzicijskim zemljama, pa čak i priznati autoreferencijalnost Hrvatske i samozadovoljstvo koje njeguju partijski i državni aparatčici čuvajući svoje sinekure i svoje bogatstvo stečeno klijentelističkim metodama monopola vlasti, sada joj neće biti od prevelike pomoći.
Europski povjerenik Neven Mimica uspješno je prebrodio ovaj dualizam i ovu hipokriziju koja vlada u hrvatskoj diplomaciji i politici, jer je usvojio osnovni princip EU, a to vrijedi i za Vijeće Europe, da dužnosnici tih europskih institucija ne smiju zastupati interese svoje zemlje, već organizacije za koju rade baš zato jer time najviše pomažu svojoj vlastitoj zemlji realizirajući osnovne ciljeve europske integracije.
Zato će se sada Marija Pejčinović Burić, na užas hrvatskih suverenista i onih koji koketiraju s idejom suverenizma, morati emancipirati od nacionalističkih i suverenističkih stavova njezine vlastite zemlje, uzdignuti se na razinu zastupanja osnovnih principa demokracije i ljudskih prava – upravo tamo gdje je Hrvatska najslabija i najtanja.
Naravno, konfuziju u percepciju europskih institucija unijeli su, vrlo uspješno, i sami zastupnici iz Hrvatske u Europskom parlamentu, s časnim izuzecima, šireći lažnu sliku o tomu da oni predstavljaju u Strasbourgu hrvatsku državu, a ne transnacionalnu političku grupaciju kojoj pripadaju i interese europskih građana.
U svakom slučaju, treba poželjeti Mariji Pejčinović Burić da uspješno odradi svoj visoki međunarodni mandat i da bude dosljedna u onoj kritici svoje zemlje koja proizlazi iz objektivne analize hrvatskog demokratskog deficita i njenog deficita u ljudskim pravima. Sudeći prema njenom curriculumu, ona bi to mogla; jedina sjena na njenoj dosadašnjoj biografiji je njena vlastita izjava u jednom hrvatskom bulevarskom časopisu da je francuski naučila – čitajući i proučavajući govore Jean-Marie Le Pena, ekstremnog desničara i neofašista. Ne čini mi se da je to najbolja preporuka za posao koji će uskoro početi obavljati
To je dovelo do toga da su hrvatski mediji i javnost potpuno prešutjeli one osobe iz Hrvatske koje su uspješno radile svoj posao u europskim institucijama, a koje nitko i ne spominje, iako su svojim radom stekle veliki međunarodni ugled i poštovanje svojih kolega.
Tu mislim u prvom redu na Sinišu Rodina, suca Europskog suda pravde, koji bi mogao aspirirati i na mjesto predsjednika toga Suda kada bi imao dovoljnu podršku svoje zemlje, a i na doktora ekonomije Nevena Matesa, koji je odradio svoj mandat kao sudac Europskog revizorskog suda, u koji sada hrvatski političari guraju eurozastupnicu Ivanu Maletić, prelazeći preko toga da je Mates ugledan i poštovan u međunarodnim financijskim forumima: bio je šef misije Međunarodnog monetarnog fonda iz Washingtona u Albaniji, Rumunjskoj i u Moskvi. Takve ličnosti su najbolji ”brendovi” Hrvatske, ali će politički voluntarizam vrlo lako otpisati Matesa, jer nije ”njihov”.
U svakom slučaju, treba poželjeti Mariji Pejčinović Burić da uspješno odradi svoj visoki međunarodni mandat i da bude dosljedna u onoj kritici svoje zemlje koja proizlazi iz objektivne analize demokratskog deficita i deficita u ljudskim pravima.
Sudeći prema njenom curriculumu, ona bi to čak i mogla. Jedina sjena na njenoj dosadašnjoj biografiji je njena vlastita izjava u jednom hrvatskom bulevarskom časopisu da je francuski naučila – čitajući i proučavajući govore Jean-Marie Le Pena, ekstremnog desničara i neofašista.
Ne čini mi se da je to najbolja preporuka za posao koji će uskoro početi obavljati.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Diplomatski gaf ministra Grlić Radmana šteti imidžu Hrvatske
- Nova Europska komisija će brzo doći u krizu
- Jaz između Hrvatske i njenih političara
- Donijeti zakon o zabrani neoustaške propagande
- Što je antifašizam nego suprotstavljanje fašizmu i neofašizmu?
- Analogija s 1924. i 1933.: situacija je više nego ozbiljna
- Europski izazovi pred Hrvatskom
- Kaos u glavama članova Nobelovog komiteta
- Slučaj Šuica: nova sramota i debakl Plenkovićeva kadroviranja
- Europska unija i nepodobni kandidati
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.