Alen Kristić
Kršćane otvorena srca zasigurno neće ostaviti ravnodušnim otkriće ljubavi i poštovanja koje okružuje Mariju u islamu. Upućuje na to već i običaj muslimana da se Marije uvijek sjećaju pod nazivom hazreti Merjema – sveta Marija.
Odvede li vas put do Efeza u Turskoj, kraj navodnog Marijina groba, zateći ćete među hodočasnicima veliki broj pobožnih muslimanki i muslimana.
Čak će i površan pogled na muslimansku tradiciju, nadahnut znatiželjom – jednom od temeljnih kreposti međureligijskog dijaloga – biti nagrađen brojnim primjerima poštovanja i divljenja koje muslimani poklanjaju Mariji.
Predaja koju prenosi strogi muslimanski teolog Ibn Hanbal Mariju označava jednom od četiriju najvećih i najboljih žena koje su živjele na zemlji.
Pišući životopise svetaca, perzijski pjesnik Attar pridodao je tome da će poslije posljednjeg suda upravo Marija biti ona koja će, slijedeći poziv Božji, prva stupiti u raj jer je veća nego svi ostali ljudi – žene i muškarci.
U vladarskoj kući Mongola u Indiji izuzetne žene i vladarice nosile su kao veliku počast naslov Marija svoga vremena – Maryam-zamânî.
Na sličan način se Marijino ime smatra velikom povlasticom u Maroku – zemlji u kojoj ga s velikim ponosom mogu nositi samo žene koje potječu iz viših društvenih krugova.
Među muslimanskim teolozima čak postoji rasprava je li Marija bila samo obična svetica – waliyya – ili je čak bila i baštinica poslanstva – nabiyya – različita svakako od Isusa i ostalih poslanika od Boga – rasûl – koji su ljudima donosili nove zakone.
Mada preteže mišljenje kako je Marija bila samo obična svetica, ugledni i strogi španjolski mislilac Ibn Hazm priznavao je ”poslaničku čast Marije”.
Postavši unutar muslimanske tradicije ”simbolom ljudske duše” koja posredstvom milosti Božje začinje i rađa mudrošću, Marija sve do naših dana igra veliku ulogu u islamskoj tradiciji i pučkoj pobožnosti. Nije teško naslutiti da se temelj posebna Marijina položaja u islamu nalazi u svetoj knjizi muslimana – Kur’anu.
Samo se jedno vlastito žensko ime spominje u Kur’anu – Merjema. Čak devetnaesto kuransko poglavlje (sura) nosi Marijino ime. Dok se Isusovo ime u Kur’anu spominje 25 puta, Marijino se ime spominje čak 34 puta.
O ugledu koji Marija uživa u Kur’anu, pored svega navedenog svjedoči i činjenica da se protivno semitskim običajima Isusa ne imenuje po ocu nego uvijek po majci kao ”sin Merjemin” – na broj 24 puta.
Kuransko izbjegavanje naziva majka za Mariju – pojavljuje se svega dva puta – po svemu sudeći potječe od muslimanskog protivljenja kršćanskom vjerovanju u Isusovo ”bogočovještvo” i dosljedno tome Marijino ”bogomajčinstvo”, što predstavlja gotovo jedinu i svakako temeljnu razliku Marijine slike unutar kršćanstva i islama.
Za muslimane je Isus – iako ga Kur’an naziva riječju i duhom Božjim – i pored toga što je veliki poslanik Božji, na kraju ipak samo čovjek.
Zavjetovana Bogu
Pučka predaja sačuvala je spomen na ime Marijine majke – Hanu – koju Kur’an naziva ženom Imranovom (III, 35). Iako je ustrajno molila Boga, Hana ni poslije tridesetogodišnjeg braka nije imala poroda.
Ugledavši jednog dana pticu kako hrani svoje ptiče, Hana iznova zatraži od Boga porod želeći u srcu da njezino dijete služi u hramu. Osjetivši da je Bog uslišao njezinu molitvu, Hana puna zahvalnosti i prije nego što rodi učini Bogu zavjet: ”Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!” (III, 35).
Kada je rodila žensko dijete, Hana se našla u čudu – ”Gospodaru moj, rodila sam žensko!” (III, 36) – jer je očekivala muško dijete koje je jedino moglo služiti u hramu. Hana tada nije slutila da je od Boga dobila i više nego što je molila.
Novorođenče dobi ime Merjema kojemu su kroz povijest muslimanski mislioci pridavali različita značenja. Polazeći od značenja ”službenica”, zbog Marijina služenja u jeruzalemskom hramu, u njemu su muslimanski mislioci pronalazili značenje ”jakosti, čistoće, hrabrosti i postojanosti”. Prema mišljenju nekih od njih ime Merjema u pozitivnom smislu označava ”ženu koja voli ljudsko društvo i razgovor”.
Odmah po rođenju Hana je Merjemu stavila pod Božju zaštitu – ”Ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana!” (III, 36).
Snagom te molitve Marija i Isus su nakon rođenja jedini od ljudskog roda bili sačuvani od đavoljeg dodira poslije kojeg novorođenče pusti svoj prvi vrisak. Bog je postavio zastor kojim je đavlu bilo zapriječeno dodirnuti Mariju i Isusa.
Sačuvana izreka (hadis) samoga Muhameda temelj je ovoga muslimanskog vjerovanja. Budući da Marija nikada tijekom života nije učinila grijeh, muslimani Mariju smatraju ”bezgrešnom”.
Posebnom Božjom milošću Marija je tako bila izuzeta od svake nečistoće srca i tijela. Bog je Mariju unaprijed spremao da se u njoj nastani ”preobilje duha”.
Kur’an nadalje o Mariji izvještava: ”I Gospodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo” (III, 37). Božja naklonost pratila je Mariju neprestano.
Muslimanske pučke predaje u različito vrijeme smještaju početak Marijine službe u hramu – od samoga rođenja, u trećoj godini nakon Hanine smrti ili tek kad je odrasla.
Prema kuranskom izviješću, u hramu se za Mariju brinuo Zekerija – otac Jahje (Ivana Krstitelja) i brat njezina rano preminulog oca kojeg muslimanska tradicija naziva Juakim, zbog čega se njegovo kuransko ime Imran tumači kao obiteljsko ime iz kojega su potekli također Mojsije i Aron. Otuda se unutar muslimanske tradicije Isus i Ivan Krstitelj smatraju bratićima.
Kad bi posjećivao Mariju, Zekerija bi u čudu kod nje uvijek pronalazio hranu. Na pitanje ”Odakle ti ovo, o Merjema?” dobio je odgovor ”Od Boga! Bog onoga koga On hoće opskrbljuje bez muke” (III, 37).
Bog je Mariju – hranjenu nebeskom hranom – službom u hramu pripravljao da bude dostojno prebivalište Isusu o čemu svjedoči Kur’an:
”O Merjema, tebe je Bog odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio! O Merjema, budi poslušna svome Gospodaru i licem na tlo padaj i s onima koji molitvu obavljaju i ti obavljaj!” (III, 42-43).
Ostaje tajnom koje su bile konkretne Marijine obveze u hramu, ali nema sumnje da je srcem i duhom bila neprestano odana Bogu u molitvi.
Islamska predaja pamti kako je Marijin zaručnik, kojega sam Kur’an ne spominje, bio Jusuf – dostojan čuvar ”Marijina djevičanstva” u kojega muslimani čvrsto vjeruju. Neki misle da je Jusuf radio s Marijom u hramu postavši tako njezin pratitelj.
Čudo naviještenja
Ovako izvještava Kur’an o događaju naviještanja:
”Kad se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca. Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš! – uzviknu ona. A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvog – reče on – da ti poklonim dječaka čista! Kako ću imati dječak – reče ona – kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica. To je tako – reče on. Gospodar tvoj je rekao: To je meni lako. Mi ćemo ga učiniti znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno. I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje” (XIX, 16-22).
Muslimanska predaja smješta vrijeme kad je Marija začela Isusa u njezinu ”13, 15, 17. ili 20.” godinu života, a vrijeme tijekom kojega je Marija nosila dijete pod srcem ograničava na ”osam, sedam ili šest” mjeseci – čak neki izvori i na ”samo jedan sat”.
Tako se želi naglasiti posebnost Marije i Isusa koju na još jednom mjestu potvrđuje sam Kur’an: ”Spomeni i ženu koja je sačuvala djevičanstvo svoje, u njoj život udahnusmo i nju i sina njezina znamenjem svjetovima učinismo” (XXI, 91).
Da bi naglasio veličinu Marijine vjere u poruku koju joj je navijestio anđeo Džibril – Gabrijel, – Kur’an neposredno prije naviještenja Mariji govori o slabosti Zekerijine vjere koji na vijest da će konačno dobiti sina traži ”neki znak” od Gospodara svoga. ”Znak će ti biti to što tri noći nećeš s ljudima razgovarati, a zdrav ćeš biti” (XIX, 10). Marija povjerova ne tražeći znaka.
Islamska predaja sačuvala je i svjedočanstvo o Jusufovoj sumnji glede Marijina začeća. Veliki islamski komentator Kur’ana Taberi piše kako je Josip prvo stidljivo i izdaleka započeo ispitivati Mariju – ”Može li žito nicati bez sjemena?”
Nakon Marijina potvrdna odgovora, još više zbunjen Josip postavlja novo pitanje – ”Može li rasti drveće bez kiše?” Budući da Marija iznova daje potvrdan odgovor, Josip na kraju postavlja izravno pitanje Mariji – ”Može li se začeti dijete bez oca?”
Marija je ovim riječima poučila Jusufa poslije čega joj je Jusuf vjerovao i u svemu pomagao:
”Znaš li ti Jusufe, da Bog daje snagu sjemenu da klija. Samo Bog daje kiši snagu da oživi i drveće. Znaš li ti da je Bog stvorio Adama i njegovu ženu bez sudjelovanja oca i majke?”
Veliki je islamski teolog Ibn Arabi u čudesnom događaju Isusova začeća u Marijinoj utrobi vidio uspostavu nužne ravnoteže u Božjoj stvoriteljskoj djelatnosti – kao što je Eva žensko biće stvoreno od muškarca bez posredovanja majke tako je Isus muško biće stvoreno bez posredovanja oca.
Na temelju takve simbolike, po mišljenju Ibna Arabija, Isus i Eva su bili brat i sestra, a Marija ”model ženstvenosti” s aktivnim stvoriteljskim obilježjima i ”slika savršene žene”, urešene apsolutnom poslušnošću i neposrednom Božjom blizinom.
Čudo rođenja
O događaju Isusova rođenja Kur’an ovako izvješćuje:
”Porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala! – uzviknu ona. I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče. Zatresi palmino stablo, posut će po tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti i danas ni bilo s kim neću govoriti” (XIX, 23-26).
U potrebi da Marija protrese palmino stablo pobožni muslimani vide pouku kako je Bog spreman uvijek pomoći čovjeku i od samog čovjeka očekuje zalaganje u zadobivanju milosti.
Kuransko izvješće o rođenju Isusa, govoreći o znakovima kojima Bog ohrabruje Mariju i objavljuje svoju svemoć, daje naslutiti kako se sam događaj Isusova rođenja dogodio tijekom putovanja.
Muslimanska predaja smatra kako se Isus rodio tijekom Marijina i Josipova putovanja u Egipat. Naloživši vatru, Josip je Mariji dao sedam oraha koje je imao u torbi.
Gledajući u tome korijen kršćanskog običaja paljenja vatre i igranja orasima u vrijeme Božića, muslimani smatraju da se na Egipat odnose i sljedeće kuranske riječi: ”Sina Merjemina i majku njegovu znakom smo učinili. Mi smo njih na jednoj visoravni s tekućom vodom nastanili” (XXIII, 50).
Nakon što je Isusa pokazala svojemu narodu, Mariju sustigoše optužbe. Narod nije mogao razumjeti i prihvatiti tajnu djevičanskog začeća. ”O Merjema, učinila si nešto nečuveno! Hej ti, koja u čednosti sličiš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica” (XIX, 27-28) – govorili su joj.
Kur’an svjedoči kako je u Marijinu zaštitu stao sam Isus, mada je još bio u kolijevci:
”Ja sam Božji rob. Meni će On knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti i učinit će me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit će mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem, i da majci svojoj dobar budem, a neće mi dopustiti da budem nepristojan” (XIX, 30-33).
Marijinu obranu, prema Kur’anu, Isus završava tvrdnjom kako je kad Bog hoće nešto da bude dovoljno samo da kaže ”Budi!” i to odmah biva. Kao i Marija, Isus je nakon rođenja na čudesan način bio zaštićen od đavoljeg dodira.
Islamska predaja prenosi riječi razočarana đavla nakon Isusova rođenja: ”Nije do sada bilo proroka tako tvrda kao što je ovaj.”
Kur’an spominje još neka čuda uz čiju je pomoć Isus – uvijek poslušan – branio Marijinu čast pred optužbama naroda: ”Napravit ću od blata nešto poput ptice i puhnut ću u nju pa će Božjom voljom postati prava ptica. Izliječit ću slijepa od rođenja i gubavca, oživljavat ću mrtve voljom Božjom” (III, 49).
Ljubav mistika i pjesnika
Islamska predaja koja se oslanjala i na ”apokrifne kršćanske spise” prenosi kako je Marija živjela još ”šest ili osam godina” nakon što je Isus bio uznesen na nebo.
Pred kraj života Marija je pošla u Rim kako bi propovijedala pred Marutom – rimskim carem Neronom – zajedno s apostolima – havarijunima – Petrom i Ivanom. Kad su uslijedili progoni, čudesno se otvorila zemlja i sakrila Mariju i njezine pratitelje. Vidjevši to čudo, obratio se i sam Marut. Marija je umrla u 51. godini života.
O ljepoti i uzvišenosti Marijine duše predivne stihove ispjevali su muslimanski mistici – sufiji – od kojih valja spomenuti barem perzijskog pjesnika Rumija od kojega potječe i predivno u stihovima napisano izvješće o događaju naviještanja.
Ljubav prema Mariji svojim stihovima iskazali su i naši bosanskohercegovački islamski pjesnici Musa Ćazim Ćatić i Osman Đikić.
Posebna povezanost između Isusa i Marije oduvijek je bila nepresušni izvor motivacije i stvaranja predivnih metafora islamskih pjesnika.
U Indiji se tako Marija uspoređuje s ”noćnim nebom” koje u svome naručju drži ”mladi mjesec – Isusa”. Marija je za ljude Indije poput ”monsunskog oblaka” koji zemlji daje život ”kroz kapi kiše” – Isusa.
Ljepše od svih slika one su povezane s proljećem i buđenjem novog života. ”Vrt” je poput djevice Marije u kojemu niče ”ruža” čudesne ljepote – Isus. Pojavu Marije u snu noseće žene muslimani tumače kao dobar znak – najavu blagoslova Božjeg za dijete.
Kur’an ne spominje susret između Marije i Elizabete, ali ga stihovima čudesne ljepote opisuje Rumi. Svjesne čudesne Božje milosti i pažnje koju im je Bog iskazao, Marija i Elizabeta jednodušno hvale Boga.
Ne bi li, konačno, taj susret i svijest o zajedničkoj ljubavi prema Mariji trebao nadahnuti muslimane i kršćane na zajedničku proslavu Boga koja će se pretočiti ”u zajedničko zalaganje oko dobra” u svijetu umjesto dosadašnjih sukoba i ispraznog optuživanja za nevjeru?
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Bokeljski mirotvorac don Branko Sbutega
- Isus u islamskoj mistici: simbol života i uskrsnuća
- Franjo i Sultan: Ikona abrahamske duhovnosti (4)
- Franjo i Sultan: Ikona abrahamske duhovnosti (3)
- Žene u zaboravu muškaraca
- Franjo i Sultan: Ikona abrahamske duhovnosti (2)
- Sveti Franjo i pravoslavlje
- Franjo i Sultan: Ikona abrahamske duhovnosti (1)
- Marko Antonije de Dominis, velikan istrgnut iz sjećanja
- Testamentarne misli Amosa Oza (2)
